Skip to main content

"Beatlemania" u GAM-u: Tara Šustar (2)

Danas objavljujemo drugi u nizu članaka o jednome od najpopularnijih bendova svih vremena. Prošloga smo vikenda predložili „Hey Jude“, a ovoga biste mogli poslušati „Help!“

 

Autorica je drugoga teksta o slavnome sastavu Tara Šustar (2.5).

 

Tri razloga zašto bismo svi trebali pogledati film „The Beatles: Eight Days a Week“

Nikada se ništa nije izjednačilo, a vjerojatno nikada ni neće, s Beatlesovim osvajanjem   SAD-a i, ubrzo nakon toga, svijeta. Neponovljivi splet socijalnih, tehnoloških i demografskih okolnosti u ranim 60-ima  stvorio  je  uvjete  za  neviđenu  kulturnu  eksploziju  koja  je  zahvatila  svjetove  glazbe,  mode, televizije  i  filma.  Dokumentarac  se  fokusira  na  godine uspjeha sve  do  kolovoza  1966.  godine,  kada  su  Beatlesi prestali s turnejama nakon trke koja je ostavila tisuće vrištećih obožavatelja bez glasa. Ima mnogo razloga zašto biste trebali pogledati ovaj film, ali izdvojila sam one najvažnije.

 

The Beatles (autorica: Tara Šustar)

Prvi razlog: Stil

Svijet  nikada  nije  vidio  nešto  slično  njima.  Identična  odijela,  zapanjujuće  duga kosa,  uvrnuti  humor  i   dobar  izgled.  Djevojke  su  vrištale  u  beskraj,  ali  i  dječaci  su  bili jednako  zaneseni  tom  novom  „cool“  erom.  U  filmu  je  prikazano  kako  bi  uvijek  domišljato  odgovarali  na bezobrazna pitanja novinara i time dodatno privlačili pažnju i poštovanje ljudi. To je samo  jedan od razloga zašto je The Beatles povijesno nezaboravljivi bend.

 

Drugi razlog: Prikaz stvarnosti slave i turneja

Nakon  što  su  osvojili  Britaniju  i  Europu  1963.  godine,  krenuli  su  prema  SAD-u. Godina 1964.  bila  je u duhu beatlemanije – euforija je vodila četvoricu od jednoga uspjeha do drugog. U  to  vrijeme  pet njihovih  pjesama  zauzimalo  je  istovremeno  pet  najboljih  mjesta  na  američkim  ljestvicama.  Godine 1965.  slava  je  polako  pokazivala  svoju  pravu  stranu.  Počeli  su  pušiti  travu  i  nisu  uživali  toliko  u stvaranju  glazbe  i  snimanju  spotova.  Tako  se  pjesma  “Help!”  odnosi  na  Lennonovo  mišljenje  o njihovu  usponu.  Međutim, najgora  im je bila 1966.  godina.  Iz  Filipina  su  pobjegli  zbog  navodnoga vrijeđanja predsjednikove obitelji, a u Japanu su se suočili s prosvjedima. Nakon nastupa u kolovozu u San Franciscu bend je odlučio odustati od turneja.

 

Treći razlog: Upornost

Film prikazuje Beatlese kao živi fenomen zbog činjenice da je njihova glazba bila tim izvanrednija jer se morala čuti iznad vrištanja – onoga ambijentalnog zvuka uzbuđenja publike. Vrisak je bio važan dio nastupa. Prikazano je mnogo poznatih scena gdje  Beatlesi (na mjestima poput stadiona Shea) nisu bili sigurni mogu  li  se  uopće  čuti  jer  akustika,  tj.  ozvučenje  nije  bilo  dovoljno  dobro.  Beatlesi  su  bili  izuzetno marljivi. Osim prepunoga rasporeda turneja i snimanja filmova pisali su i snimali pjesme, a kvaliteta te glazbe i danas je zavidna.

 

Prednosti i mane javnoga života

Mislim  kako  je  film  vrijedan  gledanja  i  kako  savršeno  opisuje  prednosti  i  mane  javnoga života. Najviše mi se svidio prikaz vrijednosti prijateljstva. Beatlesi su teške trenutke   preživjeli tako što su bili čvrsti u zajedništvu i uzajamno se podržavali. Kako je John Lennon rekao: „San koji sanjate sami samo je san. San koji sanjate zajedno jest stvarnost."

 

Tara Šustar (2.5)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...