![]() |
| Dribling |
Unutar jednog od najboljih hrvatskih nogometnih klubova – HNK-a Rijeka,
na veliko zadovoljstvo i ponos naše
škole, istaknula su se dva perspektivna nogometaša iz juniorskog pogona:
Dominik Mulac i Benjamin Ivančević. Dominik Mulac od ljeta trenira sa seniorskom momčadi, što je velik uspjeh s obzirom na brojne transfere i trend
kupovine stranaca u današnjem nogometu gdje mnogo mladih nogometaša iz
vlastitog pogona kluba često propadne. Benjamin Ivančević pozvan je u hrvatsku
nogometnu U-19 reprezentaciju, što samo po sebi govori o kvalitetama toga
mladog braniča. Velika je stvar biti u društvu najboljih sunarodnjaka i k tome
još starijih od sebe.
Dominiku i Benjaminu postavili smo nekoliko pitanja o njihovoj
dosadašnjoj karijeri i ambicijama za
budućnost.
DOMINIK MULAC (učenik 4.4 razreda)
– Počeo sam nogomet trenirati sa sedam godina, kao morčić Rijeke, a
Benjamin je počeo tjedan prije ili poslije mene, više nisam ni ja siguran.
Zajedno treniramo od samog početka.
Ljudi često ne znaju koliko je truda i
odricanja potrebno u nogometu prije uspjeha. Koliko si morao trenirati tijekom
godina da bi došao do svog sadašnjeg nivoa?
– Najjednostavnije je reći da od 13. godine nisam imao ljeto duže od dva
tjedna, a ove mi je godine, na primjer, ljeto trajalo tri dana. Doslovno, imao
sam tri dana slobodno, a sve ostale dane trenirao sam dva puta dnevno. A ne
znam, nisam išao na maturalno s razredom i to mi je najveći bed. Ne mogu nikamo
ići zbog nogometa, ali je fora i isplati se.
Koje su ti ambicije u nogometnoj
karijeri i za koji bi klub jednoga dana volio zaigrati?
– A zaigrati u Ligi prvaka malo, a prvo da postanem standardni igrač u
Rijeci, a onda ćemo dalje lako. Za Manchester United definitivno.
Od velikih nogometnih zvijezda tko ti
je najveći uzor?
– A jakih ti zvijezda... A nemam baš nekog uzora u ovom modernom
nogometu, od ostalih je Paul Scholes onako doktor, dijagonalica savršena.
Kakvi su ti bili treninzi s prvom
momčadi i po čemu se razlikuju juniori od seniora?
– Ma treninzi su u globalu isti. Mislim, isto se radi, ali je malo teže
u seniorima jer se puno više trče veće udaljenosti u malo vremena, a u smislu
igre to je potpuno drugi svijet.
Drugi svijet, u kojem smislu – taktike?
– Ne, ne... U smislu da nemaš vremena jednostavno. Na primjer, u
juniorima kada primiš loptu, imaš minutu-dvije za razmisliti, a u seniorima
primiš loptu i odmah dobiješ po nogama i gotovo.
Kakav je Matjaž Kek trener? Često se govori da
je dosta strog.
– Da, ozbiljan je, a kad je zafrkancija, onda je zafrkancija. Ali kada
se ozbiljno radi, radi se kako treba. Okej je u globalu.
BENJAMIN IVANČEVIĆ (učenik 4.5 razreda)
![]() |
| Benjamin Ivančević |
– Naravno, bio sam ugodno iznenađen kao što bi i svatko bio da ga
izbornik zove da igra za reprezentaciju, k tome više što su tamo svi godinu
stariji od mene.
Kakvi su ti se činili suigrači, iz
kojih su klubova i postoji li kakva razlika u kvaliteti u odnosu na ostale?
– Svi suigrači zbilja su dobri i nije mi se bilo teško prilagoditi
momčadi. Svi su tu negdje po kvaliteti igre jer se slično igra i trenira u
klubovima, sve su to dobri igrači. Ima nas od svuda... Dosta igrača igra u
talijanskoj ligi u prvoligaškim timovima. Većina igrača dolazi iz Dinama, ali
ima nas koji dolazimo iz ostalih hrvatskih klubova poput Hajduka, Lokomotive,
Rijeke...
U kojim si utakmicama igrao pod dresom
Hrvatske?
– Igrali smo dvije prijateljske utakmice s Azerbajdžanom. U prvoj sam
igrao jedno poluvrijeme te cijelu drugu utakmicu. Obje utakmice igrali smo
neriješeno – 1 : 1 i 2 : 2.
Kakve su ti ambicije za budućnost?
![]() |
| Fair play |
– Pa volio bih nastupiti u Ligi prvaka i postati standardni igrač
hrvatske reprezentacije.
Puno sreće i uspjeha u sljedećoj godini želimo našim dečkima. Neka
postignu odlične rezultate te promoviraju riječki nogomet, školu i sebe kao nogometaše.
Kojim se god sportom amaterski, natjecateljski ili profesionalno bavili,
trebamo promovirati kvalitetu života koju on nudi, igrati po pravilima i fair play. Sport je zabava, no prije
svega – način života koji dijele svi sportaši.
Jakov Čarija (2.5) i David Bernetić (4.4)
Privatne fotografije učenika
Privatne fotografije učenika



