Skip to main content

Da ne predaje kemiju, bio bi farmaceut (intervju s profesorom Vjekoslavom Šinkom)

U listopadu prošle godine profesoru Vjekoslavu Šinku uručena je Županijska nagrada za odgojno-obrazovne djelatnike. Tim povodom porazgovarala sam s nagrađenim nastavnikom kemije.

Za početak – čestitke na osvojenoj nagradi. Kako se osjećate kao jedan od nositelja titule najuspješnijeg profesora naše županije?

– Biti najuspješniji prosvjetni djelatnik u Primorsko-goranskoj županiji uistinu je jako lijepo priznanje. Meni osobno to je poticaj za daljnji rad i osvajanje novih postignuća u radu s učenicima.

Koliko Vam navedena nagrada znači i jeste li je očekivali?

– Bilo je to pravo iznenađenje kojem se nisam nadao, iako su postignuća i rezultati mojih učenika vrhunski. Razmišljao sam kako od boljeg uvijek postoji bolji, no, na moju sreću, nisam bio u pravu. Ova nagrada predstavlja priznanje za fokusiran rad i predanost u poslu. Ona je dokaz da svoj posao radim dobro i kvalitetno.

Zbog čega ste se odlučili za posao nastavnika?

– Sve životne odluke do sada donio sam bez puno razmišljanja i u vrlo kratkom roku. Ta odlučnost proizlazi iz toga jer znam što volim i želim. Kao kemijski tehničar prema srednjoj stručnoj spremi upisao sam studij biologije i kemije (nastavnički smjer). Pomisao da radim u nekom industrijskom postrojenju bila mi je nezamisliva, iako sam bio primljen i na Prehrambeno-tehnološki fakultet. Oduvijek me više privlačio rad s ljudima, mladim ljudima.

Zašto ste baš izabrali kemiju i biologiju?

– To su predmeti koje sam savladavao bez poteškoća.

Kako je, po Vašem mišljenju, raditi s današnjim učenicima?

– Jako lijepo. Pratiti učenikov napredak i gledati plodove svoga rada jest nešto neprocjenjivo. No, upozorio bih na jedan problem koji je danas globalno zastupljen kod učenika. Previše se oslanjaju na tehnologiju i očekuju da im se sve servira. Upravo ovdje važna je uloga nastavnika koji će im pomoći pronaći ključ, a ne im samo otvoriti vrata.

Jeste li požalili što ste odabrali to zanimanje?

– Nikad, jako volim svoj posao.

Da niste nastavnik kemije, koje biste drugo zanimanje odabrali?

– Da ne predajem kemiju, bio bih farmaceut. To je jedno vrlo lijepo zanimanje koje nimalo nije stresno.

Imate li slobodnog vremena i kako ga provodite?

– Svoje slobodno vrijeme uvijek koristim za neko putovanje. Volim putovanja i dosta često putujem. Smatram ih nečime što me ispunjava i, također, njima punim baterije za daljnji rad.

I za kraj – koji je Vaš savjet, odnosno poruka učenicima kako bi jednog dana postali jednako uspješni u svom zanimanju ili djelovanju poput Vas?

– Poruka je vrlo jednostavna, kratka i široko primjenjiva te ona glasi: „VAŠE ZNANJE – VAŠA ODGOVORNOST.‟

Katarina Škrbić (4.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...