Predsjednik Vijeća učenika – Marin Capan

U Gradskoj vijećnici (Marin Capan u sredini)

Marin Capan ovogodišnji je predsjednik Vijeća učenika u našoj gimnaziji. Riječ je o maturantu koji se predano posvetio toj dužnosti. Saznat ćemo kako on doživljava rad Vijeća te ga bolje upoznati.

Što zahtijeva pozicija predsjednika, tj. što predsjednik obavlja?

– Politika Vijeća učenika vrlo je jednostavna: „Koliko si posla zadate, toliko radite.“ Naime, drugi dio konstituirajuće sjednice jest napraviti plan rada Vijeća učenika za tekuću školsku godinu i kroz isto ga vrijeme realizirati. Predsjednik Vijeća učenika osoba je koja predstavlja Vijeće učenika škole i on bi, prema meni, trebao biti velika motivacija koja će predstavnicima predstaviti ideje koje bi ih mogle zanimati te isto tako i biti spreman saslušati ideje predstavnika i uklopiti ih u plan rada. U slučaju potrebe, kao što je to iskazano upravo u našoj školi, predsjednik treba poraditi na edukaciji vijećnika kako bi ih pobliže upoznao s funkcijom Vijeća učenika i potaknuo na daljnji rad. Predsjednik treba sagledavati opću klimu škole i u sklopu obaveza Vijeća učenika kao savjetodavnog tijela predlagati drugim tijelima škole ideje o pitanjima važnim za učenike, njihov rad i rezultate u obrazovanju, izvještavati pravobranitelja djece o problemima učenika, predlagati osnivanje učeničkih klubova i udruga, predlagati mjere poboljšanja uvjeta rada školi, predlagati kandidate za sve razine savjeta mladih, surađivati kod donošenja kućnog reda, pomagati u izvršenju školskih i izvanškolskih obaveza te obavljati druge poslove koji se odrede Statutom ili nekim drugim pravnik aktom škole. Žalosno je kako s ovim zakonskim propisima većina učenika škole uopće nije upoznata. Velik broj učenika ni ne zna da Vijeće učenika postoji. Koliko god zvuči čudno, ovo je tek kapljica u moru opcija što bi Vijeće učenika moglo raditi da su zakoni bolje propisani i regulirani. To govorim upravo jer sam na jednoj konferenciji prošle godine upoznao predsjednike Vijeća učenika iz drugih županija i šokirao se koliko primjera dobre prakse ima; i to ne samo sa srednjoškolcima, već i s osnovnoškolcima. U konačnici, sve se svede na pitanje volje i motivacije: ako vjerujete i želite određenu promjenu, za nju se morate boriti i imati čvrsti stav i uvjerenja, inače neće biti promjena.

Razgovor s novinarkom

Što je, po tvojem mišljenju, najlakši, a što najteži dio kod uloge predsjednika Vijeća učenika?

– Predsjednik Vijeća učenika vrlo je zahtjevna i odgovorna uloga. Naravno, ovisi i o samom predsjedniku, ako ste nezainteresirani, dovoljno je sazvati jedno vijeće i odlučiti da nećete raditi ništa jer smatrate da vam je u školi savršeno. Realnost je takva da sve nije savršeno, niti mora biti, ali i za one sitne promjene koje biste htjeli uvesti treba puno posla. Dugogodišnja praksa pokazuje kako su učenici u jednu ruku „utučeni“ i odustaju na prvoj prepreci s vrlo fatalističkim stavom. Takav odgoj vrlo je jednosmjeran i zatupljujući. Primjedbe koje smo počeli dobivati kroz Vijeće u zadnje tri godine nekonstruktivne su i ukazuju na opću neinformiranost učenika, što je više nego zabrinjavajuće. Čak i one koje jesu konstruktivne teže krivoj informiranosti koja stvara samo dodatne probleme i kriva uvjerenja i time otežava cijelu situaciju koja se nastoji riješiti. Učenici danas nisu educirani kako se pravilno informirati i kako pronaći točnu informaciju. Iz iskustva, tj. od pozicije zapisničara do pozicije predsjednika, upoznao sam se i s „drugom stranom medalje“. Istaknuo bih kako nema najlakšeg dijela u mojoj ulozi jer sam osoba koja je vrlo produktivna i jednostavno se ne bih mogao pomiriti s činjenicom kada bih sutra morao zaključiti ovogodišnje Vijeće. S druge strane, sve okolnosti i događaje s kojima se susrećem naveo bih kao najteže upravo jer sam se više puta pokušao staviti u poziciju učenika koji za neke informacije čuje prvi put i dokazao sam si kako se ne bih snašao uopće. Iako ne zvuči previše pozitivno, zapravo jest. Kada uspijete i jednu sitnicu postići, trebali biste biti ponosni jer jedino tako možete dalje napredovati, kroz teške i zahtjevne situacije. Gotovo na svakom koraku od sazivanja sjednica do provođenja određenih edukacija nailazim na probleme, koji su vrlo korjeniti i gotovo ih je nemoguće riješiti u godini dana. Naravno, ne idem s takvim stavom naprijed, već nastojim postići nemoguće kako bi sljedeća generacija imala što bolji temelj za rad i uvidjela da nije sve tako „crno-bijelo“.

