Sunday, December 14, 2014

Intervju: Fedora Vidas Dejhalla

Živjeti po zakonima duše

Sjedeći u udobnim foteljama knjižnice naše škole, uz puno zadovoljstva i smijeha, porazgovarali smo s profesoricom Fedorom Vidas Dejhalla. Nastavnica je matematike otvoreno i nasmijano odgovarala na svako naše postavljeno pitanje.

Zašto ste odlučili postati profesorica i kada ste osjetili sklonost prema matematici i fizici?

Fotografija s novinarima
– Sklonost prema matematici i fizici osjetila sam još u osnovnoj školi, a poticali su mi je izvrsni profesori. Zahvaljujući njima, matematika i fizika postali su mi najomiljeniji i najlakši predmeti.

Sjećam se razgovora sa svojim profesorom u srednjoj školi, Ivom Radovčićem, o odabiru studija. Mislim da mi je taj razgovor, kojim mi je pružio veliku podršku, bio presudan za konačan odabir.

Recite nam nešto o svojim počecima u razredu.

– Ahh, kada sam ušla u učionicu, rekla sam sebi da je ista stvar kao i prije... samo što gledam učionicu s druge strane. (Svi smo se nasmijali toj čudnoj, ali istinitoj činjenici.)

Kao početnik ne stigneš razmišljati kako ti je. Nastojiš dati sve od sebe. Volim ponekad opet sjesti u klupu.

Opišite svoj odnos s učenicima. Što mislite o predrasudama koje kruže o Vama?

– Tijekom cijelog svog radnog vijeka nastojim imati konstantan odnos. Učenicima prilazim s puno poštovanja, a to je nekima veliki teret. Osjećaju da ga pozitivnim odnosom prema radu moraju vratiti, a to baš i nije lako. Matematički rečeno, bijekcija mora postojati.

Ne optužujem učenike za njihove predrasude o meni. Svjesna sam da okolina ima veliku moć. Znam da su u toj okolini oni do čijeg mi je mišljenja stalo i oni na čije se ne obazirem. Citirat ću rečenicu iz stare priče Stvarna vrijednost prstena: „Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?“ Ja ne želim.

Često poželim biti s učenicima sama, na pustom otoku, bez utjecaja nemotivirajuće okoline.

Da niste profesorica matematike, koje biste drugo zanimanje odabrali?

– Ne znam. Cijeli život nastojim biti spontana i činiti ono što me ispunjava, a to mi je uveliko pomoglo i oko matematike.

Koji predmet ili predmete smatrate najvažnijima u školovanju?

Profesorica nam je na ovo pitanje odgovorila protupitanjem: 
– Što vi mislite, koji bi to predmet, po meni, bio od velike važnosti?

Nakon podosta neuspjelih pokušaja i razmišljanja odgovorila nam je: 
– Tjelesni odgoj. Smatram da cijeli život moramo biti u dobroj fizičkoj kondiciji i da treba razviti sportski duh kao što nam je govorio profesor Duško Glavičić, moj profesor tjelesnog, strah i trepet u moje vrijeme u ovoj školi. Danas smo mu mnogi zahvalni.

Čime ste se bavili u mladosti, koji su bili Vaši hobiji?

– Osjećala sam, osim prema prirodnim predmetima, veliku ljubav i prema likovnom odgoju. Voljela sam crtati. Moji radovi osvajali su nagrade na natjecanjima. Inače, cijela moja obitelj posjeduje taj dar, a naši domovi prepuni su naših maštarija.

Volim putovati, a volim i onaj osjećaj pripadnosti kada se vratim u svoj grad.

Smatrate li da ste dobro iskoristili i ispunili svoj život?

– Da, barem nastojim to činiti jer svakodnevno obogaćujem duhovni život. Živim po zakonima duše te nikada nisam bila opterećena materijalnim stvarima. Ljepota je sjesti u svoju barku, otići na ribe, otići ujutro na more i uživati u mirisu mora i šume. Učenicima kažem da žive svoj život i za samostalno postavljene ciljeve. Ako to prihvati barem jedan učenik u generaciji, dobro se osjećam. Bitno je da živite u sadašnjosti i budete prisutni u sadašnjem trenutku.

Novinari: Petra Lukić i David Bernetić (2.4)

Monday, December 8, 2014

Intervju: Hrvoje Grofelnik

Dobar je profesor onaj koji uspije ostvariti konstruktivan odnos s učenicima

Doktorat, rad na terenu

Hrvoje Grofelnik uspješan je nastavnik koji se može pohvaliti titulom doktora znanosti, autor je školskih udžbenika iz geografije te jedan od ovogodišnjih dobitnika Županijske nagrade za odgojno-obrazovne djelatnike.

