Skip to main content

Luka Greblo: Američka avantura (treći dio)

Brooklyn Bridge

Danas nismo išli u centar vlakom, već pješice na Flatbush Avenue, svetu zemlju odakle potječu rap i hip-hop. Ugodnom šetnjom po prekrasnom vremenu veoma čistim i već blago popunjenim ulicama kretali smo se prema Brooklyn Bridgeu.

Veoma je logično, kao i ostale stvari u Americi, da se na most ulazi na njegovoj sredini. Budući da nismo razmišljali logično, završili smo na pogrešnoj cesti i morali jako puno hodati. Ipak, vrijedilo je. Pred nama je stajao legendarni most, jedan od najvećih uspjeha gradnje svojega vremena, a iza njega, a iza njega... Slijedi panorama, panorama od milijun dolara. Sav luksuz i bogatstvo grada iskazani su u njegovim sjajnim i ulaštenim neboderima. Nakon dugog i sporog hoda, fotografiranja i zastajkivanja dolazimo na kraj gdje nas zasipaju suvenirima.

Probijamo se kroz gužvu u nastanku. Izgubljene grupe turista lutaju oko nas. Uputili smo se prema Supreme Courtu, mjestu snimanja veoma popularne kriminalističke serije Zakon i red. Prošli smo park u kojem je jedan maser spasio našu profesoricu od bolova u leđima, Chinatown, Little Italy...

Uslijedio je put prema Ground Zerou, mjestu gdje su stajali Blizanci, gdje se dogodilo ono za što su svi mislili da je nemoguće, mjestu na kojem stoji fontana bez dna, mjestu poznatom po datumu obilježenom tugom i boli: 9/11. Na tome mjestu ponovno se nalazi World Trade Center i impozantna građevina poznata kao Oculus.

Kip slobode
Odlučili smo odmoriti naše izmučene noge te baciti pogled na Kip slobode. Vožnja brodom i posjet traju gotovo četiri sata, a slove kao dosadna atrakcija. Dok smo sjedili na klupi, prišli su nam neki muškarci, njih trojica. Bili su s filmske akademije i imali su vježbe zvuka. Kada smo im rekli da smo iz Hrvatske, jedan od njih se predstavio. Crnogorac je i već je tri mjeseca u New Yorku. ,,Pa gde ste, brati Kroati", bile su prve riječi koje smo od njega čuli. Osvojio nas je te smo malo popričali s njime i dobili izvanredan uvid u život lokalnih studenata bliskih nam korijena.

Nastavljamo, iduće je odredište mjesto pohlepe i zavisti, trčanja za imovinom i financijskim blagostanjem – Wall Street. Prolazimo pokraj jedne od najpoznatijih skulptura modernog doba – The Bulla, a zatim slijedi sama zgrada burze, koja nije ni visoka ni upadljiva. Da nema natpisa, skoro ju ne bismo ni zamijetili. Pokraj nje građevina je koju čuva kip Georgea Washingtona i mjesto gdje je pisana američka povijest i Deklaracija o nezavisnosti.

Nakon tako ispunjenog dana nismo mogli ništa drugo nego otići na vlak pa na prijave.

Počinje stres, javljamo se, nitko ne zna gdje je robot. Ipak, nakon pola sata saznajemo. Još uvijek se nalazi u školi koja nam je pomogla i dobrovoljno ga čuvala. Dostavit će ga sutra i bit će spreman za natjecanje.

Luka Greblo (3.5)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...