Skip to main content

Košarkaški klub osoba s invaliditetom „Kostrena“


U utorak 5. studenog učenice 2.1, 2.2 i 2.5 razreda zajedno s profesoricom njemačkog jezika Đosi Cetina-Romih posjetili su Košarkaški klub osoba s invaliditetom „Kostrena“.

Trener Siniša Kuharić pokazao im je kolica, objasnio osnovna pravila igre i specifičnost ozljede pojedinih igrača košarke. Kolica su specifično građena za igrače, stoga ima različitih kolica s različitim naslonom ili udubinama ovisno o ozljedi igrača. Kolica su građena od dva velika kotača kojima se igrači pokreću te isto tako imaju tri ili četiri manja pomoćna kotačića koji služe za ravnotežu kolica tijekom igre. Dva glavna kotača postavljena su tako da se spriječi prevrtanje kolica tijekom igre, a okružuje ih jedan metalni krug koji sprječava udaranje drugih kolica u tijelo igrača i tako zaštićuje noge i ruke od ozljeda. Noge su tijekom igre zavezane kako ne bi skliznule pod nečiji kotač, naravno, zbog sigurnosti igrača.  

Trener Kuharić otkrio je učenicama da se cijene kolica kreću od petnaest do trideset tisuća kuna. Pravila igre ista su kao u običnoj košarci, samo što ovdje postoje bodovi. Svaka ekipa može imati najviše petnaest bodova, a bodovi ovise o ozljedi igrača. Kod izmjene se ne smije zaboravit da onaj igrač koji ulazi mora imati onoliko bodova da ukupan zbroj bude petnaest ili manje od petnaest bodova. Nakon objašnjenja pravila igre trener Kuharić opisao nam je nekoliko ozljeda kod igrača, npr. paraplegiju ili amputaciju noge.

Nakon prezentacije učenice su probale kolica i odigrale malo košarku zajedno s košarkašima. Ostale su oduševljene kako kolica lijepo klize, brzo idu i lako se kreću te su primijetile da nije toliko jednostavno igrati košarku u kolicima koliko se možda čini. Kad su se svi košarkaši okupili, započeli su sa zagrijavanjem. Napravili su tri kruga oko terena i zatim šprintali od početka do kraja, i tako dva puta. Nakon zagrijavanja započeli su s igrom i vidjelo se da je igra puna adrenalina i sudaranja te da nije nimalo nježna.

Zahvalili smo treneru Kuhariću, fotografirali se s igračima i pozdravili ih s velikim osmijehom na licu.  

Erika Raimund (2.2)          

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...