„Najljepši
izlet do sad!‟, „Ugodno iznenađena!‟ i „Bila sam pod dojmom cijelo
vrijeme!‟ neke su od pohvala na račun Londona, koji su nedavno imali priliku
posjetiti naši učenici. Sama mogućnost da se preko škole stigne čak do Londona
je sjajna, a sagledavši što nam je sve bilo priušteno po relativno niskoj
cijeni, čini se nevjerojatnim! No, krenimo mi ispočetka.
U
ponedjeljak 11. travnja u 11:30 navečer na riječkom kolodvoru Žabici sastala se
jedna grupa ljudi koju nije vezalo mnogo osim zajedničke škole i volje za
istraživanjem tog nama još stranog i misterioznog Londona. Bilo je već kasno u
noć kada smo krenuli, no od silnog uzbuđenja nitko nije ni pomišljao na
spavanje. Mnogi su probdjeli noć, vožnju autobusom do Venecije i nadalje let za
London. Budući da je većini to bio i prvi let avionom, prije polijetanja
vladala je mala nervoza. Znali su se čuti prigovori: „Hajde da više završimo s
ovim!‟, no vjerojatno smo zbog te uzbuđenosti na kraju još i više uživali u
letu. Po slijetanju imali smo manjih poteškoća s prijevozom, s obzirom na to da
je nama potrebna linija autobusa bila privremeno obustavljena, no naš je
snalažljivi vodič brzo pronašao rješenje i vrlo skoro nalazili smo se u hotelu.
Kratko potom uputili smo se u šetnju Hyde Parkom, najpoznatijim i najvećim
londonskim parkom, koji je tog sunčanog dana bio prepun djece, a jezera puna
pedalina.
Prošetali smo se zatim dijelom grada u blizini hotela, a poslijepodne
smo imali nešto slobodnog vremena da i sami krenemo u istraživanje ili shopping.
Nakon toga našli smo se na večeri u malom talijanskom restoranu te otamo
iscrpljeni požurili u svoje sobe gdje nismo ostajali dugo budni. Toliko smo još
toga trebali iskusiti da nije bilo mjesta za umor. Narednih dana posjetili smo
neke muzeje (The Science Museum, The British Museum...), The London University,
jedno od prestižnih londonskih sveučilišta, gdje su nas dočekali neki vrlo
dragi ljudi, vozili se Temzom na vođenom obilasku i razgledali mnoge poznate
znamenitosti, kao što su London Eye, toranj Big Ben, Buckinghamska palača i
tako dalje. Vidjeli smo i čuli o mnogim spomenicima i crkvama. Gledali smo
promjenu kraljičine garde. Rado smo se i poslikali s poznatim engleskim
stražarima, za koje se često vjeruje da se ne smiju pomicati, ali, prema
mišljenju našega lokalnoga vodiča, u slučaju opasnosti oni uspostavljaju
mir na
ulici. Mnogima je vrhunac putovanja ipak bio poznati Globe Theatre,
točna replika starog Shakespeareova kazališta u kojem se još i danas održavaju
njegove predstave, doduše prilično modernizirane. Iako se zbog otvorena krova
zgrade predstave održavaju samo u ljetnoj sezoni, imali smo priliku gledati
kazališnu probu scene iz Romea i Julije u kojoj se na nekim
dijelovima puštala moderna glazba, a u pozadini je plesao par hip-hopera.
Nama je to, naravno, bilo jako fora, a kazalište je izgledalo prekrasno. Svima
nam se svidjela i atmosfera koja vlada Londonom. Istina je da je to velik i
užurban grad, no nitko se nije činio uznemiren time. Svi s kojima smo imali
priliku porazgovarati bili su začuđujuće ljubazni i
prijateljski nastrojeni,
sve do vozača rikše koji nam je besplatno ponudio pomoć. Također, sve je vrlo
čisto i uređeno, a količina zelenila i cvijeća posvuda iznenadila nas je. I
nešto što se mora još istaknuti jest sajam antikviteta u ulici Portabello, koji
smo posjetili zadnjeg dana boravka u Londonu. Proveli smo tamo manje od dva
sata, a u to smo vrijeme vidjeli više nego u ijednoj suvenirnici dotada. Bilo
je mnogo antiknog nakita, slatkih engleskih čajnika, starih ploča i knjiga koje
su nerijetko bile prva izdanja, vojnih figurica, kreativnih, ručno rađenih
suvenira i još mnogo toga.
Ali
sve što je lijepo, kratko traje. Nakon četiri kratka dana već je stiglo vrijeme
našeg povratka i mi smo se teška srca morali pozdraviti s Londonom. Doma smo se
vratili u jedan sat ujutro subote 14. svibnja, umorni, ali puni doživljaja i
suvenira. Oduševljeni putovanjem, sada strpljivo iščekujemo sljedeće.
Antonija
Braut (3.4)