Sviđa li ti se biti predsjednik?

– Isprva sam bio zaista motiviran za tu poziciju i mislio sam da s ispravnim (tvrdokornim) stavom mogu puno promijeniti u malo vremena. Nažalost, i kod mene je bio problem neinformiranosti koju svakodnevno rješavam tako da se nastojim u kontinuitetu upoznati s novim informacijama korisnim za Vijeće učenika. Kroz godine shvatio sam da ne ide sve tako lako i da Vijeće učenika nema toliku važnost u obrazovnom sustavu koliko sam mislio da ima, što mi je osobno žao jer u Vijeću ima ljudi koji su svjesni problema u okolini i zainteresirani su za njihova rješenja i promjenu, ali zakon im jednostavno ne dozvoljava široke postupke. Ima istine kada se kaže da nam je potrebna reforma školstva, problem je što se ne bazira na svim kritičnim elementima i što je uvelike iskrivljena u medijima. Tip sam osobe koja ne odustaje i voljan sam raditi i sa šakom motiviranih ljudi za koju znam da će izroditi kvalitetu koja će im koristiti. No, ujedno, tako mi je teško gledati muke koje se moraju proći za mrvice kako bi se došlo do kruha. Vrlo je iscrpno na leđima nositi teret koji ste si sami uzeli i taj teret kasnije raspodijeliti drugima, kada ste na sve to mogli reći: „Ne.“ Razlog zašto sam ja rekao: „Da.“ jest jednostavan  – željan sam bio daljnjeg iskustva i nije mi nimalo žao, ulogom predsjednika dobije se platforma na kojoj imam prilike uvidjeti dio toga što profesori uvide kroz svoja desetljeća rada. Takvo je iskustvo nužno da bismo se upoznali s problemima školstva i u konačnici pronašli odgovarajuće rješenje. Svakako svim zainteresiranima predlažem da se okušaju, ako im se ne svidi, lako se otvore novi izbori. Osvještavanjem učenika moguće je proizvesti nove ideje rješenja na mnoge probleme i tako doći do zajedničkog konsenzusa vrijednosti. Iskrena sam osoba i ono što mi se ne sviđa iz određenog sam razloga spreman odbiti. Drago mi je da to nije bio slučaj s Vijećem učenika jer sada ne bismo sjedili ovdje, zar ne?

Što misliš da možeš učiniti uz pomoć te uloge?

