Edit
Zadković, učenica 4.2 razreda, ima tek 19 godina, no uspjela je spojiti rad s
užitkom i proputovati gotovo cijeli svijet.
Koja si sve mjesta posjetila?
– Posjetila
sam više od 20 država. Iskreno, prestala sam brojiti. Sve su države većinom u
Europi. Najdalje na istoku bio je Tajland, a prije toga Gruzija i Turska. Kada
je riječ o Europi, Španjolska, Engleska, Irska, Švedska samo su neke od
zemalja.
Kojim povodom najviše putuješ?
– Pa,
prvo sam počela putovati kad sam imala 17 godina. Krenula sam autostopom i couchsurfingom. Uvijek sam bila znatiželjna
u otkrivanju novih kultura, zemalja i stvaranju novih prijatelja. Sada putujem
zbog projekata i konferencija, stječem znanja, radim nešto korisno za sebe i
društvo u cjelini. Također, usputno putujem te zapravo spajam ugodno s
korisnim.
Na kojim si projektima i konferencijama bila?
– Kada
sam napunila 18 godina, nakon što sam proputovala desetak zemalja, krenula sam
na Erasmus projekte. Projekti koje organizira Europska unija. Zahvaljujući
njima, posjetila sam četiri zemlje: Irsku, Rumunjsku, Litvu i Tursku. U svakoj
od tih država radili smo projekte na različite teme. Kasnije sam išla i na
International Youth Conference – IYC u
Makedoniji. Također, imala sam prilike sudjelovati i na Modelu Ujedinjenih
Naroda, to je samo simulacija, dolaze predstavnici iz različitih država, oni
glume delegate i mi imamo jednu temu o kojoj zapravo govorimo i pokušavamo
riješiti probleme te teme. Stvaramo nekakav dokument zapravo.
Možeš li nam objasniti kako izgleda Model Ujedinjenih
Naroda?
– Prvi
Model bio je u Tajlandu početkom 2019. godine pod nazivom International Leaders
Model United Nations – ILMUN. Sljedeći takav Model održao se na kraju travnja
na Sjevernom Cipru, World Youth Summit – WYS. Na tim simulacijama sudjeluju
mladi od 18 do 30 godina iz različitih zemalja. Sudjelovanje na tim programima
nije besplatno, već je potreban novčani prihod za ostvarenje. Posljednje pitanje na koje smo mi ostvarivali
odgovore i predstavljali rješenje problema bilo je „Stvaranje Kurdistana“ i
„Iran – nuklearni sporazum“. Jedan
model, odnosno jedna simulacija traje između tri i četiri dana.
Možeš li nam reći o svojim uspjesima na konferencijama?
– Kao
prvo, ne bih ni imala prilike sudjelovati na konferencijama ako ovdje ne bi
postojalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje mi je pružilo novčanu
potporu. Sredstva bez kojih zapravo nikako ne bih mogla putovati na te daleke
destinacije. Također, Gimnazija Andrije Mohorovičića, ravnatelj i svi profesori
pružili su mi potporu i dali sva moguća dopuštenja da se pridružim i prijavim i
da predstavljam našu državu. Također, važno je napomenuti da sam ja jedina bila
iz Hrvatske. Na konferenciji u Tajlandu osvojila sam treće mjesto. Za osvajanje nagrade važno je kako se
prezentira ta tema. Važan je stav i pogled kako ćeš nešto predstaviti. Na
konferenciji u Cipru osvojila sam drugu nagradu. Tada bih se usudila reći da
sam već bila malo opuštenija te sam znala pobliže što i kako mi je činiti.
Kako uspijevaš sve školske obaveze uskladiti s
putovanjima?
– Sve
školske obaveze mogu se nadoknaditi. Sve se može naučiti uz dovoljno truda i
rada. Naravno, propuštam predavanja na kojima bih mogla puno brže i lakše
naučiti i steći neke informacije. No, odlučila sam se za taj put koji me zanima
i koji volim. Priznajem možda je teže baviti se sa svim tim aktivnostima, no ne
kajem se zbog toga. Meni to daje jedno veliko zadovoljstvo, nikada ne bih to
mijenjala. Opet bih odabrala isto. Imam više od 300 opravdanih izostanaka, no
proći ću s prosjekom 4.5. Jednostavno, gdje ima volje, ima i načina.
Je li te nešto od tvojih dosadašnjih putovanja i
iskustava potaknulo na ono čime ćeš se baviti u budućnosti?
– Naravno,
ako ne probamo, nikad nećemo znati. To vrijedi za bilo što. Ja sam probala samo
putovati, no onda sam se odlučila spojiti rad s užitkom. Shvatila sam da je to
nešto čime se želim baviti. Političke znanosti općenito i međunarodni odnosi jako
su zanimljivi. Pružaju mi mogućnost da radim sve ono što volim. Prije svega to
je komunikacija s ljudima, raznorazna putovanja. Također, naučila sam raditi
nešto korisno, da budem korisna društvu, a opet da zadovoljavam i neke svoje
osobne potrebe.
Viktoria Kršulj (4.5)