„Verona, grad u talijanskoj regiji Veneto na rijeci Adige...“
Iako učenici nakon ovakvog uvoda najčešće svi odreda isključuju zvučnike, mi smo se potrudili i, za većinu nas prvi put u povijesti, zapravo do kraja poslušali govor našega turističkog vodiča. A kako i ne bismo kad je taj turistički vodič bio nitko drugi nego naš Branimir (4.4). I tako, uz njegove zanimljivosti, putovanje smo završili oko 14 sati kada nas je autobus ostavio u centru Verone. Nismo, doduše, bili u punom broju jer smo već oko 8 ujutro jednog soprana (Lauru) ostavili na slovenskoj granici slijedom nesretnih okolnosti, tj. jednog natučenog koljena.
.JPG)
U centru Verone prvi pogled pada na ogromni park u središtu Trga Bra, a odmah nakon njega na veličanstvenu Arenu (prema Branimiru – treći najveći amfiteatar, odmah poslije Koloseuma i amfiteatra u Capui) i palaču Barbieri. Sljedećih je nekoliko sati bilo posvećeno razgledavanju ostalih znamenitosti, poput Julijina balkona, Kamenog mosta, Gavijeva slavoluka i mnogih drugih, te slušanju ostalih – konkurentnih i nekonkurentnih zborova. Naš je zbor bio u skupini D1, zajedno s još tri zbora (ženskim njemačkim zborom iz Magdeburga, mješovitim zborom kršćanske škole iz SAD-a te zborom jedne djevojačke škole iz Hong Konga). Prvi dan nastupale su Njemice i Amerikanci. Iako su Njemice odlično otpjevale svoje pjesme, njihova je koreografija uskoro postala metom mnogih šala. Te su djevojke na kraju bile i prve u našoj kategoriji, što je, naravno, uzrokovalo još više smijeha na njihov račun. U hotelu smo se te večeri odlično najeli s obzirom na talijansku tradiciju posluživanja pašta – jelo – desert (panetone), i još bolje doručkovali sljedećeg jutra s toplim kroasanima i, najvažnije, kavom.
Dan se, nažalost, nije nastavio u tako dobrom duhu – počevši od kiše koja je cijelo vrijeme padala pa do užasne akustike u Teatru Nuovo u kojem smo nastupali. No, kako je nama, tako je i ostalima. Otpjevali smo sveukupno pet pjesama renesansnog, romantičkog i repertoara 20. st. („Matona, mia cara“; „Vedrassi prima“; „Im grűnen“; „Na novu plovidbu“ i „Pejzaž II.“) Te smo večeri nastupali i u crkvi San Zeno s nekoliko duhovnih pjesama i popularnijih skladbi iz raznih dijelova Hrvatske, kao što su „Vela luka“, „Moj kraj“, „Zvoni pjesma“ i „Vuprem oči“.
I to je bio zadnji nastup na ovom putovanju. Vratili smo se u hotel, ponovno obilno večerali i – ono bez čega ne ide – pjevali uz gitaru i harmoniku. U tomu su nas dosta brzo prekinuli uzvicima: „Calma! Calma!“ i jednim ključem koji otvara sva vrata u hotelu. Ali kako je mlade ljude teško natjerati da se raziđu, već za pola sata ponovno smo se skupili u jednoj drugoj sobi i družili se, sada u nešto tišem obliku.
