DAN ŠKOLE: Put među Indijance

Prije početka predavanja

Dr. sc. Igor Brajdić, inače umirovljeni profesor fizike i matematike koji živi u Voloskom, jedan je veoma svestran i energičan čovjek. Trenutno se bavi fotografijom, planinarenjem, zaljubljenik je u stare holivudske vesterne, a u GAM je došao održati poučnu prezentaciju o fizičkom i duhovnom životu američkih Indijanaca. Njihove je živote i svakodnevnicu u modernom životu istražio iz prve ruke u dva navrata kada se uputio, kako kaže, „preko bare (Atlantika)“. Vesterni su mu uvijek bili dragi, no ostavljali su dojam fantastike i nerealnosti, sve dok nije pronašao jedan u kojem su uloge imali pravi Indijanci koji su povremeno i govorili svojim izvornim jezikom. To je profesora jako zaintrigiralo i nagnalo da se i sam uputi u Ameriku, prvi put 2016. godine, a putovanje je ponovio i godinu nakon.

Prepričao nam je svoje tridesetodnevno putovanje uz pomoć fotografija i snimki puta, uz detaljna pojašnjenja i mnoge priče i anegdote. Upoznao nas je s poviješću plemena, opisao neke svete obrede od kojih je u nekoliko čak i sam sudjelovao. Ispričao nam je mnoge priče o legendarnim poglavicama, slavnim bitkama, svetim lokalitetima, a također, i pokazao neke tradicionalne indijanske predmete i bilje koje je donio kao suvenire sa svog putovanja. Među njima našla se i indijanska tradicionalna obredna lula i svežanj svete biljke. Ipak, koliko nam se god slika o njihovim životima u prirodi pričinjavala idilična, a to je dojam koji nam daju filmovi i knjige, profesor je upozorio da to više nije stvarnost, jer Indijanci žive na rubu siromaštva. To uzrokuje čestu ovisnost o alkoholu i kod mladih česte smrti u prebrzoj pijanoj vožnji. Općenito, vrlo su podložni dijabetesu i kardiovaskularnim bolestima i životni im je vijek u prosjeku oko 50 godina.

Izuzev toga Indijanci se još uvijek pridržavaju svojih običaja koje je, saznali smo, doista impresivno vidjeti i doživjeti. Gospodin Brajdić približio nam je taj nama krajnje neobičan i novi svijet. Na humorističan način i uz mnogo impresija taj je svijet oživio i u nama.

Antonija Braut (4.4)

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025., održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue: https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...

MOHO

Search This Blog