Zašto i kada ste se odlučili za posao nastavnika, i zašto baš geografija?

– U osnovnoj mi je školi razrednik bio profesor geografije i on je ostavio dovoljno upečatljiv trag da sam zavolio geografiju. U srednjoj sam se školi dvoumio, ali na kraju sam shvatio da je geografija jedini predmet koji sam htio i volio učiti. Na početku fakulteta uopće mi se nije svidjelo to da ću najvjerojatnije postati profesor, ali s vremenom sam se pomirio s tim. Nakon fakulteta tražio sam posao izvan učionice, ali takvih je poslova u mojoj struci relativno malo. Čak sam i imao neke ponude, a jedna je od njih bila na Velebitu usred ničega te mi se ta zamisao nikako nije svidjela.

Vrlo ste uspješni u svome poslu, no jeste li se ikada htjeli baviti nečim drugim?

– Tada je odabir pao na geografiju, ali sada da idem birati fakultet, ne znam bi li to bila geografija, najvjerojatnije i ne. Iskreno, profesorski mi se posao sviđa i smatram da mi leži. Ipak, radije bih volio da se na kraju dana mogu okrenuti i vidjeti konkretne materijalne rezultate svoga rada te bi mi bilo draže raditi u prirodi, na otvorenom.

Kakvi ste privatno i kako Vas, po Vašem mišljenju, vide naši učenici?

– Mislim da je velika razlika od prvog do četvrtog razreda jer kako učenici odrastaju, bolje se upoznajemo. Uvijek sam imao korektan odnos s učenicima. Ja se trudim njima biti profesor, mislim da je krivo to što se danas u suvremenom školstvu moji kolege često trude imati prijateljski odnos s učenicima. Moja zadaća nije da se ovdje nekome svidim, nego da nekoga naučim ponešto iz geografije ili, ako okolnosti dopuste, nešto o životu. Naš odnos obično  ima boljih i lošijih trenutaka, ali profesorski posao ima često i odgojni dio koji ga čini zahtjevnim i izazovnim.

Što, po Vašem mišljenju, znači biti dobar profesor?

– Smatram da je dobar profesor onaj koji, uz prenošenje znanja, uspije ostvariti konstruktivan odnos s učenicima, ne tretirati ih kao brojeve.

Hrvoje Grofelnik, jedan od najuspješnijih
odgojno-obrazovnih djelatnika
Jedan ste od ovogodišnjih dobitnika Županijske nagrade za odgojno-obrazovne djelatnike. Kako biste to prokomentirali?

– Možda će zvučati neskromno, ne želim tako zvučati, ova je nagrada sigurno velika čast, ali isto tako mislim da je to prirodni slijed onoga što se događalo svih ovih godina u mom pedagoškom i znanstvenom radu. Koliko mi je drago što sam dobitnik ove nagrade, toliko je ona i poticaj za rad dalje. Baš zato što sam tijekom primanja ove nagrade razmišljao o tome što i kako dalje, smatram da je nagrada ispunila svoj smisao.

Autor ste školskih udžbenika iz geografije za prvi i četvrti razred. Kako ste se odlučili za pisanje udžbenika? Koliko je to težak posao?

– Još za vrijeme fakulteta priželjkivao sam i nadao se da ću jednoga dana nešto napisati. Kada sam počeo raditi, smatrao sam da je to nešto nemoguće, ali okolnosti su se poklopile i u određenom su me trenutku nazvali i pitali bih li volio pisati, a ja sam pristao. Pristao sam ne znajući koliko je to težak, dugotrajan i mukotrpan posao, poprilično nezahvalan jer će se udžbenički tekst još godinama čitati te na čiji se račun dobiva puno kritika. S obzirom na potrebno vrijeme da bi se napisao i uobličio dobar udžbenik, nisam baš siguran da bih se ponovno upustio u takav posao.

Možete se pohvaliti i titulom doktora znanosti. Što Vas je potaknulo na doktorat?

