 |
| Povratak |
Panika i panika, i još panike. Budući da je naš član tima izgubio svoju putovnicu, profesorica i on morali su napraviti putno pismo u našem konzulatu. Problem je bio stići na let, tj. prijevoz za let. Njihov je put započeo rano, a kiša ih nije štedjela. Nismo znali gdje su i što se događa. Nije nam bilo svejedno, no nismo imali izbora čekati ih. Jutro je odmicalo, u 13 sati bilo je vrijeme polaska i prošlo je. Kasnili su, no samo nekoliko minuta.
Put do zračne luke bio je opušten. Još nekoliko kilometara i gotovo.
Kada smo došli, prošli smo standardnu proceduru pregleda, nešto pojeli i čekali let.
Nakon ukrcavanja – to je bilo to. Rastali smo se s američkim tlom. Relativno je brzo pala noć i vidjeli smo svjetla civilizacije daleko ispod nas. Iznad oceana su nestala, a iznad nas otvorio se najveličanstveniji prikaz noćnog neba. Kako je vrijeme odmicalo, počela se buditi i plava zora. Uistinu je bila potpuno plava u početku, kraj je bio blizu. Ubrzo smo sletjeli u Frankfurt i samo je ostao kratak let među oblacima do Zagreba kako bismo stigli do naše domovine.
Nakon skupljanja prtljage na domaćem terenu ukrcali smo se i krenuli prema Rijeci. Ugledavši more nakon izlaska iz Tuhobića, znali smo da je gotovo i da svi možemo odahnuti.
Luka Greblo (3.5)