Skip to main content

Ovogodišnji maturanti: Borna Massari (intervju)

Borna Massari (privatna fotografija)
Borna Massari (privatna fotografija)


Borna Massari bivši je učenik 4.4 razreda. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja postigao je zavidne uspjehe sudjelujući na raznim natjecanjima i projektima. Sudjelovao je na županijskom Natjecanju iz informatike te je oformio Crobotics tim s kojim je dva puta otišao na Međunarodno natjecanje iz robotike FIRST. U drugom je razredu napravio igricu za Android i iOS, a svoj je treći razred proveo u SAD-u u sklopu razmjene učenika.

 

Budući da je Borna Massari proveo treći razred na razmjeni, htjeli smo saznati kako se odlučio na taj korak.

– Moja majka je bila na razmjeni učenika u SAD-u. Kako sam rastao, to bi se uvijek povremeno spomenulo. Približavanjem trećeg razreda u meni nastaje želja da isprobam nešto takvo te doživim jedno neprocjenjivo iskustvo. – objašnjava Borna.

 

U svoje slobodno vrijeme, osim što svira klavijature te se bavi taekwondoom, radi na ostvarenju novih projekata. Ove se godine učlanio u Start-up inkubator Rijeka s projektom Luxalea.

– Mislim da je to jedna jako bitna organizacija za sve one koji imaju određene ideje. Tamo dobijete pristup mnogim mentorima iz područja prava, zaštite patenata, intelektualnog vlasništva, marketinga itd. koji vam mogu dati savjete. Ako mi ovaj projekt i ne uspije, svejedno mi je drago što sam prošao takvo nešto zbog iskustva koje sam stekao. – kaže Borna.

 

Nakon GAM-a planira upisati Computing Science na Sveučilištu u Groningenu u Nizozemskoj, a o završenoj gimnaziji kaže:

– Mislim da svatko tko odabere GAM, neće pogriješiti.

 

U nastavku se nalazi intervju u kojem je Borna odgovorio na nekoliko pitanja o razmjeni učenika.

Kako funkcionira program razmjene?

Cijeli program razmjene gravitira oko jedne škole. Škola najprije mora odobriti upis exchange studenata te se tek tada traže host obitelji koje će primati studente. Sve škole zapadnog Washingtona koje primaju studente razmjene su pod kontrolom koordinatora, jedne gospođe koja se brine da su svi zbrinuti, da poštuju pravila, da imaju dobre uspjehe u svojim školama itd. Svaki mjesec bismo mi, exchange studenti iz tih škola, imali organiziran neki piknik, kušanje jela iz naših zemalja itd. To je glavna ljepota programa razmjene; može se upoznati toliko različitih ljudi iz svih dijelova svijeta. Upoznao sam ljude iz Japana, Indije, Južne Koreje, Južne Amerike, Europe…

 

Kako je to živjeti duže vrijeme kod tebi do tada nepoznate obitelji?

U početku je neugodno i to traje prvih par tjedana, a poslije se osjećaš kao da si se rodio tamo. Obitelji je isto lakše kada se udomaćiš, ne pitaš previše… Inače bih za sebe rekao da zaista mogu sa svim ljudima komunicirati jer sam dosta prilagodljiv, pa mi to nije bio problem.

 

Jesi li se nakon odlaska uspio ponovno vidjeti sa svojom „host“ obitelji?

Moja host obitelj je planirala putovanje u Italiju i Grčku. U toj godini, koju sam proveo s njima, sam ih nagovorio da promijene Grčku u Hrvatsku. Nakon mog odlaska iz Amerike (koji je bio polovicom šestog mjeseca) oni su vrlo brzo došli ovdje pa smo im pokazali Rijeku, Zagreb, Brijune, a nakon toga su nastavili putovanje u Italiju.

 

Kako je funkcioniralo tvoje obrazovanje?

Njihov obrazovni program je drastično drugačiji od našeg. Na početku školske godine se odabiru školski predmeti. Najviše se može uzeti šest predmeta koji se imaju svaki dan u tjednu. Ja sam uzeo američku povijest, matematiku, engleski jezik, kemiju, informatiku i human body systems. Kod njih mi se jako sviđa što je sport integriran u sustavu obrazovanja. Škola ima velik izbor sportova koje nudi; golf, kuglanje, hrvanje, američki nogomet, atletika… Sport u programu škole je besplatan, a treneri su uglavnom ili profesori koji rade u školi ili čak neki umirovljenici koji su ranije imali veze sa školom.

 

Možeš li navesti neke razlike između SAD-a i Hrvatske ?

U njihovoj kulture mi se sviđa to što su otvoreni, prijateljski nastrojeni tako da je svaka komunikacija tekla lagodno. Jako su popularni coffee shopovi, kina, sportski događaji. Sportski događaji nisu samo utakmice, nego baš „predstava“  i to im je u biti najveća zabava.

 

Je li ti razmjena iskristalizirala planove za budućnost?

Razmjena mi je definitivno otvorila oči na mnoge načine. Imao sam toliko slobodnog vremena za razmišljati o stvarima o kojima nikad prije nisam zato što mi ovdje život prođe u trenu. Tamo sam razmišljao o tome gdje vidim sebe u budućnosti, što me zaista zanima…

 

Maritea Arelić (2.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...