– Nikad se u životu nisam zadovoljavao onim prvim koracima. Što god radio, pokušavao sam biti što bolji i davati svoj maksimum. Korak koji je uslijedio nakon fakulteta, bio je upis prvo magistarskog, zatim doktorskog studija. Doktorska bi disertacija trebala doprinijeti društvu, ali, nažalost, vrlo se često dogodi, pa tako i u mom slučaju, da ju društvo ne iskoristi. S jedne sam strane vrlo zadovoljan njome, a s druge strane ona još uvijek nije završena. Završena je kao pisano djelo, ali ono što je trebalo slijediti nakon toga, nije se dogodilo. I dalje pišem znanstvene radove, čak i ovih dana, te se nadam da ću jednoga dana doći do pravih ljudi koji će uspjeti nešto od toga ostvariti, na opće dobro, kako ne bi ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Rekao bih i to da bez obzira što je doktorska disertacija znanstveni rad, koji nadilazi potrebe rada u školi, isto tako se pokazala kao izvrstan način praćenja svega novoga u društvu, što mi uvelike pomaže i u svakodnevnoj nastavi.
S profesorom Žitkom na vrhu Triglava

Koje su Vaše zanimacije izvan radnoga vremena?

– Imam veliku obitelj, četvero male djece, tako da zanimacije definitivno ne manjka. Uz posao, obitelj i prijatelje tu je još i pisanje te bavljenje znanstvenim radom, a uz sve to ne ostane baš puno slobodnoga vremena. Možda za koju utakmicu i poneko planinarenje.

Novinari: Tina Bakić (1.4) i Franko Ivančić (4.5)

Saturday, November 29, 2014

Luka Banović na Međunarodnoj olimpijadi mladih znanstvenika

Luka Banović (1.5) razgovara s novinarkom Anom Crnković (1.4)
Luka Banović, učenik 1.5 razreda, uskoro će sudjelovati na Međunarodnoj olimpijadi mladih znanstvenika u Argentini. Odlučili smo razgovarati s njime te saznati nešto više o tome.

Riječ je o natjecanju koje obuhvaća znanja iz fizike, kemije i biologije, a na kojem sudjeluju  učenici do 15 godina iz cijelog svijeta. Luku su pozvali u Zagreb na testiranje (zbog njegovih odličnih postignuća) i izabrali ga kao jednog od šest učenika koji će predstavljati Hrvatsku. Natjecanje se održava u argentinskom gradu Mendozi, koji je nešto manji od Rijeke, a smješten je blizu najvišeg američkog vrha, u argentinskoj regiji Cyo. Također, to je polupustinjsko područje poznato po dobru vinu. 

Samo natjecanje traje od 2. do 11. prosinca, a sastoji se od ukupno tri ispita. Prva dva ispita obavljaju se pojedinačno, a treći u timovima. Svaki je ispit odvojen danom odmora tijekom kojega se najčešće odlazi na neki izlet ili razgledavanje grada. Na prvom ispitu dobivaju se zadaci višestrukog izbora, sve skupa trideset zadataka, po deset iz svake kategorije (fizika, kemija, biologija), a ponuđena su četiri odgovora. Drugi se ispit službeno zove teorija iako, kako Luka kaže, nema veze s teorijom. Također se rješavaju zadaci iz sve tri kategorije. Treći je ispit eksperimentalni dio koji se radi timski (tri su člana u jednom timu iz iste države). Rješavaju se tri pokusa, po jedan iz svake kategorije. Na kraju se bodovi zbrajaju tako da se pojedinačno, dakle svakom učeniku posebno, zbroje bodovi skupljeni na prva dva ispita s bodovima koji su postignuti s timom. Ukupno je moguće ostvariti 100 bodova. Ovisno o broju dobivenih bodova, moguće je osvojiti zlatnu, srebrnu ili brončanu medalju.

Naš se učenik marljivo priprema
za Međunarodnu olimpijadu mladih znanstvenika
Jesi li već upoznao ostale učenike koji s tobom predstavljaju Hrvatsku?

– Da, zapravo zanimljivo je kako ove godine idemo nas šestorica, bez ijedne cure. Sve ih znam otprije, s natjecanja i ovog posljednjeg testiranja u Zagrebu.

Znaš li možda kada krećete i gdje ćete biti smješteni?

– Ne znam točno kada su nam letovi, ali znam da se kreće dan ranije iz Zagreba. Imamo let do Pariza, zatim let do Santiaga te na kraju let u Mendozu. Sve skupa tri leta po 24 sata u oba smjera. Kad dođemo u Mendozu, smjestit će nas u hotel Savoia koji nije u samom centru grada. Hotel je predivan, ali većinu smo vremena potpuno izolirani i od naših mentora i od ostalih učenika. Naravno, ima i trenutaka u kojima smo, nažalost, odvojeni od ostatka svijeta – oduzeti su nam mobiteli.

