U listopadu prošle godine profesoru Vjekoslavu Šinku uručena je
Županijska nagrada za odgojno-obrazovne djelatnike. Tim povodom porazgovarala
sam s nagrađenim nastavnikom kemije.
Za početak – čestitke na osvojenoj
nagradi. Kako se osjećate kao jedan od nositelja titule najuspješnijeg
profesora naše županije?
– Biti najuspješniji prosvjetni djelatnik u Primorsko-goranskoj
županiji uistinu je jako lijepo priznanje. Meni osobno to je poticaj za daljnji
rad i osvajanje novih postignuća u radu s učenicima.
Koliko Vam navedena nagrada znači i
jeste li je očekivali?
– Bilo je to pravo iznenađenje kojem se nisam
nadao, iako su postignuća i rezultati mojih učenika vrhunski. Razmišljao sam
kako od boljeg uvijek postoji bolji, no, na moju sreću, nisam bio u pravu. Ova
nagrada predstavlja priznanje za fokusiran rad i predanost u poslu. Ona je
dokaz da svoj posao radim dobro i kvalitetno.
Zbog čega ste se odlučili za posao nastavnika?
– Sve životne odluke do sada donio sam bez puno
razmišljanja i u vrlo kratkom roku. Ta odlučnost proizlazi iz toga jer znam što
volim i želim. Kao kemijski tehničar prema srednjoj stručnoj spremi upisao sam studij biologije i kemije (nastavnički smjer). Pomisao da radim u nekom
industrijskom postrojenju bila mi je nezamisliva, iako sam bio primljen i na
Prehrambeno-tehnološki fakultet. Oduvijek me više privlačio rad s ljudima,
mladim ljudima.
Zašto ste baš izabrali kemiju i biologiju?
–
To su predmeti koje sam savladavao bez poteškoća.
Kako je, po Vašem mišljenju, raditi s današnjim
učenicima?
– Jako lijepo. Pratiti učenikov napredak i gledati
plodove svoga rada jest nešto neprocjenjivo. No, upozorio bih na jedan problem
koji je danas globalno zastupljen kod učenika. Previše se oslanjaju na tehnologiju
i očekuju da im se sve servira. Upravo ovdje važna je uloga nastavnika
koji će im pomoći pronaći ključ, a ne im samo otvoriti vrata.
Jeste li požalili što ste odabrali to zanimanje?
–
Nikad, jako volim svoj posao.
Da niste nastavnik kemije, koje biste drugo zanimanje
odabrali?
–
Da ne predajem kemiju, bio bih
farmaceut. To je jedno vrlo lijepo zanimanje koje nimalo nije stresno.
Imate li slobodnog vremena i kako ga
provodite?
– Svoje slobodno vrijeme uvijek koristim za neko
putovanje. Volim putovanja i dosta često putujem. Smatram ih nečime što me
ispunjava i, također, njima punim baterije za daljnji rad.
I za kraj – koji je Vaš savjet, odnosno
poruka učenicima kako bi jednog dana postali jednako uspješni u svom zanimanju ili djelovanju poput Vas?
– Poruka je vrlo jednostavna, kratka i široko primjenjiva te ona glasi: „VAŠE ZNANJE – VAŠA ODGOVORNOST.‟
Katarina Škrbić (4.4)

