Ivan Žeželj, bivši učenik naše
gimnazije, danas uspješan novinar i student, u ugodnu je razgovoru otkrio kako
se i zašto počeo baviti sportskim novinarstvom, koliko vremena u to ulaže, ali
i kako mu je GAM pomogao u svemu tome.
Jesi li još u srednjoj školi znao da
ćeš se baviti novinarstvom?
– Nisam imao pojma. Da mi je to netko rekao, razmislio bih o tome čisto
kao hobiju, ali ovako profesionalno nikako. Završio sam ovu gimnaziju, Gimnaziju
Andrije Mohorovičića, upisao sam Tehnički fakultet i loše se proveo na prvoj
godini. Nakon toga sam se prebacio na Pomorski fakultet i sada sam na petoj
godini, završavam diplomski studij. Igrom slučaja život me naveo na ovaj put,
pružila mi se prilika koju nisam mogao propustiti, i bolje da nisam, jer ispalo
je jako dobro i evo sada pišem za najčitaniji portal u regiji, Index.hr. Jako
mi je drago da se sve ovako odvilo jer mislim da je najvažnije raditi ono što
voliš, a ne nešto na što si primoran da bi preživio. To je danas velik problem.
Možeš li nam ukratko opisati kako
izgleda dan jednog sportskog novinara?
– Na početku bih razjasnio da ja većinu svog posla radim od kuće
sa svog računala za razliku od klasičnih novinara koji češće rade iz redakcije.
Da se razumijemo, imamo i mi redakciju, ali posao je utoliko fleksibilan da
mogu raditi od kuće. Mislim da sportski novinar, ali i bilo koji drugi, može
raditi s bilo kojeg mjesta. Ne mora to nužno biti redakcija ili od kuće. Trend
je takav da se radi gdje se stigne. Običan dan započinje jutarnjom kavom i
spajanjem na internet preko kojeg komuniciram s kolegama iz redakcije. Ako nema
unaprijed određenog plana, krećem s pretraživanjem zanimljivih vijesti iz
svijeta sporta. Najčešće ih tražim po relevantnim, svjetski priznatim sportskim
portalima i novinama. Primjerice, to su Marca, Guardian, Telegraph, Bild... U
principu tražim zanimljive vijesti i informacije iz svijeta sporta za koje
smatram da su vrijedne prenošenja. Kada postoji neki važan sportski događaj,
turnir ili prvenstvo na europskoj ili svjetskoj razini, onda se radi veliki
plan puno prije početka kako bismo spremni dočekali sve to skupa. Raspodijeli se
posao unutar redakcije i uvijek svatko zna što mora raditi. Važnije utakmice
prenosimo uživo, izvještavamo o stanju prije i nakon, prenosimo izjave igrača,
trenera, komentare gledatelja, reakcije itd. Izdvajamo sve bitne stvari oko tih
događaja. Primjerice, bilo kakav incident, navijački eksces, sporne situacije
na utakmicama u vidu penala, crvenih kartona. Izdvajamo i sjajne poteze,
najčešće nogometaša, ali ni košarkaše ne zanemarujemo. Kada su u pitanju
dvojbene situacije, postavlja se anketa kako bi naši čitatelji dali svoj
komentar i viđenje cijelog događaja itd.
Što ti se kod ovog posla najviše sviđa,
a što bi izdvojio kao loše strane?
– Radim ono što volim, uživam u tome i to mi se najviše sviđa. Sport,
pogotovo nogomet, moja je strast i zato volim pisati o tome i prenositi novosti
iz tog svijeta. Svaki dan gradim neko svoje znanje koje dijelim s drugima. Baš
i nema previše stvari koje mi se ne sviđaju. Nekad mi nije baš drago pisati o
sportovima koji me ne zanimaju, ali i to je dio posla i može se gledati s druge
strane – učiš o novim stvarima koje dosad nisi znao. Nisam tip koji voli pisati
opširne autorske tekstove koji često znaju biti napisani iz duše, u
romantičarskom stilu. Više volim provesti neko vrijeme analizirajući, pripremajući nešto stručnije što uključuje argumente na temelju matematike i statistike. To
je vjerojatno zato što sam pohađao matematički smjer u GAM-u, pa mi je razvijeniji
taj dio mozga. To je dio koji mi se ne sviđa kod samoga sebe, ali svi smo
različiti i u tome je bit svega.
