London mnoge asocira na loše vrijeme, „uštogljene“
Engleze i velike gužve. U našem slučaju, od trenutka kad smo sletjeli na
englesko tlo, rijetko što nam se zapravo
i nije svidjelo, pogotovo što se tiče Engleza (obratite se curama za ime
vodiča). :)
Na samom dolasku već nam je sve bilo jasno – ne
samo da smo se svidjeli Englezima nego i pilotu koji je toliko uživao u našem
letu da je slijetanje ponovio čak dva puta. Nakon dodatnih pola sata u avionu i
nekoliko neplaniranih bočica vode stigli smo. I to je bilo to – 3.1 sa svojom
najdražom razrednicom u jednom od svjetskih gradova – može li bolje?
Nekoliko iznenađenja dočekalo nas je već u
autobusu, a to je bila punašna kazna ako se ne zavežeš, volan na krivoj strani
autobusa, a i sama kriva strana ceste. Sve su to bile sitnice koje su upućivale
na to gdje smo i kako ćemo zapravo provesti sljedeća četiri dana. Bilo je
neobično, ali svakako bismo voljeli da se
moramo na tako nešto priviknuti opet. :)
Šetnja gradom, kupnja Oyster carda, prijava u
hostelu Lancaster Hall i odlična večera
u talijanskom restoranu Bizzarro bile su samo početak onoga što je tek
slijedilo. I što god da je slijedilo, bili smo uzbuđeni. I više nego spremni.
Oduševljeni Oxford Streetom u večernjem izdanju, kad su se ulična svjetla upalila
i kad je svaki double-decker bio još simpatičniji, uputili smo se natrag
u hostel odakle smo nakon spavanja (neki više, neki manje) krenuli u
razgledavanje.
Drugi je dan započeo rano za sve nas. Praćeni
laganom kišicom koja je kasnije dozvala sunce i lijepo vrijeme, stigli smo u
SOAS, University of London. Nakon slušanja jednog predavanja o samom fakultetu
i drugog o jednom od mnogih njegovih
odsjeka podijelili smo se u dvije grupe te smo uz pratnju studenata Sveučilišta
dobili uvid ne samo u način na koji Sveučilište funkcionira, već i u studentski
život samog Londona. Posjet British Museumu jako nam se svidio – nakon
prijašnjeg učenja i kod većine uspješnog odgovaranja o samom muzeju imali smo
priliku sve to vidjeti uživo. Nastavili smo po programu u iznimno dobrom
raspoloženju – a tko ne bi? :)
Preko Millenium Bridgea stigli smo do Shakespeare's
Globe Theatrea. Vođena tura u trajanju od sat i pol uz već spomenutog vodiča na
početku proletjela nam je u sekundi. Na zanimljiv i duhovit način saznali smo o
tradiciji, povijesti, ali i sadašnjosti samog kazališta. Što nismo znali, pitali
smo, a što jesmo – pravili smo se važni. Kako to već inače ide. :) Podzemnom smo stigli do našeg restorana, gdje
su nas konobari dočekali s ranije naučenim riječima i pozdravima kao što su
„laku noć“ i „doviđenja“, koje su ponosno izgovarali kad god bi trebalo, ali i
kad ne bi. Punih trbuha uputili smo se do Soha kako bismo vidjeli kako izgleda
noćni život Londona. Tada nas je prvi, a ujedno i zadnji put u tih četiri dana,
ulovio kratkotrajan pljusak oko kojeg se nismo previše nervirali. Bilo je i
vrijeme da iskusimo London u takvom izdanju!
Treći je dan započeo šetnjom Hyde Parkom do Marble
Archa koja je bila praćena dobrim raspoloženjem i još boljim vremenom. Ukrcavši
se na Big Bus Tour, slušali smo o poznatim znamenitostima, važnim mjestima i
zanimljivim činjenicama Londona. Nakon iskrcaja na Trafalgar Squareu i slobodnih
pet minuta za uzeti kavu dočekali smo vodiča za naš Royal Tour, obilazak na
kojem smo saznali puno stvari o životu kraljevske obitelji, o smrti princeze
Dijane i o samoj Buckinghamskoj palači. Osim odgledane promjene straže imali
smo i vlastitu po imenu straža Matjaža (ako vas zanima tko je naš Matjaž,
pronađite nas na hodniku). :)
Laganim koracima nastavili smo do rijeke Temze kako
bismo se ukrcali na vožnju brodom iz kojeg smo vidjeli Big Ben, London Eye,
Royal National Theatre, Tate Modern, Shakespeare's Globe Theatre, Tower Bridge,
o kojima nam je lokalni vodič ispričao sve što bi bilo vrijedno zapamtiti.
Nešto jesmo, nešto nismo – kako to već inače ide!
O povijesti Tower of Londona naučili smo nakon što
smo se iskrcali kod Tower Bridgea. Nakon svih tih informacija uzeli smo pauzu
za ručak te nastavili Big Bus Tour do Marble Archa. Veselo su nas dočekali
konobari restorana Bizzarro sa sad već usavršenim izgovorom naših pozdrava.
Nakon zadnjeg doručka u našem hostelu sa spakiranom
prtljagom uputili smo se prema National History Museumu. Oduševljeni svom
interakcijom muzeja, savjetujemo svima koji planiraju posjet da odvoje malo
više vremena od nas, nećete požaliti. :)
Nismo bili ni spremni ni voljni za činjenicu da je
našem putovanju došao kraj. Ali, eto, s koferima pod rukom na putu do autobusa koji nas je odveo do zračne luke Gatwick, i nismo imali nekog izbora. Dokaz da se London nekima uistinu svidio naš je Noa Krešić, koji je misleći da je izgubio dokumente, ostao s razrednicom još jedan dan. Nebitno kojim letom svi smo stigli sigurno u Veneciju, a nakon toga i u Rijeku. Puni uspomena, suvenira i dobrih iskustva nadamo se da će se ovakav izlet ponoviti. Žao nam je što je našem putovanju odzvonilo, ali znamo da je u pitanju Big Ben, što zasigurno olakšava situaciju. :)
Mikela
Vlahov (3.1)