Skip to main content

Naši šahisti (1. dio) – Massimiliano Marcel i Ivor Meštrović

Massimiliano Marcel i Ivor Meštrović učenici su 1.3 razreda naše škole. Ono što ih osim školskih klupa međusobno povezuje jedan je od sportova kojim su se odlučili baviti. Obojica se šahom bave profesionalno te smo u razgovoru s njima dobili dosta zanimljivih informacija o tome.
Massimiliano se šahom počeo baviti u prvom razredu osnovne škole, ali je zbog poraza na turnirima privremeno odustao. Od ove je godine ponovno počeo s treninzima te je svojeg trenutno glavnog protivnika pronašao upravo u svome razredu. Otac ga je naučio igrati šah još u vrtiću, a najveća motivacija bila mu je njegov djed, tj. da ga uspije pobijediti, što mu je, naravno, i pošlo za rukom. S druge strane, Ivora je šah naučila igrati njegova baka, također u vrtiću. Kako nam je opisao, voli logičke igre i kriminalističke serije te šah doživljava kao vježbanje mozga. Bilo mu je logično da počne trenirati jer ga je to jako privlačilo i zanimalo, a za početnika uopće i nije bio tako loš.
Zanimljivo je to što obojica tvrde kako ih treninzi jako umaraju, iako nije riječ o fizičkom sportu. S obzirom na to da partije znaju potrajati i do sat vremena, kažu da je potpuno normalno da ogladne usred treninga ili turnira. Sam trening šaha odvija se na Brajdi u Šahovskom klubu Rijeka te se prostorija sastoji od otprilike deset stolova sa šahovskim pločama i figurama. Na početku treninga odigraju se maksimalno dvije brže partije te se nakon toga 45 minuta rješavaju logički zadaci. To zapravo predstavlja samo uvod u pravi trening jer se nakon toga tek počinje igrati te partije traju duže.
Obojica su oduševljena treninzima i stečenim iskustvom u igri te im ovim putem želimo puno uspjeha u daljnjim natjecanjima.          


Ana Crnković (4.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...