Skip to main content

Hrvatski olimpijski dan u Golubinjaku



Šestu su se godinu zaredom naši učenici i nastavnici povodom Hrvatskoga olimpijskog dana družili u Golubinjaku. Petstotinjak sadašnjih i oko 150 bivših gamovaca u pratnji dvadesetak nastavnika smjestilo se u poznatoj park-šumi. Razredi i pojedinci, kao i svake prethodne godine, okušavali su se u različitim sportskim aktivnostima: krosu, malom nogometu, odbojci, penjanju po prirodnoj stijeni… Pripremali su se ražnjići, ćevapčići, gljive... Toni Žitko, nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture te koordinator događanja, ove je godine uspio dogovoriti i dodatne, nove aktivnosti: streličarstvo i ragbi. Na kraju programa velik se broj učenika s veseljem priključio voditeljici zumbe te pratio njezine pokrete. Zabava se prenijela i na tračnice, a raspjevani su se vagoni sretno vratili u Rijeku.



Nove sportske aktivnosti

Naši su učenici u Golubinjaku ove godine, uz tradicionalne sportske turnire u odbojci i nogometu, mogli uživati u novim sportskim aktivnostima.

Na Hrvatski olimpijski dan mnogi su iskušali svoju preciznost u streličarstvu. Iako je bilo puno promašenih meta, većini je prvi susret s lukom i strijelom bio uspješan.

Na drugoj strani park-šume uživalo se u ležernoj atmosferi, ali i ragbiju. Iako nas ragbi asocira na muški, agresivan sport, u Golubinjaku se demonstrirao veselo i simpatično, a sudjelovali su uglavnom naši bivši učenici i učenice.

Novi sportovi nisu imali natjecateljski karakter, te se nisu dijelile medalje i pehari, ali žara i zabave nije nedostajalo.

Franko Ivančić, 4.5

Vožnja vlakom

U srijedu, 17. rujna 2014. godine, GAM je posjetio Golubinjak. Kao i svih prethodnih godina i ove su učenici i nastavnici do park-šume putovali vlakom. Polazak je bio sa Željezničkog kolodvora Rijeka u 7:25.

Na putu za Golubinjak većina je učenika i dalje bila umorna, te su još malo odspavali, ali iz nekih su se kupea od samog početka čuli glasovi i smijeh.

Učenici i profesori opisali su nam kakav im je osjećaj voziti se vlakom i kako se zabavljaju tijekom putovanja.

„Za sad mi je još rano za bilo što, ali super je. Dugo se nisam vozila vlakom, pa mi je malo neobično, ali baš mi se zbog toga i sviđa“, odgovorila nam je Barbara Breš, učenica 1.4.

Isto pitanje postavili smo i profesoru Goranu Boneti, a on je na to odgovorio: „Prva je liga. Dobro nam dođe malo promjene jer smo svi naučeni na autobuse.“

„Ovo je bila moja prva vožnja vlakom. Prekrasno iskustvo, upravo zbog odlične atmosfere i odličnog društva. Zaista bih sve ovo rado ponovila“, izjavila je Morena Sirotić, učenica 1.4.

„Iz godine u godinu sve je bolje i bolje. U vlaku nam je uvijek odlično, pogotovo za vrijeme povratka. Svi se zabavljamo, pjevamo, prepričavamo zgode i nezgode koje su nam se dogodile, te nam ta vožnja prođe za tren“, rekla je Sara Bakić, učenica 3.4.

Na povratku su neki bili umorni od brojnih sportskih aktivnosti, ali pjesme i veselja nije nedostajalo niti u jednom kupeu. U Rijeku smo, s osmijehom na licu, stigli oko 18 sati.

Nadamo se da svi željno iščekuju sljedeće obilježavanje Hrvatskog olimpijskog dana te još jednu vožnju vlakom.
Tina Bakić, 1.4

Fotografije iz Golubinjaka


Roštilj i karte
Nastavnici na okupu
Najbolja nogometna ekipa  


Revijalna nogometna utakmica između nastavnika
i maturanata
Najbolja odbojkaška ekipa
Bivši učenici

Pročitajte reportažu iz Novoga lista.

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...