Je li ti ovo prvi put da sudjeluješ u ovakvoj vrsti natjecanja? Imaš li neka očekivanja?

– Da, ovo mi je prvi put. Znam da je prošle godine ekipa osvojila dvije bronce. Ja se, usprkos jakoj konkurenciji, svejedno nadam medalji, a vidjet ćemo kako će biti.

Iako je prvenstveno riječ o natjecanju, jesi li uzbuđen zbog putovanja i činjenice da ideš u Argentinu?

– Jako sam uzbuđen i jedva čekam. Naravno da bi svatko volio ići na tako daleki put. To je potpuno drugačije iskustvo, drugi dio svijeta, a i u Argentini je sada ljeto. Zapravo, volio bih da sve ovo skupa traje još duže.

Ana Crnković (1.4)

Sunday, November 16, 2014

Laura Šalov i Tara Pirija u novoj kazališnoj predstavi

Laura Šalov iza sebe već ima
zapažene nastupe na LiDraNu
Dana 27. i 28. listopada 2014. godine u HKD-u na Sušaku Dramski studio za djecu i mlade ZIM (Zajc i Malik – Mladi za mlade) premijerno je izveo predstavu Ja glumac. Režiju potpisuje Renata Carola Gatica. Autorica je teksta, dramaturginja i asistentica redateljice Rebecca Agić.

Radi se o dvije predstave prema istom konceptu, s razlikom da su prvu odigrali stariji polaznici ZIM-a u ponedjeljak, 27. listopada, a drugu mlađa grupa u utorak, 28. listopada. U predstavi glume dvije učenice GAM-a: Laura Šalov iz 3.3 i Tara Pirija iz 1.3 razreda.

Predstava se pripremala sedam mjeseci i kombinacija je žive igre na sceni i snimljenog videomaterijala u kojem polaznici govore o sebi i svojem odnosu prema kazalištu. Glumci pak na sceni igraju sami sebe.

Predstava je namijenjena širokoj publici koju se nastoji potaknuti na razmišljanje o tome kako naizgled neostvariv san može postati stvarnost. 

U predstavi je ostvarena suradnja s Akademijom primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Studenti su, pod mentorstvom svojih profesora, osmislili scenografiju (Liberta Mišan i Nevena Živić), kostimografiju (Lucija Polonijo i Nevena Živić) i videoprodukciju (Glorija Dragičević, Dora Filipović, Jasmina Jakopanec, Dorian Mataija, Nika Pavlović, Ivana Zavidić i Romina Tominić). U videu sudjeluju Rade Šerbedžija, Dean Krivačić te glumci Hrvatske drame Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca.

Antonela Antić, 4.1

Thursday, November 13, 2014

Pokus iz fizike

Učenici 4.4 razreda predstavili cameru obscuru


Učenici 4.4 razreda došli su na ideju pokusom prikazati način rada camere obscure u čemu ih je podržala njihova nastavnica fizike Ana Buchberger Đaković.

Napravili su kartonsku kutiju koju su izvana obojili tamnim bojama kako bi unutar kutije bilo što tamnije. Nešto slično skicirao je Leonardo da Vinci još 1500. godine.


Camera obscura preteča je svih aparata za fotografsko snimanje. Izvorni naziv camera obscura potječe iz Italije (camera = soba, prostorija; obscura = zamračen, mračan). Slikari su je koristili sve do kraja 19. stoljeća kako bi, na osnovi obrisa pejzaža ili osoba, stvarali uvjerljive slike.


Što su i kako učenici zapravo prezentirali? Napravili su veliku kartonsku kutiju koja je na strani okrenutoj prema prozoru, tj. izvoru svjetlosti, imala samo jednu rupicu. Kroz nju su ulazile zrake svjetlosti te na suprotnoj strani kutije činile obrnutu sliku. Dok smo sjedile u kutiji, ispred sebe vidjele smo zgradu koja je iza nas i klimu na njoj. Učenici su nam detaljno objasnili način na koji se izvodi pokus.

Tekst: Eugenia Berčić i Damjana Zoroja, 2.4
Fotografije: Ivan Petrinić, 4.4

Sunday, November 9, 2014

Putovima glagoljice – terenska nastava u Istri

Učenici 1.3, 1.5, 2.4 i 2.5 razreda u listopadu su krenuli putovima glagoljice te držali izlaganja o glagoljskim spomenicima i istarskim mjestima.

