Čujte
i počujte! Drage učenice i učenici Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, još
jedan od mnogih naših učenika s nevjerojatnim uspjehom! Marko Drozdek
šesnaestogodišnji je učenik prirodoslovno-matematičkog smjera u našem GAM-u i
već je drugu godinu zaredom osvojio zlato na Svjetskom natjecanju mladih
prirodoslovaca. Ako ste (ili niste) polaznik GAM-a, ovaj će vas članak
zasigurno zanimati, a pogotovo ako se želite okušati u nečemu sličnome.
 |
| Marko Drozdek, 2020. (privatna fotografija) |
S
Markom smo se čule videopozivom na Teamsu (nostalgično, zar ne?) te smo mu
postavile sva goruća pitanja o prirodoslovlju i tijeku natjecanja. Evo razgovora:
Pozdrav,
Marko! Možeš li nam pojasniti kakvo je to natjecanje?
– To
je međunarodno natjecanje na koje se mogu prijaviti timovi sa svih strana
svijeta sa svojim mentorima. Na globalnoj je razini postavljeno 17 znanstvenih
problema koje timovi moraju riješiti, na natjecanju sudjeluju baš s tim
rješenjima do kojih dolaze tijekom natjecanja. Službeno se zove International
Young Naturalists' Tournament (IYNT). Održava se od 2013. jednom
godišnje u nekom drugom gradu svijeta. Prvi je, recimo, bio… Ne znam gdje je
prvi bio, ali bili su u Kini, u Iranu, u Beogradu…
 |
| Hrvatski tim sa Svjetskoga natjecanja mladih prirodoslovaca 2019. (privatna fotografija) |
Kako
si saznao za to natjecanje?
– Profesori
su mi ga predstavili u sedmom razredu, ali se nisam prijavio. Nisu bili baš entuzijastični
oko njega, pa mi je to malo izvrnulo misao o natjecanju u glavi. U osmom sam razredu
dobio novu profesoricu i ona me potakla da se prijavim, pa, eto, jesam (deset
minuta prije kraja roka, misleći: „Zašto ne?'“). Nisam ni slutio da ću isprve postati
svjetski prvak!
Gdje
se odvijalo prošlogodišnje natjecanje?
– U
Minsku u Bjelorusiji. Ovogodišnje je bilo u Sankt-Peterburgu. Rusija, Moja
Soba, Moj Stol (prstom pokazuje na stol).
Predstavi
nam projekte koje si pripremao tijekom ove dvije godine.
– OK,
ovo će biti malo opširnije… Znači, 2019. godine istraživanja koja sam imao bila
su o kruhovima, mirisima i zvuku. Mirisi su bili eksperiment zbog kojeg sam
došao na državno i u sklopu tog eksperimenta promatrao sam kako ljudi osjećaju
miris s obzirom na udaljenost od izvora mirisa i u odnosu na toplinu otopine
koja proizvodi taj miris. Onda, što se kruhova tiče, to je ljudima općenito moj
najdraži eksperiment ikad. (Ozbiljno, samo proguglajte njegovo ime, prvo će
izaći: „Prirodoslovac ispekao 100 kruščića za znanost“') Proučavao sam kako
različite vrste brašna na istoj recepturi utječu na masu i volumen kruha, kako
na njih djeluju temperatura i vrijeme pečenja te vrijeme puštanja tijesta da se
digne prije pečenja. To je zapravo bio najveći problem – odrediti volumen
kruha. Uspjeli smo ga izmjeriti stavljanjem kruha u vakuum vrećicu i onda
pomoću Arhimedove metode of water displacement izmjerili volumen. Za
zvuk smo proučavali koliko se unutar nekakve sobe, u našem slučaju unutar
kutije, zvukovi različitih frekvencija i jačina jako čuju s raznim preprekama i
rupama u tim preprekama. Na međunarodnom turniru ja sam prezentirao svoje
mirise, a prijateljica je prezentirala istraživanje o kruhovima. Istraživanje o
zvukovima ostalo je neprikazano. Ove godine na državni turnir došao sam s
istraživanjem o fitiljima i tu sam proučavao kako različiti omjeri sastojaka u
fitilju i temperatura samog fitilja utječu na brzinu njegovog gorenja. To je
isto prezentirala prijateljica u polufinalu i to je ostala prezentacija na
kojoj smo dobili najviše bodova. Moj drugi eksperiment bio je iskakujuća bova,
odnosno morao sam proučiti što sve utječe na lopticu koju pustimo u vodi.
