Skip to main content

Luka Stojković – sportaš generacije

Luka (prvi slijeva) na oproštajnoj večeri 4.4 razreda
U sjaju sporta i sportskih uspjeha, u centru pažnje, nalazi se naš kolega Luka Stojković, učenik 4.4 razreda koji je nedavno dobio titulu sportaša generacije. Luka se natjecao u raznim sportovima i postigao velike uspjehe u atletici (ove godine osvojio je 3. mjesto u državi, a prošle zlato na županijskom natjecanju) i nogometu (2. mjesto u županiji) na natjecanjima za školu. Uz to trenirao je nogomet.
Ukrala sam malo Lukina vremena te mu postavila nekoliko pitanja kako biste bolje upoznali našega sportaša generacije.

Koliko dugo treniraš nogomet? Kako te je privukao?
Treniram nogomet već 14 godina. Odlučio sam se za nogomet jer mi je jako zanimljiv i oduvijek sam ga volio igrati s prijateljima.
Jesi li se bavio ili se baviš još nekim sportom osim nogometa?
Ne, uz sve obveze koje imam u školi stignem jedino trenirati nogomet, no to me ne sprječava da sudjelujem u raznim sportskim natjecanjima za školu. Bavio sam se još i šahom i tenisom.
Je li ti bilo teško uskladiti školske obveze s treningom?
Naši atletičari
U većini slučajeva nije. Samo se treba dobro organizirati i znati u koje doba dana što trebaš napraviti. S vremenom ti to postaje rutina na koju se počneš privikavati.
Sudjelovao si u raznim školskim sportskim natjecanjima. U kojim si sve sportovima sudjelovao?
Za školu sam se natjecao u nogometu, atletici i odbojci.
Imaš li neki uzor, osobu koja te motivira da budeš što bolji u sportu?
Nemam. Jedina mi je motivacija da budem najbolji što više mogu i da uvijek pokušam pobijediti.
Što je najvažnije kako bi bio uspješan u sportu?
Najvažnije su stvari za uspjeh u sportu želja i volja. Naravno, treba imati nekakav talent, ali ako ne želiš raditi za uspjeh, onda ni nećeš uspjeti.
Koji je tvoj najveći uspjeh u sportu koji si ostvario?
Moj najveći sportski uspjeh bio je prije tri godine kada sam za Rijeku osvojio 2. mjesto u državi na završnom turniru u Svetom Martinu na Muri.
Jesi li imao ikakvih problema s profesorima ili roditeljima zbog svih tih natjecanja?
Nažalost, jesam. Imao sam nekih problema s profesorima, ali ništa ozbiljno. Većinu vremena profesori su mislili da izbjegavam nastavu.
Zbog svih tih zadivljujućih uspjeha proglašen si sportašem generacije. Kako si se osjećao kada si saznao tu vijest?
Kada sam saznao da sam sportaš generacije, bio sam jako sretan i još više ponosan što sam to uspio postići.
Koji bi savjet dao mlađim kolegama, učenicima koji su ujedno i sportaši, kako bi im bilo lakše uskladiti školu i trening?
Jedini savjet koji mogu dati iz svojeg dugogodišnjeg iskustva jest da si organiziraju vrijeme. Nakon toga sve je do njihove želje. Ako stvarno žele trenirati, pronaći će vremena za sve – kako za školu i treninge tako i za društveni život.
Želiš li se profesionalno baviti sportom?  
Luka (u sredini) s kolegama u Golubinjaku
Naravno da bih se volio profesionalno baviti sportom, tj. nogometom ako se ukaže neka prilika, ali za sada mi je bio plan da svu koncentraciju i trud uložim na pohađanje fakulteta.
Što ćeš upisati?
Želim upisati elektrotehniku na Tehničkom fakultetu jer je to nešto što me privlači, a i zato jer je to sigurnije negoli računati na nogomet.

Zahvaljujem Luki što je izdvojio malo vremena i podijelio s nama svoje misli i stavove. Želim mu puno uspjeha u akademskoj karijeri i dovoljno vremena za sport. Također, čestitam na sportskim rezultatima svim učenicima te se nadam da će i dalje dosezati sjajna postignuća.


Petra Lukić (4.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...