Skip to main content

Naši šahisti (2. dio)

Oliver Branko Dignum, Marin Tomljanović, Leopold Mažuran,
Patrik Zekić, Sandro Šafar, Teo Tomulić i David Petrović
Našu školu pohađa velik broj talentiranih šahista koji se ovim sportom bave dugi niz godina te iza sebe imaju zavidan broj medalja. U svakoj generaciji nalazi ih se nekoliko. U razgovoru s njima saznali smo mnogo o njihovoj šahovskoj karijeri.


Sandro Šafar i Teo Tomulić zajedno idu u 4.5 razred.  Obojica su poluprofesionalci te šah treniraju nekoliko puta tjedno. Sandro se bavi šahom već deset godina, a s ovim sportom upoznali su ga tata i vjeroučitelj. S 15 godina počeo se njime baviti poluprofesionalno. Iza njega mnogo je uspjeha, ali posebno mu je značajna titula prvaka Hrvatske u uličnom šahu. Ulični šah uvećana je verzija šaha s figurama visokim i do jednoga metra te zahtijeva veći napor od obične verzije upravo zbog svoje veličine. Teo se šahom bavi 13 godina te se može pohvaliti međunarodnom titulom FIDE majstora te trećim mjestom u Ekipnom prvenstvu Europe, gdje je igrao za reprezentaciju Hrvatske. Također,
Ulični šah
bio je tri puta prvak Hrvatske. Otkrili su nam kako su im partije nekad znale trajati i po šest sati, što uzrokuje velik psihički napor. Ovaj sport zahtijeva konstantnu budnost i koncentraciju, ali i isto tako razvija motoričke sposobnosti i logičko razmišljanje te predstavlja veoma zanimljiv izazov za mozak. Upravo ga zbog toga vole, a često igraju i jedan protiv drugoga. U slobodno vrijeme vole igrati i ostale sportove te videoigrice.
Oliver Branko Dignum pohađa 2.4 razred, a šahom se bavi već sedam godina. Šahu ga je privukao način razmišljanja koji on iziskuje, računanje unaprijed i predviđanje protivnikovih poteza. Također, dodaje kako ga je šah naučio kako u životu mora dati sve od sebe, ali i kako se nositi i s pobjedom i s porazom. Zbog velikog broja obaveza ne može šahu posvetiti dovoljno vremena. Ipak, nada da će se to u budućnosti promijeniti. Osim šaha Oliver voli svirati klavir, a uživa i u stolnom tenisu.
Leopold Mažuran učenik je 2.3 razreda. Počeo se natjecati s osam godina, a sa šahom ga je upoznao tata. Bio je ukupni pobjednik mjesečnih turnira u Rijeci. Ipak, najveći uspjeh postigao je prošle godine s ekipom Liburnije kada su bili kadetski prvaci Hrvatske. Kod šaha sviđa mu se to što ima bezbroj kombinacija. Leopold se također bavio vaterpolom i rukometom.
Katarina Bogdanić
Katarina Bogdanić šahom se bavi još od malih nogu, a često ga je igrala sa svojom sestrom. Trenira dva puta tjedno po tri sata u Šahovskom domu u Rijeci. Posebno su joj značajne titule dvostruke prvakinje i dvostruke viceprvakinje Hrvatske u kadetskoj konkurenciji. Dva puta sudjelovala je u Europskom prvenstvu: prvo se održalo 2013. u Budvi, a drugo 2016. u Pragu. Ove će godine sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u Grčkoj. U šahu može pokazati svoju osobnost, hrabrost i maštovitost te ga zato voli. Katarinu je šah naučio strpljenju,  ali i kako uvijek u životu treba promisliti dva puta prije nego napravi neki potez. Prije je pjevala u zboru te voli prirodne predmete.
David Petrović i Patrik Zekić idu zajedno u 3.4 razred. David  se šahom aktivno bavi osam godina, a Patrik tri. Kod šaha ih je privukla taktika i nadmudrivanje te raznolikost igre. David ima dva do tri treninga tjedno u prostorijama Šahovskog kluba Kastav. Osvojio je drugo mjesto na prvenstvu zapadne Hrvatske do 19 godina te prvo mjesto u II. juniorskoj ligi. Patrik trenira dva puta tjedno u Šahovskom domu na Brajdi, gdje se jednom tjedno održavaju turniri. Već je dvije godine županijski prvak u šahu do 17 godina te je nastupao na državnom natjecanju. Za mjesec dana očekuje ga Ekipno prvenstvo Hrvatske gdje će nastupiti s Teom Tomulićem i Sandrom Šafarom. David i Patrik u slobodno se vrijeme vole baviti košarkom.
Učenik 1.2 razreda Marin Tomljanović bavi se šahom devet godina. Šah mu se kao sport odmah svidio. Na pojedinačnom državnom prvenstvu do 13 godina u Trogiru osvojio je drugo mjesto. Najdraži mu je predmet tjelesni, a u slobodno vrijeme trenira u teretani.

Lucia Paliska (2.1)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...