Maškare u Gimnaziji

            Biti drugačiji, posebniji, zabaviti se i postati barem na jedan dan produktom vlastite mašte ili ambicije nije samo dječji san već i čežnja i želja svakome od nas. Dodamo li tomu i prijelaz iz zimskog razdoblja k toplijoj proljetnoj iluziji i čari koju donosi upravo taj zamamni osjećaj tradicije i želje za istjerivanjem zimskog duha i cvjetanjem prvih vjesnika proljeća, tada zasigurno počinju maškare. Razbibriga, druženje i šarenilo kostima poput umrljane palete slikara preplavljuju ulice te poput rijeka pozitivnih vibracija ispunjavaju suha korita svakodnevnog, monotonog ljudskog života.

            I učenici Gimnazije postaju ribice u toj rijeci dobre zabave te svojom maštovitošću i kreativnošću tvore nove potoke i brzace maškaranog ludila. Na velikoj povorci tradicionalnog Riječkog karnevala koji je proslavio svoj 30. rođendan gamovci su personificirali tropsko voće koje je prisutno u svim krajevima svijeta bez obzira na granice toplinskih pojaseva te koje se često uzima kao simbol teških životnih situacija, a to su banane. Nosi li svaka maska poruku grupe, želi li kroz svoj individualni i šaljivi štih nešto poručiti? Je li ona rezultat čovjekovih osjećaja i želje da izrazi svoju nemoć upravo preko utjelovljenja svojih podsvjesnih motiva? Ipak, primarni cilj je utonuti u ugodnu atmosferu, zaboraviti na svakodnevne brige i, naravno, izraziti svoju kreativnost.

            Kako bi i zidovi naše gimnazije pamtili šarenilo i kreativnost generacija i naraštaja ove škole, obilježen je maškarani dan koji nosi svoj cilj i poruku da svi dođu na nekoliko sati utjelovljeni u vlastite imaginarne ličnosti i prezentiraju svoje naklonosti prema kreativnom načinu zabave. Nekolicina učenika došla je umaškarana u želji da stvori jednu drugačiju i opušteniju atmosferu u ovoj svakodnevno radnoj ustanovi. Oni poput grude snijega bačene niz veliki planinski obronak moraju načiniti lavinu dobre zabave i raspoloženja te prenijeti dio svog maškaranog duha na ostale. No, možda su ipak čovjekova odgovornost i svakodnevne obveze toliko izražene da je teško osjetiti iskru takvog tipa razonode i opuštanja. Možda je ipak točno da su učenici Gimnazije naklonjeniji stvarnom dokazivanju poučaka i teorema, pa zabavu prepuštaju ambijentu pogodnom za to.

             Poput jedne žigice koja potpali oganj, tako se i atmosfera tijekom dana znatno iskristalizirala, pa su vjerojatno svi osjetili taj čarobni osjećaj maškaranog slavlja. I sama tradicija piše lijepe uspomene te kazuje o kreativnosti naših predaka pri izrađivanju maski kada je prisutnost materijala i ukrasa bila puno šturija i oskudnija. Riječ je o važnoj sastavnici kulture koju treba njegovati i očuvati. Jer čovjek koji želi biti drugačiji, barem i na jedan dan, postat će kvalitetnija osoba koja poštuje različite osobine svakog od nas.

Tanja Tatalović, 3.5