Provjeravao sam kako različiti volumen, dubine ispuštanja loptice i temperatura
vode utječe na visinu iskakanja loptice ako uopće iskoči. Na zadnjem eksperimentu
s okusima gledao sam kako ljudi različitih dobnih skupina osjećaju otopine
osnovnih okusa (gorko, slatko, kiselo, slano i umami), to jest kako osjećaju te okuse s obzirom na količinu u
vodi otopljenog sastojaka tog okusa i s obzirom na temperaturu same otopine.
 |
| Hrvatski tim sa Svjetskoga natjecanja mladih prirodoslovaca 2020. (privatna fotografija) |
Kako
ste se odlučili za teme radova?
– Znači,
kada se prijavljujemo na državni turnir, prijavljujemo se s rješenjima tih
istih problema s međunarodne razine. Prvih šest koji prođu na međunarodnu
razinu imaju već riješen problem, odnosno problem koji su oni izabrali da
predstavljaju na državnoj razini. Prošle godine to su bili meni mirisi, ove su godine
to bili fitilji. Ne mogu sebe zamisliti kako radim neko istraživanje u bilo
kakvom kemijskom laboratoriju, tako da će to više biti problem za nekoga tko je
u kontaktu s nekim institutima ili tko u školi ima jako lijepu opremu. Više-manje
gledamo kome će se što svidjeti i može li se izvesti.
Koliko
si se pripremao za natjecanje?
– S
pripremama za ovogodišnje natjecanje počeo sam čim je završilo prošlogodišnje.
To je otprilike cijela godina.
 |
| Pripreme s kolegicama 2020. (privatna fotografija) |
Kakav
je bio osjećaj proći na svjetsku razinu natjecanja dvaput?
– Hmm.
Prvi je put, kako sam došao na turnir premalo informiran o tome, bilo neobično.
Mislio sam da će pobjednik državnog turnira proći na svjetsku razinu, ali se
ispostavilo da će proći prvih šest, što me iznenadilo. Nisam imao prevelika
očekivanja, ali onda su najavili moj prolazak u tim. Bio sam iznenađen, potom
presretan, a potom sam se smirio jer sam shvatio da je to bio samo početak svega
te da sada slijede pripreme za pravi izazov. Drugi sam put već bio puno
opušteniji jer sam znao da tamo dolazim kao prošlogodišnji svjetski prvak.
Nisam bio previše iznenađen kada su ponovo najavili moj prolaz, ali sam,
naravno, bio sretan. Te me godine iznenadilo što sam imao najviše bodova i time
postao državni prvak. Obje su me godine ugodno iznenadile.
 |
| Proslava s kolegom 2019. (privatna fotografija) |
Rekao
si da je prošle godine bilo šest sudionika, a ove – četiri. Što se dogodilo?
– Ah… planove
nam je poremetio COVID-19. Jedna učenica nije htjela riskirati zdravlje, a
druga je izašla zbog manjka priprema jer se zbog COVID-a nismo mogli nalaziti. Bilo
nam je, zapravo, dosta komplicirano, jer četiri člana ne mogu baš dobro funkcionirati
na tom natjecanju – postoji pravilo koje glasi da jedan član ne može izaći na stage
u istoj ulozi više od jednom do finala.
U
istoj ulozi?
– Da,
u tim znanstvenim borbama postoje tri uloge: reporter, oponent i reviewer.
