Skip to main content

“Beatlemania” u GAM-u: Lucija Orlić (5)

Došli smo do završnoga članka o dokumentarnome filmu „The Beatles: Eight Days a Week”. Što poslušati za kraj? Poznata je, recimo: „Don’t Let Me Down“. Ah, tolike nismo spomenuli!

 

Lucija Orlić (2.3) pripremila nam je današnji tekst i fotografiju.

 

Gitara i ploče (autorica: Lucija Orlić)

Zašto bi svi trebali pogledati dokumentarac „The Beatles: Eight Days a Week” 

Gledajući ovaj dokumentarni film o najvećem bendu 20. stoljeća, naučila sam mnogo o njima što prije nisam znala. Od njihovih najslavnijih uspjeha do najgorih padova, u ovom filmu imamo uvid u sve to. Veoma je jednostavno vidjeti koji su utjecaj imali na mlađe generacije u to doba, pa i na religiju i tuđe snove. 

 

The Beatles stvara novu religiju 

Veliki skandali ovoj grupi nanijeli su štetu kakvu ne možemo neki od nas ni zamisliti. Jedna od njih bila je kada se John Lennon našao na krivome mjestu u krivo vrijeme. Odlučio je za vrijeme njihova odmora samostalno odraditi intervju i na njemu je izjavio da su kao grupa The Beatles veći od samoga Isusa. Moramo uzeti u obzir da je Engleska u to vrijeme bila veoma religiozna. Vrlo brzo nakon intervjua došlo je do pobune njihovih fanova, a i drugih ljudi. Diljem Engleske i svijeta palile su se njihove ploče, posteri, slike… Zbog ozbiljnosti situacije John Lennon odlučio se javno ispričati nadajući se da će se obožavatelji smiriti.


Idoli tinejdžerima u 70-ima 

Možda se pitate, nakon tako velikoga skandala, kako su mogli ostati tako popularni. Oni su uistinu fenomen – mnogi se i dalje pitaju, pa čak i oni sami, kako su došli do tolike popularnosti. Je li to bila njihov frizura, način odijevanja, glazba? Svakako je to sve utjecalo na slavu, ali, gledajući film, najviše me privukla njihova djetinjastost i sloboda. Govorili su i radili što su htjeli – kad su htjeli, ali i dalje postizali tako velike rezultate. Lako je shvatiti zašto su se mlađoj publici sviđali; svi bismo voljeli biti slobodni i raditi ono što sami želimo – kao što su oni činili. 


Mladi ljudi – veliki snovi 

Zasebno su glazbu stvarali i prije osnutka popularnoga benda. Svatko je bio dobar u nečemu i međusobno su se nadopunjavali. Bili su perfektna kombinacija koja je stvarala glazbu iz užitka. Sam proces stvaranja glazbe njima je bio jednostavan. Imali su snove i jedan drugoga, to je bilo najvažnije. Glazbu su stvarali za sebe jer su u njoj uživali, a kritike drugih stavljali u drugi plan. 

Film je napravljen u obliku dokumentarca, govori o razvitku Beatlesa tijekom godina i njihovu utjecaju na druge poznate ličnosti. Razmišljajući sada o filmu i dojmu koji je na mene ostavio, ne mogu vam reći da je utjecao na mene na način na koji sam mislila da hoće. Nisam oduševljena njihovim postignućima u brojkama, kao što su količine novaca koje su zaradili ili koliko su koncertnih karti prodali. Ono čega se najviše sjećam jest njihov utjecaj na rasne probleme i njihova skromnost, prijateljstvo i jednostavnost. Preporučujem film svima, i onima koji za Beatlese znaju i onima koji ne znaju. Oni su bili nešto drugačije! 

 

Autorica teksta i fotografije: Lucija Orlić, 2.3 

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...