Skip to main content

Po svijetu: Hong Kong

Victoria Harbour
Devetoga dana mjeseca siječnja počelo je najdalje i najzanimljivije putovanje mog dosadašnjeg života. Toga smo jutra, nakon doručka, krenuli prema zračnoj luci Marco Polo nedaleko od Venecije te poletjeli u pravcu Dubaija. Zabavu tijekom šestosatnog leta osigurali su brojni filmovi i serije, baš po mojem ukusu. Dubai je bio samo međustanica jer je tamo smještena baza aviokompanije Emirates, pa smo ubrzo bili na drugome letu, Dubai – Hong Kong.
Taj je, pak, let trajao oko sedam sati i ponovno, nakon nekolicine filmova, bili smo prizemljeni. Službeno smo ušli u državu, taksijem se provozali do grada te stigli u hotel. Točnije, Panda Hotel smješten unutar distrikta zvanog Tsuen Wan. Zbog vremenske razlike i velika umora do kraja dana nismo napuštali sobu.
Sljedeće jutro podzemnom smo krenuli u obilazak enormnog velegrada, a prva je zanimljiva lokacija bila Victoria Harbour, luka koja odvaja Kowloon od otočnog dijela Hong Konga. Brodova je bilo vrlo mnogo, a pogled na visoke i očaravajuće nebodere nezamjenjiv. Brodićem smo prešli luku za cijenu od 2,5 hongkonška dolara, odnosno 2,2 kune po osobi; javni prijevoz jedna je od rijetkih jeftinih stvari, a cijena hrane ide iz ekstrema u ekstreme. Jako volim kinesku kuhinju i smatram se gurmanom koji će probati svašta, no izvorna kantonska kuhinja baš mi se i nije dopala. Još jedan od lijepih prizora bio je Mong Kok po noći, najužurbaniji dio grada i ekstremno gusto naseljen (130 000 st./km2).
Po Lin
Dan poslije bio je rezerviran za Lantau, otok na kojem se nalazi Tian Tan Buddha, najveći brončani kip svoje vrste na svijetu. Cijeli je samostan Po Lin, koji okružuje kip, uređen u tradicionalnom stilu, pa imate osjećaj da se nalazite u nekom prošlom vremenu, okruženi tišinom i krajolikom koji oduzima dah. Ribarsko selo Tai O, na zapadu otoka, mjesto je gdje sam imao priliku vidjeti čudnovate morske organizme ulovljene u lokalnim morima, a, naravno, i probati ih.
Peak
Ponovno je svanulo jutro, od brojnih iskustava stečenih toga dana izdvojit ću pogled na Hong Kong s Peaka, brda iznad grada, i park Kowloon.
Burj Khalifa (Dubai)
Došao je i posljednji dan u Hong Kongu, nakon kratkog obilaska mjesta u kojem je bio smješten hotel bili smo spremni za odlazak. Hong Kong nemoguće je opisati, svi ti mirisi, okusi, nešto što je potrebno iskusiti iz prve ruke da bi se razumjelo. Ispostavilo se da Dubai nije bilo samo međustanica. Zbog duge pauze između letova dosadilo nam je čekati, pa smo napustili zračnu luku, unajmili rent-a-car i odlučili obići Dubai po noći. Nije se osjetila velika temperaturna razlika, no zrak je bio jako suh i zagušljiv, ipak je grad smješten u pustinji. Također, kao zaljubljenik u automobile imao sam priliku vidjeti neke vrlo skupe i rijetke primjerke, uzbuđeno sam čekao što će sljedeće naići.
Nakon te zaista duge vožnje prošli smo osiguranje, obišli duty-free shop i naposljetku se ukrcali na zrakoplov za Veneciju. Nisam siguran zašto, no bio sam jako sretan kada smo sletjeli, ponovno se osjećao Europljaninom. Prije no što sam primijetio, bio je ponedjeljak, a ja u školskoj klupi.

Marko Novak (2.1)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...