Postoji li događaj koji bi izdvojio kao
nešto posebno, npr. razgovor s nekom osobom iz svijeta sporta ili slično?
– Postoji ih mnogo, ali ne volim izdvajati takve stvari. Intervjuirao
sam dosta poznatih sportaša, ali kad se dovoljno dugo baviš novinarstvom,
shvatiš da su to ljudi od krvi i mesa kao i mi ostali. I one najveće zvijezde
kao što su Luka Modrić ili Cristiano Ronaldo potpuno su normalne osobe. S kim sam
god razgovarao, uživao sam. Možda su se neki isticali, ali, kažem, ne bih htio
izdvajati. Svaki je sportski događaj za sebe zanimljiv i poseban, od finala Lige
prvaka do nebitne utakmice u našoj Hrvatskoj nogometnoj ligi koja na kraju može
ispasti zanimljivija. Nepredvidljivost je zapravo ono što mi se u ovom poslu
najviše sviđa.
Možeš li se sjetiti posebno neugodne
situacije u kojoj si se našao?
– Kad sam tek počeo raditi na Indexu, malo su me pogađali neugodni
komentari koji su najčešće izljevi mržnje. Naučiš se živjeti s time, ipak ti
ljudi prvo moraju otvoriti članak, dakle doprinijeti čitanosti da bi
komentirali. Od neugodnih događaja nemam što za izdvojiti. Zna se dogoditi da
trener koji drži konferenciju za novinare neugodno spusti nekom mom kolegi ili
bilo kojem drugom novinaru. Tada ispadneš glup, ali i to je lekcija.
Je li teško uskladiti slobodno vrijeme
s poslom i kako to uspijevaš?
– Nemam puno slobodnog vremena, ali za mene je pola ovog posla slobodno
vrijeme. Kad uživaš radeći nešto, nikad ti nije teško otići na posao, baš
suprotno, ideš s guštom. Ima dana kada ti se ne da, ali meni je to sve zabavno,
volim to, pa i ne razmišljam o slobodnom vremenu.
Je li ti GAM dao dobru podlogu za
dalje?
– Da, sigurno. To je škola za život. U te četiri godine usvojiš mnogo
znanja, ali lako za to. Ja sam naučio stvari koje su ključne za život. Takav
pristup imali su gotovo svi profesori. Više su nas učili o načinima na koje
ćemo svladavati životne probleme nego o samom gradivu, što je ključ uspjeha.
Profesori matematike razvijali su nam logičko razmišljanje i po tome su poznati
jer to bi i trebao biti cilj. Svi su uvijek govorili da je GAM zahtjevan, ali
zašto bi trebao biti jednostavan? Nije ni život lagan, traži te da razmišljaš.
Problem je našeg društva što svi žive u uvjerenju da se mogu „šlepat“,
prolaziti tek tako. Može se to neko vrijeme, ali kad znaš da si sam nešto
napravio jer si imao podlogu, osjećaj je bolji. U to sam vrijeme bio dosta
pogubljen, ali GAM me odveo na pravi put.
Za kraj, što bi poručio maturantima
koji sada kao i ti jednom razmišljaju što dalje?
– Pamet u glavu. Slušajte svoj instinkt. Ako postoji nešto što vas je
baš zaintrigiralo i čime se želite baviti, nema greške u tom slučaju. Ako i
dalje ne znate, odaberite ono što vam je najbliže. Primjer, prve dvije godine u
GAM-u htio sam studirati geografiju, a tek sam kasnije shvatio da to nije to.
Smatram da je četiri godine srednje škole premalo vremena da bi maturanti s 18
godina znali što čvrsto žele. Dobro razmislite i gledajte dugoročno. Što
objektivnije i zrelije gledajte na svoju budućnost, npr. što ti može donijeti
veći profit kasnije, od čega ćeš moći živjeti. Ako i falite fakultet, nije
problem nikakav. Nikad nije kasno. Ne treba se bojati ničega, a pogotovo ne
mature koja je za vas iz GAM-a bauk.
Nakon što ste upoznali Ivana i stekli dobar prvi dojam, njegove članke i
sportske novosti možete nastaviti pratiti na portalu Index.hr.
Ines
Brusić (4.1)