– Predsjednik Vijeća učenika ne može puno sam, iza njegovih prijedloga mora stajati većina predstavnika. Svoje ideje predstavljam kao vlastite i uvijek prepuštam predstavnicima na glasanje, koliko god nebitno bilo. Nekada se složimo, nekada ne. Bitno je imati konzistenciju i pažnju predstavnika. Prijedlozi koje dobivam su provedivi u duljem periodu vremena i za to je još potrebna suradnja s ravnateljem škole i Nastavničkim vijećem; što je za sada bila nemoguća misija svima koji nisu probali. Mislim i znam da možemo puno i smatram da sam dio toga uvjerenja i ostvario. Svjestan sam problema Vijeća učenika u školi i zato sam ove godine odlučio stvoriti bolji temelj za buduće predstavnike. Smatram da kada ih u potpunosti upoznam sa svim potrebnim aspektima, tek onda mogu krenuti u rješavanje većih problema. Naravno, uz to, tijekom cijele godine rješavamo i prijave predstavnika u što većoj mjeri. Kada bi Vijeće učenika i Nastavničko vijeće stvorilo jedan tandem, barem preko povjerenstava, vjerujem da bi obje strane koje su dosad pokazale zainteresiranost mogle puno toga promijeniti na razini škole Statutom, samo im fali ona početna motivacija, „ruka“ koja bi ih dovela do određene točke. Tako predstavnike uz pomoć naše drage knjižničarke, koja nam je ovogodišnja najveća podrška, zalažem za razne aktivnosti u kojima mogu sudjelovati, uz to, organiziram i samostalna predavanja u kojima smo imali: predstavnika pučke pravobraniteljice, prosvjetnu inspekciju, dječju pravobraniteljicu i sl., a takve se prilike ne dobivaju često. Istaknuo bih da je prije dvije godine Vijeće učenika sudjelovalo u akciji promjene kućice za dežurne učenike, prošle godine započelo s intenzivnijim sastancima u svrhu kvalitetnije provedbe plana te je ove godine održana bogata edukacija i pružena pomoć svima koji su je tražili. Naravno, još smo u tijeku školske godine i do kraja nas čeka dosta posla.

Marin opisuje Vijeće učenika

Koje osobine prema tebi mora imati predsjednik Vijeća učenika?

– Kao što sam već naveo, predsjednik Vijeća učenika mora biti informiran kako bi pružio traženu informaciju, važna je osobina i motiviranost i pozitivnost koju treba besramno i uvelike prenositi na mlađe generacije. Istaknuo bih odgovornost i savjesnost: ne treba trčati u zaključke, ali zato treba stajati iza svojih odluka i snositi i pozitivne i negativne posljedice. Kako predsjednik vodi sjednice, važna je rječitost, razumljivost i mogućnost nesmetane komunikacije kako bi predstavnicima bilo jasno što je srž svake stavke i kako bi prijenos informacija bio što uspješniji. Kod karakternih crta bilo bi poželjno da nije povučen i da ima „petlje“ ustati se i zalagati za ono što smatra da je bitno ili ispravno. Potrebno je i poznavati granice te uspješno savladavati ekstremne situacije te svaku debatu predstavnika držati pod kontrolom. Nije poželjno riješiti se straha jer bi reakcije bile uvelike zabrinjavajuće. Mora biti upoznat da je ljudski griješiti i da iz svake greške treba naučiti lekciju i saznanje dalje podijeliti i proslijediti. Ako može, bilo bi lijepo navedeni repertoar dodatno začiniti sa strašću i ljubavlju prema onome što radi jer od tuda može pronaći ravnotežu i, u konačnici, sumiranjem godišnjeg rada uvidjeti vrijednost Vijeća koju je stvorio i provodio kao dio grupnog rada.

Misliš li da obavljaš svoj „posao“ dobro? Što bi promijenio, a što ne bi promijenio?

– Zaista mi je na ovo pitanje teško odgovoriti jer sam čovjek od mnogo visokih ambicija. Mogao bih reći da sam zadovoljan jer vidim pomak u Vijeću, ali s druge strane vidim velik horizont mogućnosti koje Vijeće za moje vrijeme neće dosegnuti, zato sam se odlučio graditi ga postepeno. Kada shvate potencijal, nadam se da će ga budući predstavnici nastojati i ostvariti jer je u njihovim rukama budućnost. Istina je da sam ih mogao maltretirati s tjednim sjednicama i obavezama koje bi ih uz vlastite dodatno gušile, ali odlučio sam radije napraviti ponudu i vidjeti potražnju. Tako nastojim uravnotežiti svoj rad. Iskreno, ne bih puno mijenjao u svojem radu jer zaista činim koliko mogu da ih motiviram na rad, ali ribu ne možete upecati ako ne zagrize udicu dovoljno, zar ne? Iako se ne mogu pomiriti s time, isto tako ne mogu i ne želim prekoračiti granice. Gledajući unatrag, vjerojatno bih smanjio broj održanih sjednica i obujam plana koji smo sastavili, vrlo je općenit i sveobuhvatan, što nam je davalo dovoljno prostora za rad, a isto tako nije se očekivalo određeno realiziranje. Na primjer: ako smo se dogovorili da ćemo sudjelovati u obilježavanju svjetskih i međunarodnih dana koje odaberemo, to nam dopušta da obilježimo sve postojeće događaje, a dopušta nam da odradimo i samo jedan. Smatram da Vijeće jednostavno nije bilo spremno sastaviti precizan plan specificiranih aktivnosti jer je praksa pokazivala cikličku vrtnju, što sam ove godine, nadam se, promijenio i ostavio dovoljno prostora za nadogradnju sljedeće godine.

