Živjeti po zakonima duše
Sjedeći u udobnim foteljama knjižnice naše škole, uz puno zadovoljstva i smijeha, porazgovarali smo s profesoricom Fedorom Vidas Dejhalla. Nastavnica je matematike otvoreno i nasmijano odgovarala na svako naše postavljeno pitanje.
Zašto ste odlučili postati profesorica i kada ste osjetili sklonost prema matematici i fizici?
.png) |
| Fotografija s novinarima |
Sjećam se razgovora sa svojim profesorom u srednjoj školi, Ivom Radovčićem, o odabiru studija. Mislim da mi je taj razgovor, kojim mi je pružio veliku podršku, bio presudan za konačan odabir.
Recite nam nešto o svojim počecima u razredu.
– Ahh, kada sam ušla u učionicu, rekla sam sebi da je ista stvar kao i prije... samo što gledam učionicu s druge strane. (Svi smo se nasmijali toj čudnoj, ali istinitoj činjenici.)
Kao početnik ne stigneš razmišljati kako ti je. Nastojiš dati sve od sebe. Volim ponekad opet sjesti u klupu.
Opišite svoj odnos s učenicima. Što mislite o predrasudama koje kruže o Vama?
– Tijekom cijelog svog radnog vijeka nastojim imati konstantan odnos. Učenicima prilazim s puno poštovanja, a to je nekima veliki teret. Osjećaju da ga pozitivnim odnosom prema radu moraju vratiti, a to baš i nije lako. Matematički rečeno, bijekcija mora postojati.
Ne optužujem učenike za njihove predrasude o meni. Svjesna sam da okolina ima veliku moć. Znam da su u toj okolini oni do čijeg mi je mišljenja stalo i oni na čije se ne obazirem. Citirat ću rečenicu iz stare priče Stvarna vrijednost prstena: „Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?“ Ja ne želim.
Često poželim biti s učenicima sama, na pustom otoku, bez utjecaja nemotivirajuće okoline.
Da niste profesorica matematike, koje biste drugo zanimanje odabrali?
– Ne znam. Cijeli život nastojim biti spontana i činiti ono što me ispunjava, a to mi je uveliko pomoglo i oko matematike.
Koji predmet ili predmete smatrate najvažnijima u školovanju?
Profesorica nam je na ovo pitanje odgovorila protupitanjem:
– Što vi mislite, koji bi to predmet, po meni, bio od velike važnosti?
Nakon podosta neuspjelih pokušaja i razmišljanja odgovorila nam je:
– Tjelesni odgoj. Smatram da cijeli život moramo biti u dobroj fizičkoj kondiciji i da treba razviti sportski duh kao što nam je govorio profesor Duško Glavičić, moj profesor tjelesnog, strah i trepet u moje vrijeme u ovoj školi. Danas smo mu mnogi zahvalni.
Čime ste se bavili u mladosti, koji su bili Vaši hobiji?
– Osjećala sam, osim prema prirodnim predmetima, veliku ljubav i prema likovnom odgoju. Voljela sam crtati. Moji radovi osvajali su nagrade na natjecanjima. Inače, cijela moja obitelj posjeduje taj dar, a naši domovi prepuni su naših maštarija.
Volim putovati, a volim i onaj osjećaj pripadnosti kada se vratim u svoj grad.
Smatrate li da ste dobro iskoristili i ispunili svoj život?
– Da, barem nastojim to činiti jer svakodnevno obogaćujem duhovni život. Živim po zakonima duše te nikada nisam bila opterećena materijalnim stvarima. Ljepota je sjesti u svoju barku, otići na ribe, otići ujutro na more i uživati u mirisu mora i šume. Učenicima kažem da žive svoj život i za samostalno postavljene ciljeve. Ako to prihvati barem jedan učenik u generaciji, dobro se osjećam. Bitno je da živite u sadašnjosti i budete prisutni u sadašnjem trenutku.
Novinari: Petra Lukić i David Bernetić (2.4)