Skip to main content

Jelena Hauser: Dobiva li sve zamjenu? Surogat (rad predložen za državnu razinu LiDraNa 2018.)


Jelena Hauser naša je dugogodišnja novinarka. Njezin je prošlogodišnji članak bio predložen za državnu razinu LiDraNa. Prvi ga put objavljujemo na našim stranicama, u nizu tekstova o društvenim mrežama.

DOBIVA LI SVE ZAMJENU?
SUROGAT
Glavni razlog korištenja surogata umjesto originala jest tendencija većine ljudi da ide linijom manjeg otpora. Nema razloga potruditi se ako postoji jednostavniji, već pripremljen način za napraviti nešto. Postoje li uopće još uvijek ljudi koji spremaju osušenu lavandu u vrećice?
Autorica fotografije: Linda Grlaš
Razvojem znanosti i tehnologije sve dobiva zamjenu. Čini se da je najveće tehnološko dostignuće postalo naći jednostavniju zamjenu za nešto već od prije poznato. Postavlja se pitanje ako je nešto jednostavnije, je li doista i kvalitetnije ili samo tražimo lakši put zbog svoje lijenosti. U ovom slučaju jednostavno ne znači kvalitetno. Svijet u kojem živimo polako se pretvara u repliku onoga što je bio i onoga kakav bi trebao biti. Točnije, pretvara se u surogat-svijet. Po definiciji surogat je zamjena, odnosno nadomjestak za nešto autentično. Sudeći po svakodnevnim iskustvima, može se naći barem jedan surogat za sve što nam padne na pamet. 
LINIJA MANJEG OTPORA
Glavni razlog korištenja surogata umjesto originala jest tendencija većine ljudi da ide linijom manjeg otpora. Nema razloga potruditi se ako postoji jednostavniji, već pripremljen način za napraviti nešto. Postoje li uopće još uvijek ljudi koji spremaju osušenu lavandu u vrećice? Vjerojatno ih ima jako malo, ali zato na svakom kiosku možemo kupiti ukrase za auto koji imaju nevjerojatno jak miris koji bi trebao podsjećati na lavandu, ruže ili cimet, ovisno o godišnjem dobu. Jedini je problem što moramo pročitati natpis na pakiranju kako bismo znali koji točno miris trebamo osjetiti.
SUROGAT ZA RIJEČI
Vrećice s lavandom zasigurno nisu gorući problem, ali što se događa kada počnemo tražiti surogat za riječi? Svoje misli i osjećaje sve manje izražavamo riječima. Vokabular nam se sve više sužava, a izbor emotikona na mobitelima proširuje. Emotikoni su preuzeli vodstvo u online komunikaciji koja je odavno pobijedila komunikaciju licem u lice. Svaku emociju koju bismo mogli iščitati na ljudskom licu pronaći ćemo i na nacrtanom. Naravno da nema smisla truditi se objasniti što se događa u našoj glavi kada već postoji emotikon koji je to sve objasnio. Skup riječi volim te zamijenilo je maleno srce koje se pojavljuje u različitim bojama. To je odlično jer ako nekoga doista jako volimo, možemo mu u poruci poslati srca u svim mogućim bojama. Osim šarenim srcima ljubav možemo iskazati i emotikonima koji šalju poljubac na različite načine. Pravilo današnje komunikacije vrlo je jasno – količina ljubavi proporcionalna je količini emotikona poslanih u poruci. Ne postoji samo surogat za volim te, i za komplimente smo našli idealnu zamjenu. Kada prijatelj ili neka druga draga osoba objavi na društvenim mrežama svoju fotografiju na kojoj lijepo izgleda, svoje odobravanje možemo mu pokazati pritiskom na tipku lajk. Ako nas je fotografija oduševila, to možemo pokazati tako što ćemo ostaviti komentar sa srcem. Na taj način prijatelj će imati i našu ljubav i odobravanje. Naravno da ta osoba ne mora nužno biti pravi prijatelj, već netko s kim smo vrlo prisni preko interneta, ali uživo se ne pozdravljamo. Takvu vrstu prijatelja možemo nazvati surogat-prijatelj.
Razlog traženja nadomjestaka za prave osjećaje jest strah od govorenja istine ili priznanja onoga što stvarno osjećamo. Koliko ste se puta nasmijali iako vam nije bilo smiješno? Često se nasmijemo i ako smo u tom trenutku tužni ili povrijeđeni i smijeh nam je zadnja stvar na pameti. To radimo jer je mnogo lakše objašnjavati sugovorniku lažne osjećaje. Još je češći surogat oduševljenja koje pokazujemo i kad treba i kad ne treba. Pozove li nas prijatelj na proslavu svojega rođendana na koju ne želimo doći, odglumit ćemo oduševljenje jer to iziskuje manje hrabrosti nego priznanje koje bi moglo povrijediti njegove osjećaje.
ŽELIMO LI ŽIVOT PUN ZAMJENA I NADOMJESTAKA LOŠIJE KVALITETE?
Postoji li uopće rješenje za problem koji smo sami stvorili? Postoji li način da izađemo iz iluzije uzrokovane surogatima? Rješenje je teško naći zbog popularnog mišljenja nije moj problem. Promjena se može dogoditi jedino ako svatko od nas pokuša učiniti nešto. Znači da bi svaki pojedinac trebao osvijestiti nerealno stanje u kojem se našao i da bi trebao pokušati izaći iz začaranog svijeta lažnih ili negativno izmijenjenih osjećaja, prijatelja, komplimenata. Naravno da to ne znači da bismo se trebali potpuno odreći tehnologije koja, osim loših, ima i puno dobrih strana. Jednostavno bismo se trebali više potruditi kako bismo dobili bolji realniji rezultat. Mogli bismo pokušati jesti pravu hranu umjesto kupljenih vitamina, izražavati prave osjećaje umjesto onih koje drugi žele čuti. Mogli bismo prestati nadomještati znakove ljubavi srcima, nedostatak sna kofeinom, prave komplimente lajkovima. Mogli bismo sada, dok još nije prekasno, živjeti svoj život u njegovu punom obliku, ne u obliku punom zamjena i nadomjestaka lošije kvalitete. Jer surogat nikada neće biti jednako dobar kao autentični oblik.

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...