Thursday, May 23, 2019

Upoznajmo učenike: Edit Zadković (4.2)


Edit Zadković, učenica 4.2 razreda, ima tek 19 godina, no uspjela je spojiti rad s užitkom i proputovati gotovo cijeli svijet.

Koja si sve mjesta posjetila?
– Posjetila sam više od 20 država. Iskreno, prestala sam brojiti. Sve su države većinom u Europi. Najdalje na istoku bio je Tajland, a prije toga Gruzija i Turska. Kada je riječ o Europi, Španjolska, Engleska, Irska, Švedska samo su neke od zemalja.

Kojim povodom najviše putuješ?
– Pa, prvo sam počela putovati kad sam imala 17 godina. Krenula sam autostopom i couchsurfingom. Uvijek sam bila znatiželjna u otkrivanju novih kultura, zemalja i stvaranju novih prijatelja. Sada putujem zbog projekata i konferencija, stječem znanja, radim nešto korisno za sebe i društvo u cjelini. Također, usputno putujem te zapravo spajam ugodno s korisnim. 

Na kojim si projektima i konferencijama bila?
– Kada sam napunila 18 godina, nakon što sam proputovala desetak zemalja, krenula sam na Erasmus projekte. Projekti koje organizira Europska unija. Zahvaljujući njima, posjetila sam četiri zemlje: Irsku, Rumunjsku, Litvu i Tursku. U svakoj od tih država radili smo projekte na različite teme. Kasnije sam išla i na International Youth Conference – IYC  u Makedoniji. Također, imala sam prilike sudjelovati i na Modelu Ujedinjenih Naroda, to je samo simulacija, dolaze predstavnici iz različitih država, oni glume delegate i mi imamo jednu temu o kojoj zapravo govorimo i pokušavamo riješiti probleme te teme. Stvaramo nekakav dokument zapravo.

Možeš li nam objasniti kako izgleda Model Ujedinjenih Naroda?
– Prvi Model bio je u Tajlandu početkom 2019. godine pod nazivom International Leaders Model United Nations – ILMUN. Sljedeći takav Model održao se na kraju travnja na Sjevernom Cipru, World Youth Summit – WYS. Na tim simulacijama sudjeluju mladi od 18 do 30 godina iz različitih zemalja. Sudjelovanje na tim programima nije besplatno, već je potreban novčani prihod za ostvarenje.  Posljednje pitanje na koje smo mi ostvarivali odgovore i predstavljali rješenje problema bilo je „Stvaranje Kurdistana“ i „Iran – nuklearni sporazum“.  Jedan model, odnosno jedna simulacija traje između tri i četiri dana.

Možeš li nam reći o svojim uspjesima na konferencijama?
– Kao prvo, ne bih ni imala prilike sudjelovati na konferencijama ako ovdje ne bi postojalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje mi je pružilo novčanu potporu. Sredstva bez kojih zapravo nikako ne bih mogla putovati na te daleke destinacije. Također, Gimnazija Andrije Mohorovičića, ravnatelj i svi profesori pružili su mi potporu i dali sva moguća dopuštenja da se pridružim i prijavim i da predstavljam našu državu. Također, važno je napomenuti da sam ja jedina bila iz Hrvatske. Na konferenciji u Tajlandu osvojila sam treće mjesto.  Za osvajanje nagrade važno je kako se prezentira ta tema. Važan je stav i pogled kako ćeš nešto predstaviti. Na konferenciji u Cipru osvojila sam drugu nagradu. Tada bih se usudila reći da sam već bila malo opuštenija te sam znala pobliže što i kako mi je činiti.

Kako uspijevaš sve školske obaveze uskladiti s putovanjima?
– Sve školske obaveze mogu se nadoknaditi. Sve se može naučiti uz dovoljno truda i rada. Naravno, propuštam predavanja na kojima bih mogla puno brže i lakše naučiti i steći neke informacije. No, odlučila sam se za taj put koji me zanima i koji volim. Priznajem možda je teže baviti se sa svim tim aktivnostima, no ne kajem se zbog toga. Meni to daje jedno veliko zadovoljstvo, nikada ne bih to mijenjala. Opet bih odabrala isto. Imam više od 300 opravdanih izostanaka, no proći ću s prosjekom 4.5. Jednostavno, gdje ima volje, ima i načina.

Je li te nešto od tvojih dosadašnjih putovanja i iskustava potaknulo na ono čime ćeš se baviti u budućnosti?
– Naravno, ako ne probamo, nikad nećemo znati. To vrijedi za bilo što. Ja sam probala samo putovati, no onda sam se odlučila spojiti rad s užitkom. Shvatila sam da je to nešto čime se želim baviti. Političke znanosti općenito i međunarodni odnosi jako su zanimljivi. Pružaju mi mogućnost da radim sve ono što volim. Prije svega to je komunikacija s ljudima, raznorazna putovanja. Također, naučila sam raditi nešto korisno, da budem korisna društvu, a opet da zadovoljavam i neke svoje osobne potrebe.