Reporter dolazi i prezentira svoje istraživanje, oponent pokušava pronaći nekakve
rupe u njegovom istraživanju, a reviewer se više-manje osvrće na ono što
se dogodilo tijekom znanstvene diskusije. Ta se diskusija pojavljuje u svakoj
od pet borbi i finalu. Nas četvero možemo pokriti samo četiri borbe i jedna
ostaje prazna, a za ponavljanje članova na stageu oduzima se 10 % od
zarađenih bodova u toj borbi. To je zahtijevalo mnogo taktičkog razmišljanja,
kako nam ti oduzeti bodovi ne bi činili veliku štetu.
Kako
je išao tijek natjecanja, je li bilo slično kao i prošli put?
– Pa
zapravo čak i jest. Elementi natjecanja te znanstvene borbe i procedure moraju
ostati iste. Prvi je dan jedna znanstvena borba i svečano otvorenje, ostalim su
danima ostale borbe do zadnjeg dana kada se održava finale i završna
ceremonija. Jedina je ful velika razlika bila putovanje u Minsk, tj.
buđenje za Sankt-Peterburg. Kada smo išli u Minsk, kretali smo dva dana prije,
letovi su trajali između sat – sat i pol vremena, išli smo sa zagrebačkog na bečki
aerodrom, a potom u Minsk. Budući da su letovi bili odvojeni, dosta smo čekali
na aerodromu u Beču, ali to je koristilo za ponavljanje prezentacija, a meni za
spavanje na povratku. Nakon završetka turnira kasno smo se vraćali. Ovogodišnje
je počelo i završilo jednim klikom.
 |
| Hrvatski predstavnici u Minsku 2019. (privatna fotografija) |
Kako
ti je bilo na natjecanju online?
– Čekaj,
nisam pripremljen za ovo! Većinu vremena ne znaš da si na natjecanju. Dok govoriš
i prezentiraš na engleskom, ti zapravo gledaš u zid i nemaš osjećaj za publiku
niti kako određeni ljudi reagiraju na to. Nisi sasvim siguran koliko uspješno
prenosiš nešto i koliko dobro ljudi to shvaćaju. Npr. kada sam ja oponent ili
kada neki oponent mene nešto pita, više mi je nekako kao da slušam radio. Čuo
sam samo njihov glas, kamere nismo palili. Također, postojale su velike
tehničke poteškoće, neki timovi kasnili su s prozivkama, neki se nisu mogli
spojiti, neki nisu mogli postavljati prezentacije i dijeliti ekran. (Samo da
znate, natjecanje se odvijalo na Discordu.) Trebao sam poznavati vlastite i
tuđe prezentacije jako dobro kako bih znao kada okrenuti slajdove jer sam ja
većinu puta dijelio ekran, iako nisam uvijek i prezentirao. Ali najbolje od
svega bila je završna ceremonija, kada je voditelj za pozdrav rekao samo: „Thank
you, goodbye!“, prekinuo je stream i to je bilo to. Bilo je malo
antiklimaktično… Onda sam se morao vratiti nazad običnom životu, i to dosta
naglo.
Koliko
je ljudi bilo u pozivu?
– Naprimjer, imate tri tima, najčešće s pet ili šest članova, zatim je tu jedan glavni sudac, on se naziva chairperson ili chairman. To je osoba koja vodi tijek same znanstvene borbe, pazi da netko ne prekorači vrijeme i daje riječ nekome. To je sada 16, i onda imaš još članove komisije koja ocjenjuje nastupe svih koji su nastupali. Njih zna biti četiri, ponekad deset itd. Tako da 15 do 16 natjecatelja i chairperson, plus komisija, nakon čega se dobije 20 do 25 ljudi u pozivu.
Koliko
je trajalo natjecanje?
– Pa
natjecanje samo po sebi službeno traje pet dana, ali ako uz natjecanje još
uračunamo pripreme i prijave, onda natjecanje traje godinu dana uza sve što se
treba raditi u njegovu sklopu.
Kakav
je bio hotel u kojem ste odsjedali?
