U utorak 31. listopada 2017. u
13:10 okupili smo se u školskoj knjižnici GAM-a kako bismo prisustvovali
predstavljanju slikovnice Mon Chou (Moj
slatkiš) troje naših maturanata. Marin Capan i Barbara Breš pojasnili su publici
kako se sve odigralo; od prve ideje do predstavljanja javnosti. Matea Kršanac, treći član ekipe, zbog bolesti, nažalost, nije
sudjelovala u predstavljanju. Tijekom sat vremena, koliko je sve trajalo,
pročitana je slikovnica dok su se u pozadini redale ilustracije. Na kraju su
svi bili pozvani postaviti pitanja, a pridružile su nam se i gošće iz Gradske
knjižnice Rijeka Verena Tibljaš i Vesna Kurilić, koje su ujedno detaljno
propitale autore i pozitivno iskomentirale djelo.
Sve je počelo školskim SF literarnim i likovnim natječajem povodom
Svjetskog tjedna svemira, na kojem su Barbara i Marin namjeravali sudjelovati
zasebno; Marin pjesmom, a Barbara slikom. Ipak, pridobila ih je ideja njihove
drage profesorice Patricije Nikolaus, a to je da se ujedine i naprave nešto
veće, zajedničku slikovnicu. U kombinaciju je ubrzo ušla i Matea Kršanac, koja
je dizajnirala naslovnicu i napravila grafičko rješenje. S novčanom potporom
Primorsko-goranske županije omogućeno je tiskanje u suradnji s Prirodoslovnom i
grafičkom školom Rijeka.
Slikovnica je tiskana u 50 primjeraka koji su se nekoliko dana kasnije
prodavali u školskoj knjižnici. Preporučena je cijena bila 25 kuna, no svatko
je mogao dati koliko želi i može. Trojac je odlučio sve sakupljene novce pokloniti
u humanitarne svrhe. Nakon Tjedna svemira uslijedio je tjedan posvećen
mentalnim oboljenjima, pa je prigodno odlučeno da to bude Udruga za zaštitu i
promicanje mentalnoga zdravlja Svitanje,
koja pomaže mentalno oboljelim osobama.
U slikovnici je riječ o ljubavi Zemljanina i izvanzemaljca. Iako su
njihovi narodi u ratu, ni to ne može spriječiti rađanje ljubavi jednom kad se
sretnu na bojnom polju. Tada odustaju od rata i kreću na putovanje Sunčevim
sustavom u potrazi za mirnim životom. Međutim, ni na drugim planetima nemaju
više sreće. Posljednja im je destinacija Venera, a kraj ostaje otvoren, to
jest autori ne nameću jedan završetak, već daju mogućnost svakom čitatelju da
doživi priču na svoj način.
Antonija Braut (4.4)