Ana Dokler nedavno je na internetskoj stranici Medijska pismenost – abeceda za 21. stoljeće objavila tekst Društvene mreže i
platforme u borbi protiv dezinformacija o koronavirusu. On me je naveo
na razmišljanje o ovome kriznom razdoblju i problemu lažnih vijesti.
| GAM (arhiva) |
Tijekom
svjetske pandemije koronavirusa na internetu susrećemo mnoge neprovjerene i
lažne informacije o njegovu nastanku i prijenosu. Ljudi nude razne lažne savjete
o sprječavanju njegova širenja. Pročitala sam, primjerice, jedan članak u kojem
su pojedinci tvrdili da se koronavirus može liječiti pijenjem vrućega čaja od
limuna i sode bikarbone.
Ana Dokler nedavno je na internetskoj
stranici Medijska pismenost – abeceda
za 21. stoljeće objavila tekst Društvene mreže i platforme u borbi protiv
dezinformacija o koronavirusu (https://www.medijskapismenost.hr/drustvene-mreze-i-platforme-u-borbi-protiv-dezinformacija-o-koronavirusu/). On me je naveo na razmišljanje o ovome kriznom
razdoblju i problemu lažnih vijesti.
Ondje
piše kako je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) novonastalu situaciju
nazvala infodemijom, upravo „zbog obilja različitih informacija čiju točnost
nije uvijek lako provjeriti“. O spomenutom se virusu općenito jako malo zna te
bilo kakva nagađanja dodatno otežavaju situaciju, koja trenutno nije bajna.
Prema provjerenim podatcima lažne vijesti o koronavirusu vladaju društvenim
mrežama. Iz priopćenja američke organizacije NewsGuard saznajemo „da su tijekom posljednjih 90 dana objave s
internetskih stranica Američkog centra za kontrolu i prevenciju bolesti i
Svjetske zdravstvene organizacije dobile 364.483 angažmana, odnosno lajkova,
dijeljenja i komentara na društvenim mrežama“, dok je tijekom toga istoga
razdoblja „75 američkih stranica, za
koje je NewsGuard ustanovio da
su objavile dezinformacije o koronavirusu, dobilo (…) ukupno 52.053.542
angažmana“, što je iznimno velika razlika.
To je
po mojem mišljenju jako loše. U ovoj situaciji svi bismo trebali vjerovati
pouzdanim izvorima informacija, odnosno zdravstvenim organizacijama, lokalnim
ministarstvima zdravstva, znanstvenicima, liječnicima, političarima koji su
trenutno najvažniji i koji prenose sve nove i provjerene informacije
(premijerima, predsjednicima, ministrima zdravstva itd.). Zato pojedinci ne bi
smjeli iznositi svoje načine sprječavanja širenja zaraze ili liječenja, ali
isto tako ni prenositi lažne informacije o npr. „velikom“ porastu broja umrlih
ljudi itd. Tako samo šire paniku koja može zastrašiti ljude i ostaviti utjecaj
najviše na njihovo psihičko zdravlje i sigurnost.
Naravno,
izazovno je ograničiti širenje netočnih i neprovjerenih informacija te je
zapravo tu najvažnija odgovornost pojedinaca. Zato su „neke od najvećih
svjetskih platformi objavile (…) ovih dana da surađuju jedne s drugima i s
vladinim zdravstvenim agencijama kako bi ljudima osigurale točne informacije o
novom koronavirusu i bolesti COVID-19.“ Društvene mreže Facebook, Google,
YouTube, Microsoft, LinkedIn, Reddit i Twitter zajedno su izjavile kako se bore
protiv neistinitih informacija o virusu i nastoje u suradnji s vladinim
zdravstvenim agencijama dijeliti vjerodostojne sadržaje.
Trenutno
je za nas, stanovnike Hrvatske, najsigurnije pratiti informacije na
internetskim stranicama Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo i Svjetske
zdravstvene organizacije. Također, pokrenuta je i nova službena stranica Vlade
za pravodobne i točne informacije o koronavirusu. Naravno, možemo pratiti i
medije koji se oslanjaju na provjerene, službene informacije.
![]() |
| GAM (arhiva) |
Sve u
svemu, slažem se s člankom koji je napisala Ana Dokler. Mislim da je jako važno
ne prenositi neistinite informacije kako bismo spriječili širenje panike među
ljudima. Svima nam je ovo nepoznati virus. Znanstvenici govore da je sličan
gripi, ali da kod svake osobe reagira drukčije te da ništa na toj razini ne
mogu predvidjeti. Ja sam kao mlada osoba puna optimizma, na početku izbijanja
epidemije uistinu mislila da će to brže završiti nego što je sada procijenjeno
koliko bi ovo stanje moglo potrajati. Čak se i sada nadam da će proći do iduće
školske godine. Ono što mi se u ovoj situaciji najviše ne sviđa jest to da se
ne mogu družiti sa svojim prijateljima i rodbinom, već moram cijelo vrijeme
biti zatvorena u kući, odnosno vrlo rijetko izlazim iz nje. Međutim, tu novonastalu
situaciju rješavamo putem videopoziva te se tako čujem s njima. Važno je
napomenuti da moramo biti odgovorni, a to možemo učiniti na više načina.
Trebamo prati ruke, ne izlaziti često van, biti barem dva metra odvojeni od
druge osobe kada smo izvan udobnosti svoga doma i, naravno, ne širiti lažne
vijesti o koronavirusu. I za kraj, ono što je najvažnije, moramo biti puni
optimizma jer upravo on će nam najviše pomoći da se izvučemo iz ove pandemije.
Nika
Duraković (1.3)
Izvor
informacija za rad bio je sljedeći članak:
Dokler,
Ana. 2020. Društvene mreže i platforme u borbi protiv dezinformacija o
koronavirusu. https://www.medijskapismenost.hr/drustvene-mreze-i-platforme-u-borbi-protiv-dezinformacija-o-koronavirusu
(pristupljeno 18. ožujka 2020.).
