Skip to main content

Lucia Paliska: Štetne posljedice na samopouzdanje – Ovisnost o lajkovima (rad predložen za županijsku razinu LiDraNa 2018.)


Lucia Paliska već je tri godine članica naše novinarske skupine. Prošle je godine napisala rad koji je predložen za županijsku razinu LiDraNa 2018. Njezina je mentorica i nastavnica hrvatskoga jezika Vesna Brala.

ŠTETNE POSLJEDICE NA SAMOPOUZDANJE
OVISNOST O LAJKOVIMA
Na prvi pogled ta želja da se svidimo drugim ljudima i da budemo prihvaćeni zvuči prilično normalno. Međutim, lajkovi nam mogu veoma lako postati najveća briga. Koliko nas mogu usrećiti, toliko nam mogu i srušiti samopouzdanje u sekundi.
 
Barbara Breš, Lucija Grgat i Morena Sirotić (autorica fotografije: Linda Grlaš)
Ovisnost o internetu u današnje je vrijeme pojam koji često čujemo. O njemu se priča u novinama, na televiziji i radiju te slušamo savjete roditelja kako nije pametno provoditi toliko vremena gledajući u ekrane mobitela i računala. Ipak, pri spominjanju ovisnosti o internetu zaboravlja se kako pod taj pojam ne ubrajamo samo neprestano slanje poruka, fotografiranje ili slušanje glazbe. Ovisnost o internetu, također, podrazumijeva prilično ozbiljan problem kojem se još uvijek nije počelo posvećivati dovoljno pažnje: ovisnost o lajkovima.

PROBLEM SAMOPOUZDANJA
Koliko puta dnevno provjerimo na profilima koliko smo lajkova i komentara dobili na zadnjoj slici? Koliko smo se puta osjećali loše jer nismo dobili isti broj lajkova kao i naš najbolji prijatelj ili prijateljica? Koliko smo puta pomislili da je najbolje izbrisati zadnju fotografiju jer nismo dobili nikakve pohvale u komentarima iako smo stajali ispred kamere satima trudeći se ispasti savršeno? Većina ljudi našla se u takvim situacijama. Društvo ih danas prihvaća kao sasvim normalnu stvar, jer normalno je htjeti svidjeti se drugima. Nije čudno biti sretan kada dobijemo pohvale i naravno da ćemo se osjećati dobro kada dobijemo velik broj lajkova. Ali, što kada nesvjesno tom opsesijom o lajkovima uništavamo svoje samopouzdanje?
Na prvi pogled ta želja da se svidimo drugim ljudima i da budemo prihvaćeni zvuči prilično normalno. Međutim, lajkovi nam mogu veoma lako postati najveća briga. Koliko nas mogu usrećiti, toliko nam mogu i srušiti samopouzdanje u sekundi. Svima poznat slučaj: objavimo fotografiju na profilu i idućih nekoliko sati stalno provjeravamo koliko smo lajkova i komentara dobili. Ako ne dobijemo očekivani broj lajkova, razočarani tražimo svaku malu grešku na fotografiji kako bismo pokušali shvatiti u čemu smo pogriješili. Često se prava greška ne nalazi na objavljenoj fotografiji, već u našoj glavi u kojoj nam je usađena veoma netočna misao: koliko lajkova imam, toliko i vrijedim.
STATUSNI SIMBOL
Ono čega nismo svjesni jest da dopuštamo manjku lajkova da nam u glavi stvori, često pogrešnu i negativnu, sliku o sebi. Lajkovi nam postaju toliko bitni da počinjemo graditi mišljenje o sebi samima na temelju njihova broja. U današnje vrijeme na lajkove gledamo kao na statusni simbol. Zbog toga smo često pod pritiskom, misleći kako ćemo biti prihvaćeniji i voljeniji ako imamo što više lajkova na svojim profilima. Ipak, koliko god se trudili činjenica jest da nam nijedan broj lajkova neće biti dovoljno dobar. Uvijek ćemo se uspoređivati s mnogo popularnijim osobama i njihovim brojem lajkova te nikad nećemo biti u potpunosti sretni.
NAJVAŽNIJI LAJK
Zabrinjavajuće je kako se ovom problemu dugo nije pristupalo s dovoljno ozbiljnosti. Bitno je znati da je ovisnost o lajkovima jednako opasna kao i neke druge ovisnosti te može ostaviti štetne posljedice na naše samopouzdanje. Važno je zapamtiti kako našu vrijednost ne mogu niti će ikada moći definirati brojevi na našim društvenim mrežama. Stoga idući put prije nego što se počnemo brinuti što nije u redu s nama jer nismo dobili onoliko lajkova koliko smo zamislili trebali bismo se zapitati: Je li zbilja toliko bitno imati zavidan broj lajkova koje smo dobili od drugih, ako na kraju dana nemamo najvažniji lajk; onaj od nas samih?

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...