Skip to main content

Riječki karneval

Riječki karneval održava se u Rijeci od 1982. godine u organizaciji Turističke zajednice grada Rijeke kada su prvi put riječkim Korzom prošetale tri maškarane grupe  „Pehinarski feštari“, „Lako ćemo“ i, svima dobro poznati, „Halubajski zvončari“.

Naši bivši učenici na Korzu
Karneval je u našem kraju poznat još od puno ranijih vremena, što nam govori dokument iz 1449. godine, odnosno odredba Gradskog vijeća o zabrani prekrivanja lica maskom. Tako se, naime, pokušavalo spriječiti kritiziranje vlasti. Unatoč tome karneval se uspio očuvati sve do danas te uspio stvoriti „peto godišnje doba“ u kojem su sve vrijednosti pomaknute, a stanovnicima našega kraja on je postao način života.

Iako su spomenute tri skupine bile pokretačka iskra, danas je u karneval uključeno više od sto skupina i daleko više njezinih sudionika. Riječki karneval može se pratiti uživo preko malih ekrana ili interneta u cijelome svijetu, što je rezultat primanja Rijeke u Europsku udrugu karnevalskih gradova (FECC) 1995. godine. Riječki karneval uvršten je u knjigu „501 must be there events“, a Turistička zajednica grada Rijeke dobitnik je nagrade Zlatno turističko srce za organizaciju najbolje turističke manifestacije u jugoistočnoj Europi tijekom 2009.

Moto „Krepat ma ne molat“ najbolje objašnjava veselje, inicijativu i posebni duh koji karneval predstavlja. Riječki karneval daje nam priliku da budemo što želimo, izađemo iz svojih okvira, pokažemo maštu i uživamo u petom godišnjem dobu.

Naša škola svake godine zajedno s PRHG-om sudjeluje u glavnoj povorci, a ove su godine tema naše maske kandidati za predsjednika Republike Hrvatske. Nadamo se da ćemo se okupiti u što većem broju te da ćemo u nedjelju provesti ugodan i sunčan dan na glavnoj ulici našega prekrasnog grada.

Lucija Žeželj, 2.4

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...