Treći dan značio je pakiranje i neispavanost. Svatko je od nas barem jednom toga jutra pomislio: „Trebao sam sinoć ić ranije spavat.“ Napustili smo hotel i otišli u grad na završno slavlje. Prije toga imali smo još malo vremena tako da smo svi uspjeli vidjeti Veronu i sve što nas je zanimalo u vezi nje, dok su predstavnici zbora – Roma i Branimir, zajedno s profesoricom Žic, posjetili Gradsku vijećnicu i tamo upoznali gradonačelnika Verone. Većina je nas ostalih odmah krenula u potragu za trgovinom u kojoj ćemo napuniti ruksake i spremiti se za putovanje natrag. To je oduzelo najviše vremena. Na prvom mjestu negativnih stvari u Veroni činjenica je da u centru ne postoje trgovine namirnicama. Također, na drugom je mjestu premalen broj normalnih kafića na koje smo mi Riječani naučeni. Sve sami restorani. No dobro, svatko je to svoje slobodno vrijeme proveo na svoj način, i oko 11 sati uputili smo se svi zajedno na završnicu ovog međunarodnog natjecanja u Teatru Filarmonico. Tamo je održan odličan nastup te su objavljeni rezultati natjecanja. Ponosni smo na činjenicu da je naš školski zbor osvojio 3. mjesto na XXIV. međunarodnom natjecanju u zborskom pjevanju. Ispred nas plasirale su se, osim navedenih Njemica, i Kineskinje. Moramo spomenuti da je, osim našega, na natjecanju nastupao još jedan hrvatski pjevački skup: klapa Motovun, koja je osvojila prvo mjesto u svojoj kategoriji!
Nakon završnice svi smo skupa prošetali do Arsenala gdje se održavao domjenak. Ondje smo stekli mnoge nove prijatelje, a posebno smo se družili s Kineskinjama koje su zaista nevjerojatno druželjubive. Želim spomenuti da se s njima još uvijek redovito čujemo, uglavnom preko fejsa, ali i razglednicama, bez obzira na vremensku razliku i činjenicu da se nalaze na drugom kraju svijeta. Odmah nakon domjenka uputili smo se u Arenu gdje smo zajedno sa svim ostalim zborovima otpjevali poznati zbor iz Verdijeve opere Nabucco („Va pensiero) “, „Odu radosti“ i „Milost“. Tako je i završilo naše putovanje u Veronu.
Želimo se zahvaliti profesoru Karasmanu i gospođi Ireni koji su nas pratili i pružali nam podršku. A najviše od svega, želimo zahvaliti profesorici Ljerki Žic, ne samo za ovu i ostale izvanredne prilike koje nam pruža već i za dugu, sada već 26-godišnju, tradiciju rada s nama mladima i pružanja sigurnog mjesta za pjevanje, druženje i najvažnije – nova prijateljstva.
Lorena Drakula 3.2
.JPG)
U centru Verone prvi pogled pada na ogromni park u središtu Trga Bra, a odmah nakon njega na veličanstvenu Arenu (prema Branimiru – treći najveći amfiteatar, odmah poslije Koloseuma i amfiteatra u Capui) i palaču Barbieri. Sljedećih je nekoliko sati bilo posvećeno razgledavanju ostalih znamenitosti, poput Julijina balkona, Kamenog mosta, Gavijeva slavoluka i mnogih drugih, te slušanju ostalih – konkurentnih i nekonkurentnih zborova. Naš je zbor bio u skupini D1, zajedno s još tri zbora (ženskim njemačkim zborom iz Magdeburga, mješovitim zborom kršćanske škole iz SAD-a te zborom jedne djevojačke škole iz Hong Konga). Prvi dan nastupale su Njemice i Amerikanci. Iako su Njemice odlično otpjevale svoje pjesme, njihova je koreografija uskoro postala metom mnogih šala. Te su djevojke na kraju bile i prve u našoj kategoriji, što je, naravno, uzrokovalo još više smijeha na njihov račun. U hotelu smo se te večeri odlično najeli s obzirom na talijansku tradiciju posluživanja pašta – jelo – desert (panetone), i još bolje doručkovali sljedećeg jutra s toplim kroasanima i, najvažnije, kavom.Dan se, nažalost, nije nastavio u tako dobrom duhu – počevši od kiše koja je cijelo vrijeme padala pa do užasne akustike u Teatru Nuovo u kojem smo nastupali. No, kako je nama, tako je i ostalima. Otpjevali smo sveukupno pet pjesama renesansnog, romantičkog i repertoara 20. st. („Matona, mia cara“; „Vedrassi prima“; „Im grűnen“; „Na novu plovidbu“ i „Pejzaž II.“) Te smo večeri nastupali i u crkvi San Zeno s nekoliko duhovnih pjesama i popularnijih skladbi iz raznih dijelova Hrvatske, kao što su „Vela luka“, „Moj kraj“, „Zvoni pjesma“ i „Vuprem oči“.