Izlaganje učenika
Sa svojim smo se nastavnicima hrvatskoga jezika i školskom knjižničarkom 24. listopada uputili u Istru kako bismo naučili nešto više o povijesti glagoljskih spomenika. U autobusu je, kao i uvijek, od rana jutra vladala vesela atmosfera. Sigurni smo da uz harmoniku i pjesmu nikome nije bilo dosadno. Tijekom dana predstavljali smo važne glagoljske spomenike i istarska mjesta.
Vrata Huma (Aleja glagoljaša)

Prvo odredište bio je Beram i crkvica sv. Marije na Škriljinah. Posebnu smo pozornost posvetili jednom od najvrjednijih djela istarskog srednjovjekovnog slikarstva, freski Ples mrtvaca koja nam svima šalje poruku; bez obzira tko smo, na kraju svi isto završavamo.

Zatim smo krenuli prema Roču i romaničkoj crkvici sv. Roka iz XIV. stoljeća. U njoj se nalaze dva sloja freski: prikaz mučeništva sv. Petra i Pavla iz XIV. te Maiestas Domini i apostoli iz druge polovice XV. st. U Roču smo posjetili i crkvu sv. Antuna opata u kojoj je otkriven Ročki glagoljski abecedarij koji je nastao oko 1200. godine.

Na putu do Huma slušali smo izlaganja učenika o Aleji glagoljaša koja je nastajala tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. Riječ je o nizu od 11 spomen-obilježja posvećenih glagoljaštvu i glagoljašima. Inicijator je projekta Čakavskoga sabora Josip Bratulić, a autor skulptura Želimir Janeš.

Aleja glagoljaša počinje glagoljskim slovom S, službenim znakom Čakavskoga sabora. Prvo se spomen-obilježje naziva: Stup Čakavskoga sabora. Zatim slijede: Stol Ćirila i Metoda, Katedra Klimenta Ohridskoga, Glagoljski lapidarij, Klanac hrvatskoga Lucidara, Vidikovac Grgura Ninskoga, Uspon Istarskoga razvoda, Zid hrvatskih protestanata i heretika, Odmorište žakna Jurja, Spomenik otporu i slobodi te Vrata Huma.


 
Glagoljski lapidarij (Aleja glagoljaša) 
Grad Hum nosi naziv najmanjeg grada na svijetu. Legenda kaže da je nastao kao zadnje mjesto u dolini rijeke Mirne te za njega više nije bilo dovoljno kamenja, pa su divovi odlučili sagraditi najmanji grad na svijetu. Na ulazu u grad stoje velika bakrena vrata koja su ukrašena medaljonima koji predstavljaju mjesece u godini.

Nakon poučne nastave kušali smo tradicionalna istarska jela u jednome restoranu te se nakon naporna dana opustili i zapjevali uz učenike glazbenike koji su nas nesebično počastili svojom svirkom.

Damjana Zoroja, 2.4

Thursday, October 23, 2014

Hrvoje Grofelnik – dobitnik Županijske nagrade za odgojno-obrazovne djelatnike

Povodom obilježavanja Svjetskoga dana učitelja Primorsko-goranska županija već tradicionalno dodjeljuje nagrade najuspješnijim odgojno-obrazovnim ustanovama te djelatnicima. Obilježavanje ovog dana služi kao priznanje za trud koji učitelji ulažu kako bi mladi usvojili neophodna znanja i vještine. Ove je godine, petnaeste po redu, primanje odgojno-obrazovnih djelatnika održano 3. listopada u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja uz prigodnu izvedbu državne himne i svečane pjesme Primorsko-goranske županije koju su otpjevale djevojke iz vokalne skupine DiM. No, ono zbog čega je ovaj članak važan i zbog čega smo mi kao škola izrazito ponosni jest to da je jedan od ovogodišnjih dobitnika Županijske nagrade za odgojno-  -obrazovne djelatnike profesor Hrvoje Grofelnik, naš nastavnik geografije. 

Alberta Radošević i Ana Crnković, 1.4

Thursday, September 18, 2014

Hrvatski olimpijski dan u Golubinjaku



Šestu su se godinu zaredom naši učenici i nastavnici povodom Hrvatskoga olimpijskog dana družili u Golubinjaku. Petstotinjak sadašnjih i oko 150 bivših gamovaca u pratnji dvadesetak nastavnika smjestilo se u poznatoj park-šumi. Razredi i pojedinci, kao i svake prethodne godine, okušavali su se u različitim sportskim aktivnostima: krosu, malom nogometu, odbojci, penjanju po prirodnoj stijeni… Pripremali su se ražnjići, ćevapčići, gljive... Toni Žitko, nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture te koordinator događanja, ove je godine uspio dogovoriti i dodatne, nove aktivnosti: streličarstvo i ragbi. Na kraju programa velik se broj učenika s veseljem priključio voditeljici zumbe te pratio njezine pokrete. Zabava se prenijela i na tračnice, a raspjevani su se vagoni sretno vratili u Rijeku.



