Skip to main content

Razmjena učenika

Dvadeset i četvero učenika triju škola grada Rijeke (Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, Prve riječke hrvatske gimnazije i  Prve sušačke hrvatske gimnazije)  pod vodstvom profesorica Anite Nine Jokić (PRHG) i Sanje Padavić (PSHG) sudjelovalo je u razmjeni s učenicima iz španjolskog (baskijskog) grada Iruna. Dvanaestero ih je bilo iz naše škole. 

Dio razmjene u kojem su naši učenici primali po jednog učenika u svoj dom započeo je šestoga ožujka u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji kada smo dočekali svatko svoga para. Baskijske su profesorice vješto stvarale parove na temelju profila riječkih učenika. 

Svaki je naredni dan bio pomno isplaniran. Naši su gosti s nama vidjeli mnoge prekrasne dijelove Rijeke i okolice, od Opatije do Trsata, znamenitosti centra grada i Villu Ružić, Astronomski centar te Prirodoslovni muzej. Naravno, iskusili smo i sportska druženja u dvorani Dinko Lukarić te imali detaljan obilazak stadiona Rujevica. S pravom se može reći da se svih ponajviše dojmio izlet u Delnice, gdje je još bilo snijega i gdje su i baskijski i riječki učenici uživali na bazenu i u kuglani. Svoje smo goste pozdravili dvanaestog ožujka kada su krenuli s Jelačićeva trga prema zračnoj luci u Zagrebu u autobusu hrvatske nogometne reprezentacije.

Mi, riječki učenici, s veseljem i uzbuđenjem iščekivali smo svoje malo putovanje po Europi te odlazak novonastalim prijateljima. Osmog travnja sjeli smo u svoj prvi vlak i krenuli prema Münchenu. Nažalost, toga nas je dana pokušala obeshrabriti kiša, no ona nije umanjila ugodnost grada. Nadalje, zaputili smo se u, možda pojedincima zanimljivije odredište, Pariz. U Parizu nas je dočekalo šibajuće sunce i vedrina tijekom čitava dana. U jednome smo danu uspjeli proći ispod Eiffelova tornja, popeti se na Slavoluk pobjede, obići baziliku Presvetog Srca Isusova i još mnoge druge skrivene prekrasnosti Pariza. Sljedeća postaja bio je Irun, gdje smo spavali kod obitelji. Gradić pun zelenila i s pogledom na Francusku oduševljavao nas je svakoga dana, kao i njegovi okolni gradići prepuni plaža uz ocean i divnih sunčanih dana. Njihovi učenici i profesori uistinu su nas dočekali širokih ruku i oduševili nas uloženim trudom u svakodnevne prezentacije i izlete u kojima smo, dakako, uživali. 

Nakon što smo se teška srca pozdravili sa svojim prijateljima, krenuli smo prema Barceloni po kojoj smo cijeli dan šetali. Prvo što smo zamijetili bila je zasigurno visoka temperatura koju smo mi, kišni Riječani, jedva dočekali. Nakon ugodna noćenja zaputili smo se prema posljednjim odredištima Cannesu i Nici, uz koje smo na nekoliko sati posjetili i Monte Carlo. Ovi mali francuski gradovi (i jedan monaški) mene su se najviše i dojmili. Imaju onu nit i dozu uređenosti i dostojanstva velikih gradova poput Pariza, ali i onu mirnoću maloga grada koja velegradima nedostaje.

Putovanje smo završili prolaskom i obilaskom milanskog i venecijskog kolodvora te smo nakon zamarajućeg, ali (nedovoljno je reći) ispunjavajućeg puta, dvadesetog travnja u noćnim satima, za promjenu, zaspali u svojim krevetima.

Ovim putem, kao učenica koja je sudjelovala u razmjeni, u ime svih riječkih učenika želim zahvaliti profesorici Jokić na silnom uloženom trudu oko organizacije. Hvala Vam.

Lucija Dasović (2.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...