I to je bio zadnji nastup na ovom putovanju. Vratili smo se u hotel, ponovno obilno večerali i – ono bez čega ne ide – pjevali uz gitaru i harmoniku. U tomu su nas dosta brzo prekinuli uzvicima: „Calma! Calma!“ i jednim ključem koji otvara sva vrata u hotelu. Ali kako je mlade ljude teško natjerati da se raziđu, već za pola sata ponovno smo se skupili u jednoj drugoj sobi i družili se, sada u nešto tišem obliku.
Treći dan značio je pakiranje i neispavanost. Svatko je od nas barem jednom toga jutra pomislio: „Trebao sam sinoć ić ranije spavat.“ Napustili smo hotel i otišli u grad na završno slavlje. Prije toga imali smo još malo vremena tako da smo svi uspjeli vidjeti Veronu i sve što nas je zanimalo u vezi nje, dok su predstavnici zbora – Roma i Branimir, zajedno s profesoricom Žic, posjetili Gradsku vijećnicu i tamo upoznali gradonačelnika Verone. Većina je nas ostalih odmah krenula u potragu za trgovinom u kojoj ćemo napuniti ruksake i spremiti se za putovanje natrag. To je oduzelo najviše vremena. Na prvom mjestu negativnih stvari u Veroni činjenica je da u centru ne postoje trgovine namirnicama. Također, na drugom je mjestu premalen broj normalnih kafića na koje smo mi Riječani naučeni. Sve sami restorani. No dobro, svatko je to svoje slobodno vrijeme proveo na svoj način, i oko 11 sati uputili smo se svi zajedno na završnicu ovog međunarodnog natjecanja u Teatru Filarmonico. Tamo je održan odličan nastup te su objavljeni rezultati natjecanja. Ponosni smo na činjenicu da je naš školski zbor osvojio 3. mjesto na XXIV. međunarodnom natjecanju u zborskom pjevanju. Ispred nas plasirale su se, osim navedenih Njemica, i Kineskinje. Moramo spomenuti da je, osim našega, na natjecanju nastupao još jedan hrvatski pjevački skup: klapa Motovun, koja je osvojila prvo mjesto u svojoj kategoriji!
Nakon završnice svi smo skupa prošetali do Arsenala gdje se održavao domjenak. Ondje smo stekli mnoge nove prijatelje, a posebno smo se družili s Kineskinjama koje su zaista nevjerojatno druželjubive. Želim spomenuti da se s njima još uvijek redovito čujemo, uglavnom preko fejsa, ali i razglednicama, bez obzira na vremensku razliku i činjenicu da se nalaze na drugom kraju svijeta. Odmah nakon domjenka uputili smo se u Arenu gdje smo zajedno sa svim ostalim zborovima otpjevali poznati zbor iz Verdijeve opere Nabucco („Va pensiero) “, „Odu radosti“ i „Milost“. Tako je i završilo naše putovanje u Veronu.
Želimo se zahvaliti profesoru Karasmanu i gospođi Ireni koji su nas pratili i pružali nam podršku. A najviše od svega, želimo zahvaliti profesorici Ljerki Žic, ne samo za ovu i ostale izvanredne prilike koje nam pruža već i za dugu, sada već 26-godišnju, tradiciju rada s nama mladima i pružanja sigurnog mjesta za pjevanje, druženje i najvažnije – nova prijateljstva.
Lorena Drakula 3.2