Skip to main content

Predstavljamo: Crobotics Team

Crobotics Team na putu

Dana 5. ožujka u prijepodnevnim satima učenici Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka poletjeli su u pravcu Turske kako bi pokazali svoje znanje i sposobnosti na prestižnom natjecanju robotičara.

Članovi tima i podjela zadataka
Za sudjelovanje na FIRST Robotics Competitionu naši su učenici morali najprije samostalno izraditi robota koji je nedavno poslan u Istanbul.

Tim Crobotics ove se godine sastoji od trinaestero članova raspoređenih u grupe prema vrsti zadataka koje su obavljali. Njihovi su mentori profesor Goran Boneta i profesorica Patricija Nikolaus.

Programeri su Ian Golob, Boris Španić, Andre Flego i Leo Medenčić, mehaničari Naomi Kombol, Matej Tadić, David Vodopija, Petar Dušević i Dominik Prpić, a elektrotehničari Karlo Kajba Šimanić, Leonardo Šimunović, Karlo Smirčić te Borna Massari, koji je ujedno vođa i začetnik cjelokupnog projekta.

Rađanje ideje
– Prije dvije godine, kada sam bio drugi razred, stupio sam u kontakt s obiteljskim prijateljima iz SAD-a. Jedan moj daljnji rođak, koji je profesor tehničke kulture, shvativši koliko ja volim STEM područja, pokušao me potaknuti da osnujem svoj tim u Hrvatskoj. – Borna nam je opisao početak ove sjajne gamovske priče.

Ovogodišnje natjecanje
FIRST Robotics Competition održava se u Turskoj od 9. do 11. ožujka. Naši su robotičari jedini tim iz Hrvatske koji će na njemu sudjelovati, što puno govori o njihovu talentu i veličini uspjeha.

Razgovor s članovima tima
U nastavku možete pročitati intervju s vođom Bornom Massarijem te ostalim članovima tima.


Crobotics Team u GAM-u

Koja ja tvoja zadaća kao vođe tima i koliko je to zahtjevno?
– Moja je zadaća organizirati sve te pametne, mlade ljude da djeluju zajedno. Voditi mnogo ljudi uvijek je zahtjevno, različito se ponašaju, imaju različite zanimacije... Uspjeh je kada se sve njih uspije usmjeriti da djeluju k jednom zajedničkom cilju. Ovaj projekt oduzima mi puno vremena, ali mi istovremeno pruža i veliko zadovoljstvo. Zaista je predivno vidjeti kako velike i moćne stvari možemo napraviti.

Kako si odabrao članove?
– Početkom ove godine najprije sam pokušao okupiti stare članove tima i vidjeti jesu li i dalje zainteresirani za rad na ovom projektu, no, kako je ostalo još slobodnih mjesta, otvorili smo natječaj i svi u školi su se mogli prijaviti. Prijavio se neočekivano velik broj učenika te se na kraju novonastali tim sastojao od trinaestero učenika.

Koliko ste napredovali u odnosu na prošli put kada ste išli na natjecanje?
– Od prve godine kada smo išli na natjecanje, napravili smo ogroman napredak, naš se tim proširio, imali smo veću financijsku podršku i više vremena. Zbog toga smo na neki način bili toliko privilegirani u odnosu na prošlu godinu te smo, naravno, napravili i puno boljeg robota. Nadam se da ćemo na natjecanju postignuti što bolji rezultat. Prije dvije godine naš tim sadržavao je sedam učenika, sada sadržava trinaest te je predivno vidjeti kako tim raste i nadam se da će sljedećih godina još više narasti.

Jeste li imali vanjsku pomoć pri izradi robota?
– Definitivno trebamo navesti donatore koji su nam bili prijeko potrebni. Od tehničke strane od pomoći je bio Tehnički fakultet u Rijeci. Oni su nam uvijek bili voljni dati savjete, pomoći nam u radu, dizajnu…

Učenici Naomi, Boris i Leonardo rekli su nešto više o svojim zadatcima i ovogodišnjim očekivanjima.

– Vodim mehaničarski tim. Na meni je da dam finalni glas ide li se dalje s nekom idejom što se tiče mehanike ili se smišlja nova te da osmislim kako će se sve to okvirno izvesti. Nije mi teško uskladiti školske obaveze s projektom jer smo pošteđeni nastave zbog rada na robotu, a inače mi nije problem nadoknaditi ono što propustim. Vrlo sam zadovoljna onim što smo uspjeli napraviti. (Naomi Kombol, 4.4)

– Moj je zadatak programiranje. Dosta smo izostajali s nastave te su neki čak ostajali i poslije škole raditi na robotu. Znalo je biti teško uskladiti projekt sa školskim obavezama, ali su tu, naravno, puno pomogli i profesori koji su nas puštali sa svojih sati kako bismo radili na robotu. (Boris Španić, 2.5)

– Ja sam elektroničar. Bavim se povezivanjem onoga što programeri rade i što mehaničari rade. Jako sam zadovoljan projektom, nisam očekivao da ćemo nešto ovako funkcionalno uspjeti napraviti te očekujem puno bolji rezultat u odnosu na pretprošlu godinu. (Leonardo Šimunović, 2.5)


Pripreme

Timski duh rado su prokomentirali učenici Matej, Karlo, Andre te Ian.

– Dok smo radili na robotu uvijek je bila glazba u pozadini te je vladalo veselje u zraku. (Matej Tadić, 2.5)

– Dobro se slažemo kao tim i dobro napredujemo. (Karlo Kajba Šimanić, 1.5)

– Super je radna atmosfera te ima dosta zezancije. (Andre Flego, 4.5)

– Svi su odlični i svi lijepo rade. (Ian Golob, 4.5)

Želimo im svu sreću, jako smo ponosni na njih!


Maritea Arelić (2.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...