Nove sportske aktivnosti

Naši su učenici u Golubinjaku ove godine, uz tradicionalne sportske turnire u odbojci i nogometu, mogli uživati u novim sportskim aktivnostima.

Na Hrvatski olimpijski dan mnogi su iskušali svoju preciznost u streličarstvu. Iako je bilo puno promašenih meta, većini je prvi susret s lukom i strijelom bio uspješan.

Na drugoj strani park-šume uživalo se u ležernoj atmosferi, ali i ragbiju. Iako nas ragbi asocira na muški, agresivan sport, u Golubinjaku se demonstrirao veselo i simpatično, a sudjelovali su uglavnom naši bivši učenici i učenice.

Novi sportovi nisu imali natjecateljski karakter, te se nisu dijelile medalje i pehari, ali žara i zabave nije nedostajalo.

Franko Ivančić, 4.5

Vožnja vlakom

U srijedu, 17. rujna 2014. godine, GAM je posjetio Golubinjak. Kao i svih prethodnih godina i ove su učenici i nastavnici do park-šume putovali vlakom. Polazak je bio sa Željezničkog kolodvora Rijeka u 7:25.

Na putu za Golubinjak većina je učenika i dalje bila umorna, te su još malo odspavali, ali iz nekih su se kupea od samog početka čuli glasovi i smijeh.

Učenici i profesori opisali su nam kakav im je osjećaj voziti se vlakom i kako se zabavljaju tijekom putovanja.

„Za sad mi je još rano za bilo što, ali super je. Dugo se nisam vozila vlakom, pa mi je malo neobično, ali baš mi se zbog toga i sviđa“, odgovorila nam je Barbara Breš, učenica 1.4.

Isto pitanje postavili smo i profesoru Goranu Boneti, a on je na to odgovorio: „Prva je liga. Dobro nam dođe malo promjene jer smo svi naučeni na autobuse.“

„Ovo je bila moja prva vožnja vlakom. Prekrasno iskustvo, upravo zbog odlične atmosfere i odličnog društva. Zaista bih sve ovo rado ponovila“, izjavila je Morena Sirotić, učenica 1.4.

„Iz godine u godinu sve je bolje i bolje. U vlaku nam je uvijek odlično, pogotovo za vrijeme povratka. Svi se zabavljamo, pjevamo, prepričavamo zgode i nezgode koje su nam se dogodile, te nam ta vožnja prođe za tren“, rekla je Sara Bakić, učenica 3.4.

Na povratku su neki bili umorni od brojnih sportskih aktivnosti, ali pjesme i veselja nije nedostajalo niti u jednom kupeu. U Rijeku smo, s osmijehom na licu, stigli oko 18 sati.

Nadamo se da svi željno iščekuju sljedeće obilježavanje Hrvatskog olimpijskog dana te još jednu vožnju vlakom.
Tina Bakić, 1.4

Fotografije iz Golubinjaka


Roštilj i karte
Nastavnici na okupu
Najbolja nogometna ekipa  


Revijalna nogometna utakmica između nastavnika
i maturanata
Najbolja odbojkaška ekipa
Bivši učenici

Pročitajte reportažu iz Novoga lista.

Friday, September 12, 2014

Svečano otvorenje učionice 306

Početak nove školske godine započeli smo svečanim otvorenjem učionice 306 iz fizike.

Naime, učenici 3.4 razreda, inspirirani morem ideja, skupili su novac te sa svojom razrednicom Patricijom Nikolaus odvojili dva tjedna ljetnih praznika i to vrijeme korisno proveli u školi preuredivši svoju učionicu. Zidove su obojili u svijetlo plavu boju, koja ostavlja osjećaj smirenosti, a onoj veselijoj strani atmosfere u razredu pridonijele su pink zavjese. Poznatim fizičarima i ostalim crtežima, brojnim formulama te ohrabrujućim i poticajnim stihovima i mislima ispunili su plave zidove. (Tko zna, možda baš ti stihovi i misli pridonesu boljem radu ostalih učenika. :) )

Svakako, ne smijemo zaboraviti zahvaliti svima onima koji su svojim dolaskom uljepšali ovo svečano otvorenje. Svečanosti su prisustvovali ravnatelj Henry Ponte, koji se zahvalio s nekoliko riječi te dao poticaj i ostalim učenicima da slijede korake ovog razreda, profesor Levko Cvetkovski te brojni nastavnici, suradnici, kao i učenici naše škole. Na kraju su se svi počastili malom zakuskom; grickalicama, sokovima i slatkišima te, sigurni smo, slatko ušli u ovu školsku godinu.

