Nešto više od samoga reljefa
Ako ste se pitali jesu li i naši profesori razmišljali što studirati, kako provoditi slobodno vrijeme, koje su bitne kvalitete u radu i slično, onda ste na pravom mjestu. Naša profesorica geografije Renata Grbac odgovorila nam je na nekoliko pitanja. Uživajte u razgovoru.
Kako to da ste se odlučili upisati geografiju? Što
Vas je u Vašim počecima ponukalo na tu odluku?
–
Ono što je meni oduvijek bilo zanimljivo jest prostor koji me okružuje. Znala
sam da ću studirati nešto vezano uz prostor. No, to nije značilo nužno geografiju.
Zanimala me je, recimo, građevina, arhitektura, geologija i slično. Naravno,
između ostaloga, i geografija. Budući da me zanimalo nešto više od samoga
reljefa i takva sadržaja, geografija se u to sve najbolje uklopila.
Možete li se prisjetiti kako Vam je bilo na početku
Vašeg rada s učenicima u razredu?
–
Sami počeci bili su vrlo zanimljivi. Da, mogu se prisjetiti, nije bilo baš tako
davno, pa još uvijek mogu. Na fakultetu se nauči puno stvari, njihova primjena
i slično. No u ono vrijeme, barem kad sam ja studirala, nije baš bilo toliko
rada u razredu. Iz tog razloga rad u razredu bio je veliki izazov. Ponekad je
bilo teško, ali uglavnom je bilo jako zanimljivo. Rad s mladim ljudima velika je
odgovornost, ali i ogromno zadovoljstvo. Mladi ljudi jako su senzibilni. Tako
da smo se u počecima rada u razredu najprije upoznavali, ali smo se vrlo brzo
dogovorili i taj je odnos postao vrlo ugodan.
Opišite nam ukratko kako doživljavate posao profesora.
Što je, prema Vašem mišljenju,
najvažnija kvaliteta za rad u nastavi?
–
Teško je izdvojiti jednu kvalitetu profesora koja bi bila najvažnija. Mislim da
profesor, s obzirom na ulogu koju ima,
mora imati više kvaliteta. Najprije, očekuje se da bude stručan u poslu koji
radi. Ali sama stručnost u poznavanju nekakve materije u radu s učenicima nije
dovoljna. Mi smo odgojno-obrazovna ustanova i čovjek koji je u ulozi profesora
mora imati razvijene i neke druge vještine, prije svega komunikacijske. Mora
poznavati i psihologiju i pedagogiju. No, ne samo poznavati, mora ih znati iščitati
i primijeniti. Razred, svaki razred za sebe, jedno je specifično „tijelo“
unutar kojeg imamo čitav niz individua, što onda traži jedan kompleksniji
pristup. Neke stvari moraju i mogu biti postavljene generalno, no pristup
svakom učeniku ne može biti generalno određen. Postoji nešto po čemu se razred
može generalizirati, ali to vrijedi samo u usporedbi s drugim razredima. Kad si
u tom razredu, onda bi trebalo svakom učeniku dati malo „prostora“ i treba ga
prihvatiti takvim kakav jest te pokušati utjecati najbolje što je moguće na
njegov daljnji razvitak.
Da niste profesorice geografije, koje biste drugo
zanimanje odabrali kao Vašu drugu ljubav?
–
Druga ljubav, to je jedna priča. Išla sam u Prvu riječku i tadašnje moje
kolege, cure i dečki, željeli su upisati pravo, tako da sam i ja s njima to
odlučila. Bila sam službeno student
prava čitavih pet radnih dana jer je tek tada bio objavljen prijamni ispit za
geografiju. Nakon toga ispisala sam se i upisala geografiju. A inače, druga
ljubav, tu bi prije bila nekakva arhitektura negoli pravo.
Smatrate li da je geografija „važan“ predmet?
–
Smatram da je dobro imati pristup informacijama i njihovu objašnjenju tijekom
školovanja. Kasnije možete sami doći do zaključka i procijeniti što je vama
bitno, prema čemu imate više ili manje sklonosti. Važnost je predmeta nešto što
bi pojedinac trebao procijeniti sam za sebe. Pristup najrazličitijim sadržajima
omogućuje vam da se oblikujete kao osoba te si odredite put, odnosno posložite
prioritete u životu.
Što ste voljeli raditi u slobodno vrijeme tijekom
srednjoškolskih dana? Gledajući danas, iz Vaše perspektive na mladež, što se
promijenilo u odnosu na ono prije i što biste poručili svojim učenicima kao
nekakvu poruku („nit vodilju“) za današnje vrijeme u kojem živimo?
–
U malo vremena zapravo se promijenilo dosta toga, ali najviše način komunikacije.
Danas smo se zbog razvoja i digitalizacije svi okrenuti tipkanju poruka, mobitelima,
a ovakav razgovor kao da polako nestaje. Mi smo se više družili, razgovarali, zabavljali
se na razne načine, ali bez računala i mobitela. To je, recimo, nekakva glavna
razlika. A ostalo, mladi ljudi ko mladi ljudi. Mislim da se interesi nisu
uvelike promijenili, vi se volite zabavljati, volite čuti nešto novo, putovati...
To je sve ostalo isto. Samo se način i pristup svemu tome promijenio. Što se
tiče škole, svima je iz početne pozicije jako teško. Bez obzira u kojoj ste
generaciji, u kakvim ste uvjetima, jer imate puno ispita... Razlika je u tome
što se promijenio sustav, ne uvelike, nije se promijenio skroz... Recimo, ono
što je vama možda jednostavnije jest to što znate unaprijed kada ćete pisati
neki ispit, kada ćete biti pitani i slično. Kad sam ja išla u školi, onda ste
došli na nastavu i bez obzira na broj sati mogli pisati ispite, kratke pisane
provjere... Vama su također dostupniji najrazličitiji izvori informacija, po
tom pitanju mi smo bili daleko više limitirani. Ono što bi svakom pojedincu
trebalo biti važno, neovisno u kojem se vremenu nalazi, jest to da znanje
usvaja radi sebe, a ne radi ocjene. Tada možete reći da trajno ulažete u sebe.
Smatrate li da je GIS kao nadopuna u našoj školi,
što se „svijeta geografije“ tiče, odličan „zalogaj“ za one koje zanima
geografija?
–
Mislim da je to odličan zalogaj za sve, a ne samo za one koje zanima geografija. GIS je zapravo
poveznica između geografije i tehnologije, to je suvremena kartografija i puno
više od toga. Danas su važne prostorne analize, a GIS je alat koji omogućuje
najrazličitije analize, tako da izlazni proizvod ne mora nužno biti karta, mogu
biti tablice, grafikoni i slično. Ono što je najvažnije, može pratiti
najrazličitije promjene u suvremenom svijetu. GIS je izvrstan alat, ne samo za
one kojima se sviđa geografija, nego za
sve one koje se vole baviti procesima analiziranja, osobito prostornih
promjena.
Načuli smo nešto o Vašem usavršavanju, možete li
nam otkriti na čemu to marljivo radite?
–
Upisala sam na svom geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu doktorski studij
geografije. Nadam se da ću ga do kraja ove godine privesti kraju.
Tijekom ovoga ugodnog razgovora doznali
smo zanimljive detalje o našoj nastavnici geografije. Nasmijana se lica
prisjetila samih početaka rada i opisala svoju ljubav prema poslu. Nedavno je
napredovala te postala profesor mentor. Ovom joj prilikom i na tome čestitamo.
Viktoria Kršulj (4.5)