Skip to main content

Luka Greblo: Američka avantura (drugi dio)

Gamovci u UN-u

Jet lag počeo je uzimati svoj danak, ali, prošlo je. Već na doručku upoznali smo se s američkom hranom. 

Ujutro nas je vozilo hotela odvelo do stanice Mineola, gdje smo se ukrcali na vlak prema Penn Stationu u blizini Times Squarea. Nakon silaska s vlaka prvi put ugledali smo nebo Manhattana. Moram priznati, očekivali smo puno veću gužvu. 

Provjerili smo naše sposobnosti snalaženja te se uputili prema centru svjetskoga mira – UN-u. Sve smo odradili savršeno te nam je osiguranje na ulazu pregledalo dokumente i bili smo unutra. Našli smo se u veličanstvenom predvorju koje je odisalo uspjesima civilizacije. Krenuli smo prema prodajnom mjestu za kupnju vođene ture. Svi vodiči drukčijih su rasa, što veoma lijepo prikazuje kako nema mjesta rasizmu nigdje u svijetu. Dobili smo izvanredan uvid u to kako funkcionira UN i vidjeli prostorije u kojima su se održavali govori koji su mijenjali svijet.

Empire State Building
Nakon izlaska nastavili smo prema ponosu grada, točki u kojoj se ujedinjuje cijeli američki san, svi ideali i način razmišljanja – Empire State Buildingu. Zgrada izgrađena 1928., u samo godinu i 45 dana, prikazuje moć i ustrajnost nacije. Vožnja u dizalu do najviših katova traje tek minutu. Na otvorenoj smo terasi gledali grad koji nema kraja. Doživjeti veličinu u punom smislu nije lako. Suočiti se s time da ste u jednom od najvećih i najutjecajnijih gradova na svijetu još je teže. No, moram vam priznati, veoma je lako uklopiti se. 

Šetnjom po Broadwayu naišli smo na veoma dobro ocijenjen restoran gdje smo odlučili jesti američke burgere. Meso je bilo veoma ukusno, kao i crveni krumpirići.

Nastavili smo potom prema Muzeju matematike, najboljem muzeju 2017. godine. Neočekivana i najzanimljivija atrakcija bili su nam bicikli s kvadratnim kotačima koji mogu voziti, nažalost, samo po posebno osmišljenoj podlozi na određenim putanjama. U muzeju smo se mogli igrati s veoma različitim izlošcima; od rješavanja logičkih problema i željeznih slagalica do svjetlosti i šestog čula.

Tijekom lagane šetnje gradom došli smo do mjesta znanja i centra njegova širenja, knjižnice. Impozantna građevina od bijelog kamena, koja se baš i ne ističe svojom visinom, izrazito je lijepo uređena, no i relativno slabo, čak neočekivano, osigurana.

Pred nama je bio put prema jednom od najpoznatijih trgova na svijetu – Times Squareu, najpovoljnijem mjestu za proslavu Nove godine. Tu nas je počeo hvatati mrak. No svjetla velegrada uistinu su veličanstvena. Uz sjaj primamljivih reklama javna vam rasvjeta ni ne treba.

Krenuli smo na vlak, a nakon njega na autobus. Poslije veoma dugog dana bilo je vrijeme za spavanje.

Luka Greblo (3.5)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...