Skip to main content

FIRST Robotics Competition

FIRST Robotics Competition robotičko je natjecanje za srednjoškolce. Svaki prijavljeni tim čine učenici srednjih škola i njihovi mentori. Uspjeh na natjecanju nije moguće ostvariti samo izradom vrhunskoga robota i prikazom znanja fizike. U ovom natjecanju također je važna odgovornost i kolegijalnost. Svi pripadnici tima dužni su voditi brigu o financijama, člancima, planiranju putovanja i ostalim logističkim izazovima. Natjecanje se provodi tako da se na početku godine objave zadatci koje roboti moraju moći napraviti te godine te nakon toga učenici imaju dva do tri mjeseca za izradu svojega robota. Nakon toga timovi sudjeluju na regionalnim natjecanjima, a najbolji se plasiraju na svjetsko natjecanje u SAD-u. FIRST Robotics Competitionu popularan je u GAM-u od 2018. godine kada su se naši učenici zaputili u New York. Godine 2020. naš tim Crobotics otišao je u Istanbul, a ove godine natjecanje je održano online zbog sigurnosti i mjera protiv pandemije koronavirusa te je naš tim zauzeo 19. mjesto.


Robot

Kako bismo saznali izravno iz prve ruke što je ovo natjecanje i kakve prepreke donosi, obratili smo se članovima tima Crobotics. Petar Dušević, vođa tima, rekao je kako mu je bilo jako zanimljivo raditi na ovogodišnjem projektu jer se pojavljivalo mnogo novih stvari koje su morali iznova otkrivati. Također je izjavio kako im je robot zadao nekoliko problema. „U početku se činilo kao da će natjecanje biti jako jednostavno jer smo unutar nekoliko tjedana napravili 3D modele cijeloga robota, no ubrzo su se počeli pojavljivati drugi problemi, od kojih je jedan od najvećih bio kašnjenje ključnih pošiljaka, što je rezultiralo time da je tim imao manje vremena za izradu određenih ključnih dijelova robota, te njihove optimizacije.“ Crobotics je osvojio 19. mjesto, što je za vođu grupe solidan rezultat i odlična priprema za sljedeću godinu. David Vodopija, mehaničar i pomoćni organizator, napomenuo je kako su se ove godine dogodile razne promjene i na njih se trebalo priviknuti. „Stariji članovi tima otišli su i zbog toga je, naravno, došlo do promjena u upravi i načinu rada na što smo se trebali priviknuti.“ Iako im je epidemiološka situacija otežala izradu robota, ograničavajući moguće vrijeme izrade, David smatra da se tim odlično prilagodio načinu radu te da se znatno više uključilo planiranje i korištenje kvalitetnih materijala za izradu robota. „Na ovu smo godinu otpočetka gledali kao na dobru probnu godinu, što je i bila. Nadamo se odličnom rezultatu iduće godine!“ rekao je David.


Pripreme za natjecanje

Naš tim Crobotics osvojio je 19. mjesto, a razgovarajući s vođom tima i mehaničarom, zaključujemo da je ovo probna godina i da nas druge godine namjeravaju iznenaditi. Osim navedenih učenika članovi su tima i Leo Medenčić, Dominik Prpić, Karlo Kajba Šimanić, Karlo Smirčić, Leonardo Šimunović, Boris Španić, Matej Tadić i Teo Vozila. Njihovi su mentori Goran Boneta i Patricija Nikolaus. Svoj su rad ove godine predstavili i na Tjednu za darovitost.

Želimo im svu sreću i čestitamo na osvojenom 19. mjestu!

 

Lucija Žeželj (3.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...