Wednesday, December 5, 2018

Kristijan Vulinović – student FER-a s iskustvom rada u Microsoftu

Možeš li  nam se ukratko predstaviti?
– Ja sam Kristijan, student pete godine FER-a (bivši gamovac). Ovog ljeta bio sam i dio Microsoftova PowerPoint tima u Sunnyvaleu u Kaliforniji.

Kada si se počeo zanimati za računalstvo?
– Računala su me zanimala praktički otkad znam za sebe. S programiranjem sam se prvi put susreo u šestom razredu osnovne škole, kad sam krenuo pohađati radionice programiranja u Centru tehničke kulture Rijeka. Tada sam također prvi puta krenuo na natjecanja iz programiranja, što me je dodatno motiviralo za daljnji rad.

Zašto si upisao baš FER?
– Odabir fakulteta nije mi bio težak. Znao sam što me zanima i čime se želim baviti, a FER je bio logični korak u tom smjeru.

FER je jedan od najboljih fakulteta u Hrvatskoj. Je li ti naporno? Imaš li slobodnog vremena i čime se voliš baviti u slobodno vrijeme?
– Ne bih rekao da je naporno, barem ne u većini vremena. Samim time što na fakultetu radim nešto što me zanima postaje lakše izvršavati sve fakultetske obaveze. Što se slobodnog vremena tiče, postoje razdoblja u kojima nemam gotovo nimalo slobodnog vremena. Svejedno bih rekao kako većinom imam dovoljno vremena za druženja s prijateljima, povremene odlaske u kino i sl.

Možeš li nam opisati kako to da si baš ti dobio mogućnost rada u Microsoftu i koja je bila tvoja reakcija kad si to saznao?
– Zapravo je jako jednostavno dobiti posao u velikoj firmi kao što je Microsoft. Sve što treba je sudjelovati na čim većem broju različitih natjecanja i raditi na čim više različitih projekata kako bi se životopis po nečemu isticao. Potom je potrebno napisati životopis i prijaviti se za posao (u mojem slučaju studentsku praksu) putem njihove web-stranice. Također je potrebno pripremiti se i za razgovore za posao (intervjue), što je moguće postići jedino rješavanjem različitih zadataka, stotine zadataka... Opisani postupak treba ponavljati sve dok se ne uspije ostvariti cilj. Postupak je jednostavan, no zahtijeva velik trud i predanost.

Konkretno za sebe mogu reći da sam se za posao u Microsoftu prijavljivao tri godine zaredom. Prve dvije godine bio sam pozvan na prvi, telefonski intervju te sam nakon uspješnog prvog intervjua imao i nekoliko intervjua uživo, no oba puta završila su odbijenicom. Prošle sam godine napokon uspio uspješno odraditi i intervjue uživo te sam dobio ponudu za ljetnu praksu! Još uvijek se sjećam točno kako se sve odvijalo; u ponedjeljak, 9. listopada 2017., otputovao sam u München, gdje sam u utorak ujutro imao četiri intervjua uživo. U Zagreb sam se vratio istog dana navečer te sam u srijedu planirao normalno ići na popodnevno predavanje na faksu. Na putu me je recruiterica nazvala na mobitel kako bi mi prenijela zadovoljstvo osoba koje su me intervjuirale i kako bi me obavijestila o tome da sam dobio ponudu za ljetnu praksu. Bio sam van sebe od uzbuđenosti i sreće, a oba sata predavanja proveo sam na mobitelu čitajući mailove sa svim detaljima o ponudi, lokaciji, timu i slično.

Kako si se snašao u Americi, je li ti bilo teško priviknuti se na novi tempo života, novi jezik...?
– Snašao sam se prilično brzo. Microsoft mi je osigurao smještaj. Stan mi je bio dovoljno blizu posla da sam mogao pješačiti, premda sam kasnije nabavio bicikl. Što se hrane tiče, doručak i ručak imao sam na poslu, a večeru i vikendom bih ili sam kuhao ili jeo negdje vani. U samom početku upoznao sam mnogo drugih studenata koji su također bili tamo na praksi, tako da smo gotovo svakog vikenda negdje putovali. Jezik mi nije predstavljao problem s obzirom na to da su svi pričali engleski.

Kako je izgledao jedan tvoj radni dan u Microsoftu?
– Radno vrijeme bilo mi je u potpunosti fleksibilno. Nisam imao određeno ni kad moram doći ni koliko dugo moram ostati na poslu, dokle god napravim sve što se od mene očekuje. Obično sam na posao dolazio ujutro između osam i devet te bih prvo išao na doručak. Nakon toga neko bih vrijeme proveo proučavajući postojeći programski kod, programirajući i pronalazeći pogreške. U jedan bismo obično išli svi skupa na ručak, osim srijedom, kada bih na ručak išao u 12 s ostalim studentima. Prije ili poslije ručka većinom je bilo i vrijeme za sastanke. Tako bismo, primjerice, svakog utorka i četvrtka nakon ručka imali sastanak u trajanju od oko deset minuta kako bismo podijelili tko kako napreduje i na čemu trenutno radi. U konačnici je svaki dan na poslu bio u potpunosti različit.

Koji su tvoji daljnji planovi, tj. gdje se vidiš kada završiš fakultet? Imaš li neku posebnu želju gdje bi htio raditi?
– Nakon što sam proveo jedno ljeto u Microsoftu, siguran sam da se želim vratiti i nastaviti raditi tamo. Srećom, mogu reći da je zadovoljstvo obostrano te su i oni izrazili zadovoljstvo mojim radom te mi ponudili mogućnost dolaska na još jednu studentsku praksu sljedećeg ljeta. Trenutno sam jedino u nedoumici bih li se htio preseliti u Ameriku, ili bih radije ostao negdje bliže.

Imaš li neki savjet za sadašnje učenike Gimnazije Andrije Mohorovičića koji bi htjeli ići tvojim stopama?
– Preporučio bih svima koji se zanimaju za slično iskustvo da svakako pokušaju. Naravno da iza toga stoji enormni trud, učenje, vježbanje i upornost. I možda najvažnije, da ne odustaju u slučaju neuspjeha, već pokušaju zaključiti zbog čega nisu uspjeli i kako postati bolji za sljedeći put.


I nekoliko kratkih pitanja za kraj:
Najdraži film? Harry Potter i darovi smrti 2. dio
Najdraža knjiga? Harry Potter i princ miješane krvi
Najdraži predmet na fakultetu? Strojno učenje
Najdraža pjesma? Huh... Teško pitanje


Maritea Arelić (1.4)

No comments:

Post a Comment