Viktoria Kršulj (4.5)

Upoznajmo učenike: Elizaveta Chernova (4.4)



U New Yorku (učenica u sredini)
Elizaveta Chernova, učenica 4.4 razreda, u ove je četiri godine ostvarila niz zapaženih rezultata. Pokušali smo je uhvatiti između natjecanja, na samome kraju nastavne godine, tijekom njezina gustog rasporeda. Povod za razgovor bio je poziv na Olimpijadu iz fizike.

Možeš li nam malo približiti Olimpijadu iz fizike, što je ona zapravo, gdje se održava i tko sudjeluje?
– IPhO (International Physics Olympiad) međunarodno je natjecanje iz fizike za učenike srednjih škola. Sudjeluje 76 država. Ove je godine pedeseta obljetnica, a održavat će se u Tel Avivu. Natjecanje se sastoji od teorijskog i eksperimentalnog dijela. Zadaci se prevode na nacionalne jezike, stoga je svaki drugi dan umjesto testova organizirano druženje i turistički posjeti. Svi se natječu pojedinačno, a medalje se dodjeljuju većem broju sudionika, a ne samo prvim trima.

Kako je došlo do tvoga poziva na to natjecanje i kako si se osjećala?
– Na izbor za IPhO zovu se prvih osam na državnom iz fizike iz prvoga, drugog i trećeg razreda. On se odvija u pet kola, prvih pet na listi poretka ulaze u ekipu. Na sličan način izabire se ekipa za Europsku olimpijadu iz fizike, tako da ukupno minimalno sedam od pozvanih učenika sudjeluje na nekoj od olimpijada. Izbor se sastoji od testa (desetak teoretskih pitanja i tri zadatka) koji se piše tri i pol sata. Bila sam jako sretna što sam uspjela upasti u ekipu, veselim se sudjelovanju na IPhO-u.

Kako se pripremaš i pomaže li ti tko?
– Pripremam se uglavnom sama rješavajući zadatke prošlih godina. Vjerojatno ćemo imati pripreme za eksperimentalni dio na PMF-u u Zagrebu. U slučaju nekih nedoumica pomažu mi profesori fizike u školi.

Na kojim si sve natjecanjima bila ove godine?
– Ove godine bila sam na županijskom iz matematike, fizike, informatike i na državnom iz biologije.

Koja su ti natjecanja najteža, a koja najzanimljivija?
Predavanje na Danu škole
– Najteža su mi natjecanja iz matematike jer zahtijevaju puno rada izvan nastave. Najzanimljivije je na državnima jer je to dobra prilika za druženje s ljudima iz različitih dijelova Hrvatske koji imaju slične interese. Lijepo je posjetiti neka mjesta u koja ne bih inače nikad došla. Ove godine najviše sam se spremala za biologiju.

Kako uspijevaš uskladiti školske obaveze s natjecanjima i predstojećim maturama?
– Usklađivanje svih obaveza definitivno je izazov, ali nekako mi je do sada uspijevalo.

 Imaš li slobodnog vremena? Ako da – kako ga provodiš i što najviše voliš raditi?
– Imam slobodnog vremena, ali ne previše. Bavim se sportskim penjanjem i rado crtam. Osim toga dosta vremena provedem družeći se s prijateljima i s bratom te na internetu.

Elizavetin crtež
Koji su ti planovi za dalje sada nakon srednje škole?
– Planiram upisati molekularnu biologiju. A što ću dalje, još nisam odlučila.

Zašto si upisala baš GAM, kakvo je tvoje iskustvo s ovom školom, jesi li zadovoljna sada na kraju?
– Upisala sam GAM jer sam od mnogih čula da ima dosta dobar prirodoslovno-matematički smjer. Mislim da je zapravo tako. Nije idealna škola, ali definitivno jedna od najboljih u Rijeci.

