Skip to main content

Nika Duraković: Koronavirus, lažne vijesti i mladenački optimizam


Ana Dokler nedavno je na internetskoj stranici Medijska pismenost – abeceda za 21. stoljeće objavila tekst Društvene mreže i platforme u borbi protiv dezinformacija o koronavirusu. On me je naveo na razmišljanje o ovome kriznom razdoblju i problemu lažnih vijesti.


GAM (arhiva)
Tijekom svjetske pandemije koronavirusa na internetu susrećemo mnoge neprovjerene i lažne informacije o njegovu nastanku i prijenosu. Ljudi nude razne lažne savjete o sprječavanju njegova širenja. Pročitala sam, primjerice, jedan članak u kojem su pojedinci tvrdili da se koronavirus može liječiti pijenjem vrućega čaja od limuna i sode bikarbone.  

Ana Dokler nedavno je na internetskoj stranici  Medijska pismenost – abeceda za 21. stoljeće objavila tekst Društvene mreže i platforme u borbi protiv dezinformacija o koronavirusu (https://www.medijskapismenost.hr/drustvene-mreze-i-platforme-u-borbi-protiv-dezinformacija-o-koronavirusu/). On me je naveo na razmišljanje o ovome kriznom razdoblju i problemu lažnih vijesti.

Ondje piše kako je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) novonastalu situaciju nazvala infodemijom, upravo „zbog obilja različitih informacija čiju točnost nije uvijek lako provjeriti“. O spomenutom se virusu općenito jako malo zna te bilo kakva nagađanja dodatno otežavaju situaciju, koja trenutno nije bajna. Prema provjerenim podatcima lažne vijesti o koronavirusu vladaju društvenim mrežama. Iz priopćenja američke organizacije NewsGuard saznajemo „da su tijekom posljednjih 90 dana objave s internetskih stranica Američkog centra za kontrolu i prevenciju bolesti i Svjetske zdravstvene organizacije dobile 364.483 angažmana, odnosno lajkova, dijeljenja i komentara na društvenim mrežama“, dok je tijekom toga istoga razdoblja  „75 američkih stranica, za koje je NewsGuard ustanovio da su objavile dezinformacije o koronavirusu, dobilo (…) ukupno 52.053.542 angažmana“, što je iznimno velika razlika.

To je po mojem mišljenju jako loše. U ovoj situaciji svi bismo trebali vjerovati pouzdanim izvorima informacija, odnosno zdravstvenim organizacijama, lokalnim ministarstvima zdravstva, znanstvenicima, liječnicima, političarima koji su trenutno najvažniji i koji prenose sve nove i provjerene informacije (premijerima, predsjednicima, ministrima zdravstva itd.). Zato pojedinci ne bi smjeli iznositi svoje načine sprječavanja širenja zaraze ili liječenja, ali isto tako ni prenositi lažne informacije o npr. „velikom“ porastu broja umrlih ljudi itd. Tako samo šire paniku koja može zastrašiti ljude i ostaviti utjecaj najviše na njihovo psihičko zdravlje i sigurnost.

Naravno, izazovno je ograničiti širenje netočnih i neprovjerenih informacija te je zapravo tu najvažnija odgovornost pojedinaca. Zato su „neke od najvećih svjetskih platformi objavile (…) ovih dana da surađuju jedne s drugima i s vladinim zdravstvenim agencijama kako bi ljudima osigurale točne informacije o novom koronavirusu i bolesti COVID-19.“ Društvene mreže Facebook, Google, YouTube, Microsoft, LinkedIn, Reddit i Twitter zajedno su izjavile kako se bore protiv neistinitih informacija o virusu i nastoje u suradnji s vladinim zdravstvenim agencijama dijeliti vjerodostojne sadržaje.

Trenutno je za nas, stanovnike Hrvatske, najsigurnije pratiti informacije na internetskim stranicama Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo i Svjetske zdravstvene organizacije. Također, pokrenuta je i nova službena stranica Vlade za pravodobne i točne informacije o koronavirusu. Naravno, možemo pratiti i medije koji se oslanjaju na provjerene, službene informacije.

GAM (arhiva)
Sve u svemu, slažem se s člankom koji je napisala Ana Dokler. Mislim da je jako važno ne prenositi neistinite informacije kako bismo spriječili širenje panike među ljudima. Svima nam je ovo nepoznati virus. Znanstvenici govore da je sličan gripi, ali da kod svake osobe reagira drukčije te da ništa na toj razini ne mogu predvidjeti. Ja sam kao mlada osoba puna optimizma, na početku izbijanja epidemije uistinu mislila da će to brže završiti nego što je sada procijenjeno koliko bi ovo stanje moglo potrajati. Čak se i sada nadam da će proći do iduće školske godine. Ono što mi se u ovoj situaciji najviše ne sviđa jest to da se ne mogu družiti sa svojim prijateljima i rodbinom, već moram cijelo vrijeme biti zatvorena u kući, odnosno vrlo rijetko izlazim iz nje. Međutim, tu novonastalu situaciju rješavamo putem videopoziva te se tako čujem s njima. Važno je napomenuti da moramo biti odgovorni, a to možemo učiniti na više načina. Trebamo prati ruke, ne izlaziti često van, biti barem dva metra odvojeni od druge osobe kada smo izvan udobnosti svoga doma i, naravno, ne širiti lažne vijesti o koronavirusu. I za kraj, ono što je najvažnije, moramo biti puni optimizma jer upravo on će nam najviše pomoći da se izvučemo iz ove pandemije.   

Nika Duraković (1.3)

Izvor informacija za rad bio je sljedeći članak:
Dokler, Ana. 2020. Društvene mreže i platforme u borbi protiv dezinformacija o koronavirusu. https://www.medijskapismenost.hr/drustvene-mreze-i-platforme-u-borbi-protiv-dezinformacija-o-koronavirusu (pristupljeno 18. ožujka 2020.).

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...