U okviru nastave Hrvatskoga jezika pratili smo 12. Festival
prava djece (službena stranica: https://festivalpravadjece.com/). Filmove smo povezivali s
nastavnim jedinicama. Australski film „Tišina“ odlično nam se uklopio u projekt
Književni svemir Arthura C. Clarkea, tako da smo mu posvetili veću pozornost.
Što povezuje navedeni animirani film s Clarkeovim opusom? Tajnovitost svemira i
čovjeka, tako smo zaključili pri odabiru. Učenica Ana Miculinić napisala je
prikaz navedenoga, kako ona piše, kratkometražnog fenomena.
 |
| Kreativni tim (arhiva: GAM) |
Prikaz
filma „Tišina“
U sklopu manifestacije Festivala prava djece nedavno se pojavio kratkometražni fenomen australskih autora R. Jegatheve i J. J. Jegathesana. Film je oduševio milijune gledatelja na svih sedam kontinenata te je nagrađen brojnim filmskim i književnoumjetničkim nagradama koje zasigurno potvrđuju njegovu kvalitetu i originalnost. Film „The Quiet" nastao je 2019. godine, a nedugo nakon toga počeo se prikazivati no YouTubeu i drugim društvenim mrežama, gdje je stekao najveću popularnost.
Ovaj kratkometražni fenomen stekao je hvalu stručnjaka zbog spektra pretpostavki i solucija koje gledatelji mogu predočiti na više načina te izvući svojevrsnu istinu pomoću koje će izvesti vlastiti zaključak priče. Radnja filma smještena je u svemiru, koji je podloga za glavnu temu, skupine se zviježđa i nebeskih tijela formiraju u skladu s onime što pripovjedač govori te tako stvaraju efekt mogućnosti vizualizacije pojedinih ključnih pojmova. Pripovjedač, koji je ujedno i glavni lik, naizgled zaljubljenik u zvijezde, svoje oduševljenje prikazuje kroz metaforu u kojoj sanjarenje o zvijezdama uspoređuje s bocom kisika u svemiru te da ga ona spašava u opasnosti da njegovo tijelo ne postane lijes, što u prevedenom znači da bi njegov život bez prisutnosti te aktivnosti bio jednak mrtvilu u kojem se nalazi čovjek bez ambicija i smjera. Njegov normalan život u potpunosti odudara od života njegova brata koji je pljačkaš, čiju sudbinu pripovjedač opisuje tijekom čitavoga filma. Ubrzo nastupa preokret u kojem spominje svojega trećeg brata koji je umro na porodu. Uvodnu rečenicu filma, koja glasi da je „tišina najljepša stvar u svemiru“, kontradiktorno zamjenjuje tvrdnja da je upravo ona najstrašnija te se ovdje rađaju mnoge ideje i zamisli o pripovjedaču koje neke gledatelje navode na pomisao da je nesretnik duševno obolio te cijelu priču o braći umislio. Pojedinci navode kako tišina može izbezumiti čovjeka te da je pripovjedač u traženju utjehe od samoće izmislio braću kao bijeg iz percepcije jedinca. Neki tvrde da se radi o dvojici braće, od kojih je jedan umro na porodu, a sam je pripovjedač ta podvojena ličnost koja svoju drugu polovicu opisuje u trećem licu jer ne može prihvatiti činjenicu da se nalazi sam i u tišini zatvorske ćelije.
Shvaćajući djelo kao metaforu, možemo ga primijeniti u svim aspektima života te zaključiti da je percepcija realnosti ovisna o svakom pojedincu, a iste stvari mogu biti gledane iz više uglova te utjecati na različita shvaćanja i stajališta.
Ana Miculinić (2.1)