Ines Brusić (4.1)

Saturday, May 18, 2019

Lucijan Mofardin na državnoj razini LiDraNa



Lucijan Mofardin, učenik 1.2 razreda, sudjelovao je na državnoj razini LiDraNa 2019. izvodeći Krležin tekst Animus Laedendi (Duševna bol) u Šibeniku. Od malena voli pozornicu i govorništvo, a svoju je ljubav prema recitiranju i glumi prepoznao već u prvom razredu osnovne škole. U drugom razredu osnovne škole sudjelovao je na početnoj razini LiDraNa, ali zbog nemogućnosti nastavka natjecanja za niže razrede Lucijan je dobio samo pohvale i motivaciju za dalje. Njemu je već jako dobro poznat Solaris, hotel, i Šibenik jer od petog razreda osnovne škole nastupa na državnoj razini te je rekao da se svake dvije godine izmjenjuju Šibenik i Primošten, ali da ga uvijek oduševi ljepota i sjaj našeg Jadrana. Napomenuo je da je uvijek zanimljivo i svaki se dan nešto događa. Tako je bilo i ove godine. Prvi je dan bilo otvorenje te su započele izvedbe koje su se nastavile i tijekom drugoga dana, a treći je dan bio okrugli stol. On je nastupio prvoga dana izvodeći vrlo težak tekst koji je izabrao pročitavši knjigu Miroslava Krleže „Na rubu pameti“. Našao se u liku Miroslava Krleže po njegovim stavovima i razmišljanjima. Tekst mu se svidio jer govori o poimanju svijeta na realističan i surov način. Dobio je razne komplimente za zrelost i izvanrednu glumu. Iako Lucijan ima sva najbolja iskustva, rekao je da bi volio da se uvedu natjecateljska mjesta kako bi imao neke bodove za daljnje školovanje. Natjecateljska su mjesta nekad postojala, no ukinuta su zato što je procjena glume subjektivna. Lucijan je već jako dugo uspješan u glumi i scenskim nastupima, tako da mu želimo sve najbolje i još puno uspjeha u daljnjim izvedbama.

Lucija Žeželj (1.4)

Državno Natjecanje iz fizike u Poreču

Državno Natjecanje iz fizike ove se godine održalo od 10. do 13. travnja u Poreču. Natjecatelji su bili smješteni u hotelu Pical, a sam proces rješavanja zadataka odvio se u Osnovnoj školi Finida. Natjecanje se sastoji od teorijskog dijela koji traje četiri sata i praktičnog dijela koji traje tri sata. Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka i više je nego briljirala na ovom natjecanju. Ovoga puta imali smo  čak tri  predstavnika koji su pokazali zavidno znanje iz  predmeta za kojeg se ne tako puno učenika može pohvaliti da ga u potpunosti  razumije. No zato postoje talentirani učenici GAM-a koji razbijaju predrasude da je fizika dosadna i teška. Njihova su imena Andrej Čizmarević (2.5), koji je osvojio 3. nagradu i 6. mjesto, Naomi Kombol (3.4),  koja je osvojila 9. mjesto, te Boris Španić (1.5), koji je osvojio 3. nagradu i 5. mjesto. Svima je mentorica bila Patricija Nikolaus. Boris je dragovoljno odlučio podijeliti svoja iskustva s državnog Natjecanja odgovorivši na nekoliko pitanja.

Koliko su zadatci teži od školskog gradiva?
– Na školskom Natjecanju zadatci su kao na ispitima, možda mrvicu teži. Gradivo županijskog Natjecanja uključuje dodatno gradivo, te su zadatci kompleksniji i traže detaljnije poznavanje gradiva školskog Natjecanja. Državno Natjecanje je već druga priča, to je gradivo cijele školske godine. Tu zadatci zahtijevaju, osim odličnog poznavanja gradiva, matematičko rješavanje zadataka. Dodatno, na državnom Natjecanju pojavljuju se praktični zadatci, koji su više teorijski; praktični dio zadatka samo je mjerenje traženih vrijednosti.

Koliko si se pripremao?
– Za školsko i županijsko Natjecanje riješio sam zadatke prijašnjih godina. Za državno Natjecanje sam se puno pripremao, svaki dan bih riješio barem jedno državno, tako tjedan dana. Najviše sam vježbao teoriju, praktični zadaci su primjena teorije na stvarne uvjete.

Jesi li zadovoljan svojim uspjehom?
– Osvojio sam 3. nagradu, 5. mjesto i pozvan sam na testiranje za Europsku prirodoslovnu olimpijadu iz fizike, kemije i biologije. Ono će se održati u listopadu na PMF-u u Zagrebu. Mislim da sam mogao osvojiti 1. ili 2. mjesto da se nisam „zalijepio“ za jedan zadatak na kojem sam izgubio puno vremena. Iako teorijski dio natjecanja traje 4 sata za 4 zadatka, to vrijeme vrlo brzo prolazi.

Planiraš li se baviti fizikom i nakon srednje škole?
– Planiram upisati FER u Zagrebu, jer se dugo bavim programiranjem. Zadnje 4 godine prolazim na državna natjecanja iz informatike te volim programirati. Drugi izbor fakulteta mi je PMF, fizički odsjek, ali za izbor daljnjeg školovanja imam još vremena.

Maritea Arelić (1.4)