– Pretpostavljam
da se to odnosi na prvu godinu. Hotel je bio iznenađujuće ugodan. Nisam
očekivao nekakvu razinu luksuza jer su se svi timovi iz cijelog svijeta trebali
smjestiti na jedno mjesto. Očekivao sam da će to biti onako: „OK, ovo vam je
krevet, uhh, uživajte!“ Međutim, hotel je imao lijep smještaj. Imao je lijep
pogled, i hrana koju smo dobivali iz studentskog smještaja bila je jako dobra,
tako da sam se iznenadio zbog kvalitete organizacije s te strane. Moj se tim
sastojao od nas šest, kao što sam već spomenuo.
Jesu
li zadatci na natjecanju bili zabavni ili stresni?
– I
jedno i drugo. Za ljude koji vole prirodoslovlje, zapravo za sve nas koji su se
natjecali ondje, bilo je jako zabavno raditi na tome. Stvarno je lijepo uzeti
nekakvu temu, proučiti je i znati sve o tome. Ali budući da se to treba dovesti
na neku razinu gdje se treba prezentirati, budući da postoji određen rok do
međunarodnog turira do kada se to treba završiti i, normalno, da svako
istraživanje sa sobom nosi određene probleme, bilo je tu i dosta stresa. Ipak,
taj stres nestane u sjeni zabave i ispunjenja kada napravite eksperiment kako
treba i zapravo naučite kasnije to prezentirati ljudima.
 |
| Znanstvena borba 2019. (privatna fotografija) |
Koji je
dan bio najzahtjevniji i najopušteniji za tvoj tim?
– Godine
2019. svaki je dan zapravo postajalo sve teže. Kako vrijeme prolazi i kako je
natjecanje prolazilo, timovi su se sve više i više uigravali, sve su više i
više fluidno postajali kao timovi, pa je postajalo teže tražiti nekakve rupe u
istraživanjima jer je jako bilo lijepo prezentirano. Normalno da je
najzahtjevnije bilo finale, tamo smo bili mi, švicarski tim i novozelandski tim,
a oba tima protiv kojih smo se borili stvarno su bili, i još uvijek jesu, jako
velike sile tog prirodoslovnog turnira. I prijašnjih su godina i švicarski i
novozelandski tim osvajali jako dobre rezultate. A najopušteniji dan bio
je dan koji je bio predviđen kao dan odmora prije finala. Taj dan nije se održavala
nikakva znanstvena borba, otišli smo na izlet u okolicu Minska i malo smo razgovarali
s ljudima iz drugih država, slikali se, uživali. Ove godine, s druge strane,
nekako je, možemo reći da je po nekim okolnostima pod kojima je naš tim bio, najteža
bila četvrta znanstvena borba zato što je to znanstvena borba koja funkcionira na
drukčiji način od ostalih: svi timovi na licu mjesta dobiju prijedloge za
istraživanja, u roku od 45 minuta timovi moraju zamisliti eksperiment, provesti
ga, napraviti prezentaciju o njemu i biti spremni na prezentiranje. Ove sam
godine ja bio taj koji je to prezentirao i bilo je dosta teško jer smo bili na
različitim mjestima. Trebalo je osmisliti nekakav pokus koji možemo jednoliko provesti,
ja u Rijeci i, recimo, Marita u Zagrebu. Budući da je malo vremena, to je ove
godine bio najzahtjevniji dan. A ove godine nisu napravili raspored odmora,
nego su jedan dan koji je imao dvije znanstvene borbe produžili na dva dana s
jednom. Mogu reći da sam svaki dan bio jednako opušten.
Jeste
li imali slobodnog vremena za razgledavanje grada?
– Imali
smo, kada smo došli. Kako smo došli u nedjelju ujutro, a turnir je počeo u
ponedjeljak, imali smo jedan cijeli dan da se priviknemo na novo okruženje u
kojem se nalazimo i otišli smo na jedan mali izlet. Na dan kada smo imali
slobodnog vremena, vozikali smo se po okružju samog Minska i gledali ruševine nečega
što nisam baš uspio popratiti (opet sam spavao). Nakon finala svi su timovi
išli na večeru, ali naš je tim otišao u šoping-centar da stignemo kupiti sve
suvenire, čokolade, magnete što smo obećali ljudima doma.
