Skip to main content

Zagrljaj

Svi mi znamo barem jednu osobu koja tvrdi da se ne voli grliti, zar ne? No, je li zapravo moguće mrziti zagrljaje? Zagrljaj je, naime, kako znanost tvrdi, jedan od boljih načina za opuštanje. Istinitost te tvrdnje ovisi o osobnosti ispitanika. No, jedno je sigurno: svi u svome životu imamo barem jednu osobu koja se VOLI grliti. Kod takvih osoba svaka je prigoda – prigoda za zagrljaj. Bio to zagrljaj iz ljubavi, sreće, empatije ili tuge – one nikada tu priliku neće propustiti. I tako, dok je npr. dolazak rodbine za neke smrtna kazna, jer duboko u sebi znaju da će sa SVAKIM od tih ljudi morati podijeliti barem po jedan zagrljaj – ako ne iz vlastite želje, onda samo kako bi prikazali da su im roditelji donekle prenijeli osnove bontona, neki  drugi ljudi silno priželjkuju sam čin toga istoga zagrljaja. Sigurno se pitate zašto ja sve to govorim. Naime, 21. siječnja bio je Međunarodni dan zagrljaja, a danas ćemo se grliti u našoj školi. Stoga i Vi, bez obzira jeste li za Dan zagrljaja znali ili ne te jeste li ljubitelj zagrljaja ili ih pak prezirete, zaboravite na sve muke i zagrlite se. Koga? Nije bitno. To može biti netko od obitelji, prijatelja ili pak neki stranac kojemu biste zasigurno uljepšali dan.

Arijana Behlić (2.2)

Naša se škola priključila kampanji Zagrli za Guinness, zagrli za rijetke, koju je pokrenuo Hrvatski savez za rijetke bolesti (http://www.rijetke-bolesti.hr/zagrli-za-guinness-zagrli-za-rijetke/). Kampanja se odvija u Tjednu zagrljaja, od 21. do 27. veljače. Cilj je prikupiti više od 108 121 fotografije. Toliki je, naime, trenutni svjetski rekord.

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...