Tekst: Damjana Zoroja, 2.4
Fotografije: Petra Lukić, 2.4

Wednesday, September 3, 2014

Književnost za gamovce


Dragi učenici, uz blog Hrvatski jezik za gamovce, pokrenuo sam i blog o književnosti. Nadam se da ću vam njima olakšati pripremanje za ispite i državnu maturu te vas dodatno zainteresirati za jezik i književnost. Na ovome ću blogu objavljivati tekstove o ključnim književnoteorijskim pojmovima, književnim razdobljima i njihovim najpoznatijim predstavnicima. Naći će se svakako mjesta i za preporuke književnih naslova koji nisu u programu te zanimljivosti iz svijeta književnosti. Na kraju nastavnih sati možete mi reći o kojim biste sadržajima voljeli čitati ili me upozoriti na eventualne propuste. Ispod svakoga teksta navest ću izvore kojima sam se služio (polazište će mi biti vaše čitanke i gradivo koje trebate usvojiti).

Goran Krapić, prof.

Tuesday, August 5, 2014

Kratke ljetne vijesti

Mihael Eraković, učenik generacije
Na svečanoj podjeli svjedodžbi o položenim ispitima državne mature koja se održala 17. srpnja 2014. u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja proglašeni su učenik i sportaš ovogodišnje generacije maturanata GAM-a. Mihael Eraković (4.4) učenik je, a Matej Pedišić (4.1) sportaš generacije.

Novi uspjeh filmske skupine
Filmska skupina GAM-a svojim je filmom Ljudorez neznalac izborila nastup na državnoj Smotri hrvatskog školskog filma. Katja Andrić, Katarina Cibić, Laura Jurica i Luči Krnić, učenice 2.4 razreda, s mentoricom Biljanom Valentin-Ban i prošle su nas godine predstavljale na Smotri, a sudjelovale su i na 19. filmskoj reviji mladeži & 7th Four River Film Festivalu u Karlovcu.

Forum za slobodu odgoja odlučio je učenicima koji su prijavili najbolje radove na natječaj Podijeli znanje, a ne zadaću! omogućiti sudjelovanje na Ljetnoj školi Obrazovanje protiv korupcije koja će se održati od 26. do 30. kolovoza 2014. u Crikvenici. Pozvano je trideset učenika i učenica srednjih škola s područja čitave Hrvatske. Među njima su i naše učenice: Katja Andrić, Katarina Cibić i Luči Krnić (2.4).

Mihael Eraković osvojio je brončanu medalju na Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi (46th International Chemistry Olympiad) koja se održala u Vijetnamu od 20. do 29. srpnja 2014.

Monday, July 14, 2014

Uspjeh GAM-a na državnoj maturi

Mihael Eraković (4.4)
Naši su učenici i ove godine, kao i prethodnih, postigli izuzetne rezultate na državnoj maturi. Mihael Eraković, Luka Košćak, Leon Luttenberger i Dominik Stanojević sa 100 % ostvarenih bodova riješili su ispit iz Matematike (viša razina). Posebno valja izdvojiti Mihaela Erakovića koji je svih šest prijavljenih ispita (obvezni predmeti: Hrvatski jezik, Engleski jezik, Matematika te izborni predmeti: Biologija, Kemija i Fizika) položio s odličnim uspjehom te visokim postotkom. I ukupni prosjek učenika GAM-a na državnoj maturi znatno je bolji i od županijskog i od državnog prosjeka:

– Engleski jezik, A-razina: 4,2;
– Hrvatski jezik, A-razina: 3,6;
– Matematika, A-razina: 3,75;
– Matematika, B-razina: 4,21.

Friday, June 27, 2014

Putovanje kroz školsku godinu 2013./2014. (izbor)

Rujan 2013.                             

Golubinjak


 

Listopad 2013. 

Posjet Novom listu


Siječanj 2014.

Skijanje



Dan škole









Ožujak 2014.

Maškare


                             

                             

Travanj 2014.

Proljetni praznici u Budimpešti i Grazu

                                     

                        

Svibanj 2014.

Zajedno smo skupa


                                       

                           

Lipanj 2014.

