Skip to main content

Intervju: Dominik Mulac i Benjamin Ivančević (HNK »Rijeka«)

Dribling
Nogomet, htjeli ili ne htjeli, sigurno su svi čuli za njega. Taj najpopularniji sport na svijetu već godinama plijeni apsolutnu pažnju medija, sponzora i cijelog sportskog svijeta. Svi nogometaši sanjaju biti nogometne zvijezde, profesionalno se baviti nogometom i nositi dresove svojih omiljenih klubova dok se bankovni račun nemilice puni iz dana u dan. Ipak, tijekom tog dugog i mukotrpnog puta od klinca koji šuta loptu do nogometne zvijezde većina ne uspije proći selekcije i brojnu konkurenciju. Vrlo visok nivo igre u svim uzrastima, konstantno odricanje, zalaganje i treniranje, talent i dosta sreće nužni su za uspjeh u nogometu.
Unutar jednog od najboljih hrvatskih nogometnih klubova – HNK-a Rijeka, na  veliko zadovoljstvo i ponos naše škole, istaknula su se dva perspektivna nogometaša iz juniorskog pogona: Dominik Mulac i Benjamin Ivančević. Dominik Mulac od ljeta trenira sa seniorskom momčadi, što je velik uspjeh s obzirom na brojne transfere i trend kupovine stranaca u današnjem nogometu gdje mnogo mladih nogometaša iz vlastitog pogona kluba često propadne. Benjamin Ivančević pozvan je u hrvatsku nogometnu U-19 reprezentaciju, što samo po sebi govori o kvalitetama toga mladog braniča. Velika je stvar biti u društvu najboljih sunarodnjaka i k tome još starijih od sebe.

Dominiku i Benjaminu postavili smo nekoliko pitanja o njihovoj dosadašnjoj karijeri i ambicijama  za budućnost.
DOMINIK MULAC (učenik 4.4 razreda)
Dominik Mulac
Kada si započeo trenirati nogomet i od kada treniraš s Benjaminom?
– Počeo sam nogomet trenirati sa sedam godina, kao morčić Rijeke, a Benjamin je počeo tjedan prije ili poslije mene, više nisam ni ja siguran. Zajedno treniramo od samog početka.
Ljudi često ne znaju koliko je truda i odricanja potrebno u nogometu prije uspjeha. Koliko si morao trenirati tijekom godina da bi došao do svog sadašnjeg nivoa?
– Najjednostavnije je reći da od 13. godine nisam imao ljeto duže od dva tjedna, a ove mi je godine, na primjer, ljeto trajalo tri dana. Doslovno, imao sam tri dana slobodno, a sve ostale dane trenirao sam dva puta dnevno. A ne znam, nisam išao na maturalno s razredom i to mi je najveći bed. Ne mogu nikamo ići zbog nogometa, ali je fora i isplati se.
Koje su ti ambicije u nogometnoj karijeri i za koji bi klub jednoga dana volio zaigrati?
– A zaigrati u Ligi prvaka malo, a prvo da postanem standardni igrač u Rijeci, a onda ćemo dalje lako. Za Manchester United definitivno.
Od velikih nogometnih zvijezda tko ti je najveći uzor?
– A jakih ti zvijezda... A nemam baš nekog uzora u ovom modernom nogometu, od ostalih je Paul Scholes onako doktor, dijagonalica savršena.
Kakvi su ti bili treninzi s prvom momčadi i po čemu se razlikuju juniori od seniora?
– Ma treninzi su u globalu isti. Mislim, isto se radi, ali je malo teže u seniorima jer se puno više trče veće udaljenosti u malo vremena, a u smislu igre to je potpuno drugi svijet.
Drugi svijet, u kojem smislu – taktike?
– Ne, ne... U smislu da nemaš vremena jednostavno. Na primjer, u juniorima kada primiš loptu, imaš minutu-dvije za razmisliti, a u seniorima primiš loptu i odmah dobiješ po nogama i gotovo.
Kakav je Matjaž Kek trener? Često se govori da je dosta strog.
– Da, ozbiljan je, a kad je zafrkancija, onda je zafrkancija. Ali kada se ozbiljno radi, radi se kako treba. Okej je u globalu.

BENJAMIN IVANČEVIĆ (učenik 4.5 razreda)
Benjamin Ivančević
Kako si se osjećao kada si saznao da si pozvan u reprezentaciju, kakvi su bili tvoji prvi dojmovi?
– Naravno, bio sam ugodno iznenađen kao što bi i svatko bio da ga izbornik zove da igra za reprezentaciju, k tome više što su tamo svi godinu stariji od mene.
Kakvi su ti se činili suigrači, iz kojih su klubova i postoji li kakva razlika u kvaliteti u odnosu na ostale?
– Svi suigrači zbilja su dobri i nije mi se bilo teško prilagoditi momčadi. Svi su tu negdje po kvaliteti igre jer se slično igra i trenira u klubovima, sve su to dobri igrači. Ima nas od svuda... Dosta igrača igra u talijanskoj ligi u prvoligaškim timovima. Većina igrača dolazi iz Dinama, ali ima nas koji dolazimo iz ostalih hrvatskih klubova poput Hajduka, Lokomotive, Rijeke...
U kojim si utakmicama igrao pod dresom Hrvatske?
– Igrali smo dvije prijateljske utakmice s Azerbajdžanom. U prvoj sam igrao jedno poluvrijeme te cijelu drugu utakmicu. Obje utakmice igrali smo neriješeno – 1 : 1 i 2 : 2.
Kakve su ti ambicije za budućnost?
Fair play
– Pa volio bih nastupiti u Ligi prvaka i postati standardni igrač hrvatske reprezentacije.

Puno sreće i uspjeha u sljedećoj godini želimo našim dečkima. Neka postignu odlične rezultate te promoviraju riječki nogomet, školu i sebe kao nogometaše.
Kojim se god sportom amaterski, natjecateljski ili profesionalno bavili, trebamo promovirati kvalitetu života koju on nudi, igrati po pravilima i fair play. Sport je zabava, no prije svega – način života koji dijele svi sportaši.

Jakov Čarija (2.5) i David Bernetić (4.4)

Privatne fotografije učenika

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...