Nakon dugog i radnog ljeta
4.1 ponovno se okupio, ovog puta ne u školskim klupama, već na Žabici u pet ujutro otkuda je krenuo na zadnje
zajedničko putovanje.
24. kolovoza
U ugodnoj atmosferi stigli smo na prvu destinaciju
– Beč. Do samog centra panoramski smo
razgledali grad, a onda i protegnuli noge, kupili suvenire, popili kavu i
razmišljali kako bi bilo dobro ponovno doći na zimu da taj grad doživimo i u
božićnom izdanju. Vratili smo se u bus i krenuli za Prag. U kasnim popodnevnim
satima stigli smo u St. George, hotel gdje nas nije dočekao samo ugodan
smještaj, već i vrlo simpatično osoblje (pozdrav Petru ;) ).
Sređeni i spremni za prvu prašku noć uputili smo se na
večeru u restoran Michal gdje nas je ugodno iznenadio češki folklor. Punih želudaca
krenuli smo istraživati noćni život. Iako drukčije nego na što smo navikli,
svidjelo nam se sve što Prag nudi; od pivnica i klubova do koktel-barova.
25.
kolovoza
Sljedeće jutro lokalni vodič odveo nas je u razgled
Hradčana, Male strane i Staroga grada – Praški
dvorac s katedralom sv. Vida, samostan i crkva sv. Jurja, Zlatna ulica, Valdštajnski vrt, Karlov most i Klementinum. Nakon i ne toliko napornog obilaska
došlo je vrijeme ručka. Avanturističkog duha krenuli smo u slobodno razgledavanje. Praške ulice nudile su muzej
čokolade, muzej torture, slikanje sa zmijama, shiatsu masaže i odličnu kavu (i pivo, naravno :) ). Slobodnom
vremenu došao je kraj i na red je došla Židovska četvrt nakon koje smo se
uputili na večeru u restoran Pavouk gdje smo imali priliku jesti tradicionalno
češko jelo. Večer smo začinili druženjem uz muziku i ples.
26.
kolovoza
Zadnje jutro u Pragu proveli smo u zoološkom vrtu gdje smo imali slobodno vrijeme za obilazak. Posebno su nam se svidjeli orangutani, slonovi i pingvini, a najveći
gušt bio je sjediti na žičari i još jednom baciti pogled na sve te životinje.
Vratili smo se u centar Praga gdje smo vidjeli Starogradski trg s poznatim
astronomskim satom. Zadnju večer otpratili smo vožnjom brodom na Vltavi gdje
smo imali i večeru.
27. kolovoza
To je bio dan odlaska za Krakov. Vožnja je trajala
osam sati, taman za nadoknaditi izgubljeni san proteklih noći. U hotel St. Lorenzo stigli smo oko 17 sati.
Oduševljeni ambijentom i samim hotelom, spremili smo se i krenuli u opušteno
razgledavanje onoga što nas je čekalo narednih dana.
28.
kolovoza
Novi
je dan započeo Schindlerovim muzejom nakon kojeg smo praćeni
lijepim vremenom šetali do centra gdje smo se našli s lokalnim vodičem. S nešto
naučenim poljskim riječima, prostom
drogom (ravnim putem), došli smo do Kraljevskog puta na brdu Wavel,
vidjevši katedralu, tvrđavu Barbakan, Floriansku ulicu, Rynek Glowny, crkvu sv.
Marije, crkvu sv. Adalberta, toranj Gradske vijećnice, tržnicu Sukiennice i
Jagelonsko sveučilište. Ovaj put slobodno vrijeme odlučili smo iskoristiti do
maksimuma – vozili smo bicikle, posjetili kuću strave i jeli tradicionalnu
poljsku kuhinju (zapamtili smo samo zapiekanku,
toliko poljskog nam je dovoljno :P ). Posjetili smo klubove čije su cijene bile
prilagođene nama mladima i upoznali ljude iz cijeloga svijeta – od Ukrajine, Španjolske, Kube, pa čak i do Čilea.
Cijelo to iskustvo približilo nam je sam Krakov i učinilo nam ovo putovanje
posebnim i nezaboravnim.
29. kolovoza
Udaljili smo se malo od Krakova, jer zašto ne? :D
Otišli smo u Wieliczku gdje je smješten rudnik soli
koji je od 1978. pod zaštitom UNESCO-a. Spustili smo se čak 135 metara ispod zemlje s osjećajem da smo i mi
sami mali rudari, osim našeg Verona koji je sa svoja
dva metra imao poteškoća hodajući tih 3,5 kilometara pod zemljom (pazi
glavu!). Sljedeća stanica Wadowice bila je idealno mjesto za kremšnite i posjet
rodnoj kući pape Ivana Pavla II. Nastavili smo potom u pravcu najzloglasnijeg
nacističkog koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenaua, gdje smo, moramo
priznati, bilo vrlo potreseni viđenim prizorima. Vratili smo se u Krakov te
dobili priliku oprostiti se zadnju večer od cijelog putovanja. Ovim putem
moramo spomenuti Bania Luku – u kojoj smo se svaku večer družili i uživali u
pravoj poljskoj atmosferi!
30. kolovoza
Povratak u realnost, njoj
su se jedini veselili naši roditelji, koji su nas s velikim osmijehom dočekali na Žabici oko ponoći.
Summa summarum, zahvaljujemo agenciji Autotrans, našoj razrednici
Tanji Perkić
Dizdarević i profesorici u pratnji Nives Poklepović bez kojih ovo putovanje ne
bi bilo isto. Također, šaljemo pozdrave našem vodiču Damjanu koji nam je prenio
svoje znanje na jako zanimljiv način. Sada je došao red na učenje, razmišljanje
o fakultetu i samoj pripremi za maturu. Uz sve to dobro bi nam došlo još jedno
putovanje – Raska, šta kažete? :)
Mikela Vlahov i
Tara Blažević (4.1)