Jesu
li drugi timovi bili velika konkurencija?
– Pa
normalno da jesu. Za svaki tim koji dođe na međunarodni turnir morate gledati
da je sigurno imao nekakvu vrstu pripreme i da ima nekakvu svoju točku gledišta
na određene probleme i zadatke. Neki timovi (ima jako puno privatnih škola koje
se prijavljuju) imaju bolja sredstva i s time bolju pripremu. Zapravo, svaki
tim protiv kojeg se borimo napadamo punom snagom bez obzira na to kolika su oni
zapravo konkurencija. Postoje neki jako razvijeni i jako jaki timovi koji su
prošlih godina osvojili zlato, koji isto dosta često budu među top-timovima.
Ima jakih timova kojih se moramo paziti, ali ima i slabijih timova koje
svejedno gledamo kao jaku konkurenciju.
Jesi li
dobro surađivao sa svojim kolegama u timu?
– Može
se reći da sam morao jer je dobar team work ključan dio u ostvarivanju
dobrih rezultata. Budući da nas je bilo četiri, ove smo godine uspjeli biti
najmanji tim koji je u povijesti ovog natjecanja ušao u finale i još naknadno
dobio zlatnu medalju. Više ne bih nazvao ljude koji su bili sa mnom u timu
kolegama i kolegicama, već prijateljima jer smo se za vrijeme priprema i samog
turnira jako povezali i još uvijek sam u kontaktu sa skoro svima. I u
organizaciji sam za ovogodišnji turnir koji će se odviti u Almaty u Kazahstanu.
Tako da, iako smo dobro surađivali, i dalje jako dobro surađujemo.
 |
| Najmanji tim u finalu 2020. (privatna fotografija) |
Možeš
li nam ukratko opisati jedan dan tamo i kako je samo natjecanje izgledalo?
– Znači,
'ajmo najprije 2019. Probudio sam se i zajedno s timom jeo doručak. Nakon doručka odmah je bila jedna znanstvena
borba. Svaka znanstvena borba traje tri sata. Nakon nje odmah smo išli na ručak.
Onda je bila druga znanstvena borba i već je više-manje bila predvečer tako da
bismo se vratili u hotel i počeli spremati za sljedeće dane. A sad za 2020. ne
znam što da kažem jer je bila samo jedna znanstvena borba po danu i ta
znanstvena borba počinjala je u osam po hrvatskom vremenu i završavala u jedanaest,
pa smo ostatak dana imali slobodno. No provodili smo dane pripremajući se za
nadolazeće borbe. Nakon znanstvenih borbi i između njih pripremam se za
nadolazeće. Ako su pripreme gotove, onda se odmaram i opuštam kako želim.
Jesi
li ikad bio na nekom sličnom natjecanju, i ako jesi – kad?
– Pa
jesam, zapravo. U petom razredu profesorica biologije prijavila me na
natjecanje koje se zvalo… A! Eko kviz! To je zapravo bilo ekipno natjecanje u
znanju, ali članovi tima bili su učenici viših razreda, svaki po jedan. Ja sam
predstavljao 5. razred te sam od mogućih 10 bodova imao 9. Dijelio sam prvo
mjesto s još nešto petaša. Nažalost, nismo prošli dalje. Iskreno se ne sjećam
zašto, ali smo radili pokus vezan za ekologiju, nešto s proizvodnjom bioplastike,
plastike od biološki razgradivog materijala. Ali ne mogu sa sigurnošću ništa
reći, nekako mi je daleko u sjećanju.
Evo,
drage čitateljice i čitatelji, naš intervju
s Markom Drozdekom došao je do kraja. Nadamo se da vam se svidio. Ako želite
još sličnih članaka, odite na:
Mi
također pružamo usluge intervjuiranja ako želite saznati najnovije vruće informacije
iz GAM-a.
Pozdravljamo
vas, do sljedećeg čitanja!
Eleonora
Chersi i Ema Juriša (2.4)