Koje je značajne promjene Vijeće učenika napravilo u školi?

– Vjerujem da je teško bilo čitati odgovore do sada jer nisam pružio puno konkretnih primjera. Kako nisam smatrao Vijeće zrelim za samostalno organiziranje određenih događanja u školi, osim navedenih edukacija, kroz sastanke i izvještaje nastojao sam ih poticati da sudjeluju u aktivnostima koje je organizirala školska knjižničarka i tako im predstavio sfere koje mogu i sami jednoga dana provesti. Mislim da im je to najbolji primjer na kojem mogu učiti i kasnije svoje ideje provoditi. Mogu izdvojiti da smo dali prijedlog ravnatelju da se sljedeće godine u kurikulum škole uvede cjelokupna strukturalna zamjena djelatnika škole i učenika na jedan dan, kao i prošlih godina otvorili smo sandučić za sve prijedloge Vijeća učenika, pa tako i anonimne (ne mogu dobiti povratnu informaciju), organizirali smo prvi put nakon mnogo godina odlazak na karneval sa susjednom gimnazijom, podržali akciju za socijalnu samoposlugu i projekt Škola u kinu, osnažili smo predstavnike i povećali broj zainteresiranih za sudjelovanje u razrednim vijećima, podržali smo razna ostala događanja i aktivnosti u školi i kroz predstavnike nastojali motivirati druge učenike na rad. Učenici moraju shvatiti da se određeni zakoni ne mijenjaju preko noći te da je potrebno čuti i njihov glas kako bi došlo do promjene, ako je to smjer kojem je težilo pitanje.

Imaš li uz Vijeće učenika i druge hobije/obaveze?

– Osim obavljanja poslova predsjednika Vijeća učenika volontiram u udruzi Delta kao urednik portala za riječke srednjoškolce Boo?, koji je realiziran kao pobjednički projekt Akcije za 5!, sudjelujem u raznim literarnim natječajima, ovisno o inspiraciji, strast mi je informatika, pa se nastojim educirati i u tom polju, pogotovo programiranju. Prije sam i slikao, ali sada za to imam manje vremena. Volim svoje slobodno vrijeme i u potpunosti ga iskoristim jer sam produktivna osoba. Također sam velik ljubitelj spavanja koje si više puta znam uskratiti. Altruističan sam, pa zato određeni dio vremena utrošim da pomognem drugima. Kao što možeš zaključiti, osoba sam širokog polja zanimanja s par specijalizacija. Radim na njihovom očuvanju, jer sam veliki ljubitelj raznovrsnosti.

Misliš li da ćeš u budućnosti moći izdvojiti vrijeme za sve navedene hobije?

– Ne namjeravam postati političar, no, ako mi se otvori mjesto u poziciji ministra znanosti i obrazovanja, vjerojatno ne bih odbio tu priliku jer sam se dosta o toj temi naslušao u redovnoj nastavi i smatram da svaka škola ima primjer barem jednog profesora ili profesorice koja bi mogla pridonijeti razvoju obrazovnog sustava, što neki i rade kroz svoje predmete. Programiranje je danas traženo zanimanje, ali je i velika konkurencija, što volim, ali ne u tolikoj mjeri da si budući posao postavim kao stres koji će me tjerati da odustanem. Pjesništvo i slikarstvo će ostati kao moj bijeg od problema i jedan način njihova liječenja. Vjerujem da ću uspjeti sve ove navedene strasti održati gorućim u svom životu i imati vrlo zaposlenu i dugu mirovinu.

Arijana Behlić (4.2)