 |
Kao
novinara dopala me časna uloga napisati osvrt s nekih događanja.
Za
početak otišao sam u River PUB, gdje sam se otišao razbuditi i skupiti energiju
koja mi je bila potrebna za izvršavanje zadatka, ali taj sam podatak možda
mogao i preskočiti i odmah se naći u učionici 101, gdje se održavala radionica
iz talijanskog.
Radionica
na temu „L'amore attraverso il tempo‟ oliti „Ljubav kroz vrijeme‟ bila je
zapravo igrokaz kojim su nas učenici drugih i trećih razreda odveli u prošlost.
Prikazali su kako su se ljudi zavodili, voljeli i spajali najprije u vrijeme
Petrarce, kada su brakovi bili dogovoreni, pa sve do danas kada se ljubav
izražava preko raznih internetskih medija. I, kao, danas je lakše... hm?!
Sve
u svemu... znate ono: „Nekoć davno postojala je šumica u kojoj su u svom tajnom
naselju živjela malena stvorenja, a zvali su se Štrumpfovi. I bili su dobri.‟ E,
tako su i učenici drugih i trećih razreda koji su sudjelovali u talijanskom
igrokazu bili dobri (odlični, čak!) iako nisu Štrumpfovi.
Nakon
talijanskog put me vodio na drugi kat, u učionicu 209 na radionicu iz
geografije. Priredili su je također učenici drugih i trećih razreda koji su u
pratnji profesorice njemačkog jezika Đosi Cetine-Romih i profesorice geografije
Renate Grbac bili na putovanju u Berlin i Dresden. Tu sam čuo razne
zanimljive stvari. Od općenitih podataka o Berlinu i Dresdenu,
multikulturalnosti Berlina, pregleda Berlina tijekom povijesti, pa sve do
činjenice kako površina našeg grada od 44 kvadratna kilometra iznosi tek 4,89 %
površine Berlina.
Nakon
prezentacija o gradovima Dorotea Ferizović, koja je bila dio programa razmjene
učenika, zanimljivim izlaganjem opisala nam je dva tjedna provedena u Leipzigu,
gdje se upoznala i družila s mladim ljudima iz raznih krajeva svijeta.
Na
samom kraju geografske radionice podijeljene su diplome DSD-a.
Kako
sam se zadržao na ovoj bogatoj i zanimljivoj radionici iz geografije, na
izložbu fotografija, koja mi je također bila na popisu želja za obići, uspio
sam, nažalost, baciti samo letimičan pogled. Nadam se da će se još neko vrijeme moći razgledati.
Eto...
tako sam proveo svoj zadnji gimnazijski Dan škole, ali poslužit ću se Balaševićevim riječima i reći:
„Nadam
se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu,
na
nekoj drugoj predstavi,
u
nekom drugom cirkusu.‟
Lovro Šimek (4.1)