Risnjak

                             

Moho, broj 2

                                               

Thursday, June 26, 2014

Sudjelovanje naših filmašica na 19. filmskoj reviji mladeži & 7th Four River Film Festivalu u Karlovcu

Naše filmašice na žutom tepihu
Članice naše filmske grupe, Katja Andrić, Sara Bakić (umjesto Laure Jurica), Katarina Cibić i Luči Krnić, sa svojom mentoricom Biljanom Valentin-Ban sudjelovale su od 17. do 21. lipnja 2014. na 19. filmskoj reviji mladeži & 7th Four River Film Festivalu u Karlovcu. 

O njihovu je dokumentarnom filmu Made in Rijeka II u objavljenoj publikaciji selekcijska komisija (Ana Đordić, Boško Picula i Jasna Žmak) napisala: „Ovakav bi film trebao imati svaki naš grad i mjesto kao sredstvo filmskog učenja mladih te kao način učenja građana o svom mjestu. (…) Razotkrivanje prošlosti grada Rijeke odvija se kroz putovanje njegovom prošlošću s posebnim naglaskom na mističnu figuru morčića što ovaj film čini posebno zanimljivim.“

Na Reviji i Festivalu sudjelovalo je 79 grupa, klubova i pojedinaca (prijavilo ih se 365) iz 26 zemalja. Naše su filmašice bile jedine predstavnice Primorsko-goranske županije. Ostali su filmaši doputovali iz različitih krajeva Hrvatske (Dubrovnik, Gunja, Hrvatska Kostajnica, Karlovac, Koprivnica, Pazin, Požega, Sesvete, Sisak, Split, Varaždin, Zagreb, Zaprešić i Zlatar) te Armenije, Austrije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Brazila, Češke, Danske, Grčke, Hong Konga, Irske, Izraela, Kanade, Libanona, Makedonije, Nizozemske, Njemačke, Rusije, Sjedinjenih Američkih Država, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, Švedske, Ukrajine i Velike Britanije.

Filmovi su se prikazivali u Gradskom muzeju, Gradskom kazalištu Zorin dom te na obalama Kupe, Korane i Dobre. Razvrstani su u pet kategorija: animirani, dokumentarni, igrani i plesni film te film slobodnoga stila. Majda Rijavec, Mina Keshavarz, Tamas Gabeli i Rok Vevar (ocjenjivački sud) odabrali su najbolje filmove po kategorijama u filmskom i revijalnom dijelu programa. Dodijeljena je i Grand Prix nagrada te nagrada publike, a ocjenjivački je sud mladih iz Makedonije, Italije i Turske odabrao najboljeg glumca, glumicu, redatelja, snimatelja i montažera te dodijelio nagradu Žuta zastava za doprinos nenasilju na filmu.

Sudionicima je ponuđen i bogat edukativni program. Održana su predavanja:  Putovanje na filmu (Jura Troje), Filmska matematika (Zrinka Tomašković), Je li Happy plesni film? (Vera Vrbanac), Folklor na filmu (Nina Flis), Pedagogija u plesnom filmu (Rok Vevar), Plesni film – case study (Vera Vrbanac) te Pozitivni učinci rada na filmu na psihološki razvoj djece i mladih (Majda Rijavec). Također, ponuđene su i sljedeće radionice: Radionica snimanja zvuka (Viktor Volarić Horvat), Animacija iz kutije (Ivan Mandić), Radionica dokumentarno-animiranog filma (RA film) i Radionica plesnog filma (Melita Spahić Bezjak). Na kraju su naše učenice debatirale s domaćinima o tome potiču li suvremena tehnologija i društvene mreže nasilje među mladima.

Mentorica Biljana Valentin-Ban napominje kako su naši učenici prvi put sudjelovali na takvome festivalu/reviji te da su djevojke ovaj filmski uradak napravile kao učenice prvoga razreda na maloj školskoj kameri i bez ikakve materijalne potpore. Smatra kako je i sam poziv na festival gdje se takmiče studenti, udruge, kinoklubovi, samostalni umjetnici koji rade s profesionalnom opremom i koji koriste usluge studija velik uspjeh, tim više što su same i snimatelji i redatelji, montažeri i glumci. 

Ponosni smo na naše filmašice koje su sa svojom mentoricom predstavljale Gimnaziju, ali i grad i županiju na 19. filmskoj reviji mladeži & 7th Four River Film Festivalu u Karlovcu. Uživajte u njihovu dokumentarnom filmu o morčiću, simbolu Rijeke: https://www.youtube.com/watch?v=vTessPZ_Edw.