 |
| Atmosfera na školskom koncertu |
Svoj glazbeni identitet počeo sam graditi i razvijati s
pet godina kada mi je majka pokazala rock-grupu Guns N’ Roses. Bio sam
oduševljen zvukom i stilom rock-glazbe te sam počeo sam slušati i
istraživati nove grupe i stilove. Do danas sam prošao mnogo različitih žanrova
i skoro svi koji mi se sviđaju uglavnom proizlaze iz rocka.
Ozbiljnije sam počeo shvaćati glazbu kada sam prije devet
godina počeo svirati gitaru. Tijekom toga vremena proširio sam svoje glazbene
obzore na toliko različitih izvođača i žanrova da se danas nalazim u situaciji
da mi je teško izabrati najdraži glazbeni stil.
Kada bih baš morao izabrati žanr s kojim najviše
rezoniram, mislim da bi to bio indie. Indie je stil koji je
zapravo vrlo raznovrstan. Postoji indie rock, indie pop, indie
pop-rock, punk-rock i svakakve moguće kombinacije. Sama riječ indie
dolazi od engleske riječi independent, što znači nezavisno. Indie
u početku nije označavao sam stil glazbe, nego samo činjenicu da su glazbenici
sami producirali svoju muziku nezavisni o izdavačkim kućama, producentima i
ugovorima. Kako je bilo sve više indie-glazbenika, tako su se počele
uočavati sličnosti u njihovim stilovima i danas se indie definira kao
poseban žanr.
Zvuk indieja može biti svakakav. Od vrištećih
distorziranih gitara i brze ritamske sekcije bubnjeva koji podsjećaju na rock
ili punk do umirujućih akustičnih arpeggia i gudačkog kvarteta
koji pjesmi daju melankoličnu atmosferu. Riječi indie-pjesama najčešće
su ljubavne prirode ili o osobnim Iskustvima i osjećajima autora zbog čega
publika često može suosjećati s izvođačem, a zbog društvenih mreža indie-glazbenicima
vrlo je lako povezati se direktno sa svojim slušateljima.
Moji su najdraži indie-izvođači Mac DeMarco, HippoCampus,
Liily i Cavetown od stranih, a od domaćih su to Lika Kolorado, Jonathan i
srpski punk-band Repetitor.
Indie je
poznat kao „hipsterski“ stil te, iako je smisao indieja da bude suprotno
od popularnih mainstream stilova, postaje sve poznatiji među određenom
vrstom ljudi. Mnogo indie-glazbenika vezano je za feministički pokret
ili LGBT zajednicu zbog čega mislim da sama glazba ima značaj u društvu I
kulturi ljudi.
Meni je indie drag zato što na neki način spaja
sve žanrove koji mi se sviđaju. Ima elemente rocka, punka, bluesa,
a nekad čak i jazza. Kombiniranjem dvaju ili više žanrova indie-pjesme
stvaraju nešto potpuno novo i mogu se doživjeti na više načina. Ako sam tužan,
slušat ću kako Robbie (Cavetown) pjeva o nekoj osobi koja mu jako fali, ako sam
sretan, slušam kako Jake iz HippoCampusa pjeva o svom društvu i prijateljima, a
ako sam ljut, slušam Borisa iz Repetitora dok urla kako smo svi „ružni,
prljavi, glupi, zli“. Vrlo mi je lako suosjećati i razumjeti te pjesme, ne samo
zbog riječi, nego sama glazba budi svakakve emocije i doživljaje u meni.
Ako vas zanima više o indieju, potičem vas da
poslušate neke od navedenih izvođača i sami istražite koji podžanr indieja
vama najviše paše i stvorite svoj glazbeni identitet. Meni se u zadnje vrijeme
posebno sviđa punk-stil pa preporučujem osim Repetitora i Liily da
poslušate britanski punk-band False Heads ako mislite da bi vam se tako
nešto svidjelo.
Nino Šafar (3.2)