 |
| Nicole Milić (privatna fotografija) |
Sport je oduvijek bio važan
segment i ponos naše škole. Fizička aktivnost zasigurno je jedan od odlučujućih
faktora za održavanje, jačanje i unapređenje ne samo fizičkog već i psihičkog
zdravlja. Od rukometaša do atletičara sportaši su posebni ljudi koji u sportu
pronalaze nešto više od same fizičke aktivacije tijela. Oni vide slobodu,
zabavu i, kako kaže Nicole, način života u njemu. Ispitujući Nicole o njezinoj
atletičarskoj karijeri, uspjela sam pobliže upoznati njezin život i put
odricanja kojim je svakim danom sve bliže cilju. Nicole je učenica drugoga
razreda općeg smjera Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka koja svojim
zapanjujućim rezultatima ruši stare i postavlja nove granice u svijetu
atletike. Ova mlada i ambiciozna šesnaestogodišnjakinja zasigurno ima
zanimljivu priču o putu do uspjeha iza koje stoji svakodnevan trud i rad. Upoznajmo
Nicole Milić!
Kada si se počela baviti
atletikom? Kako je započeo tvoj sportski život i zašto si se baš odlučila za
taj sport? U kojem klubu treniraš? – Atletikom sam se počela
baviti polovicom drugoga razreda osnovne škole, 2013. godine, kada sam napunila
devet godina. Moja je mama bila moj uzor, jer se i ona, također, nekada bavila
„kraljicom sportova“. Treniram u Atletskom klubu „Kvarner“ u Rijeci. Kojim se određenim
disciplinama baviš? Sudjeluješ li u jednoj ili više njih? – Sudjelujem u sprinterskim
disciplinama; na 100 i 200, ali najviše na 400 metara. Što najviše voliš kod
atletike? – Teško je izdvojiti jednu stvar
koja mi je omiljena. Volim treniranje s prijateljicama, svog savršenog trenera,
sam trening i, naravno, na kraju rezultate. To je jedan krug bez kojeg moj
život ne bi bio u potpunosti ispunjen. Koliko medalja, pehara,
diploma si do sada osvojila? U koju kategoriju spadaš? – Bilo je tu pregršt medalja,
priznanja i diploma, zaista im ne znam broj, no svaka od njih ima posebno
mjesto u mojoj sobi. Najveću „težinu“ nose one s međunarodnih natjecanja. Dva
zlata iz 2019. godine u Ptuju te jedna novija nagrada s juniorskog Prvenstva
Balkana u Bugarskoj 2021. godine. Još
sam uvijek u kategoriji mlađih juniora. Gdje si do sada sve nastupala?
Kakva su to bila natjecanja, koliko vas je bilo u kategoriji? Imaš li ekipu,
ako da, zbližava li vas sport i u privatnom životu? – Najznačajniji nastupi su
bili u Ptuju u Sloveniji, u Sofiji u Bugarskoj, u Istanbulu u Turskoj te onaj sa
69. Hanžekovićeva memorijala 2019. u Zagrebu. Cijela je sezona na otvorenom pred
nama te se nadam pokojem natjecanju u dresu Lijepe Naše. Moram spomenuti i
ovogodišnji poziv na juniorsko balkansko prvenstvo na otvorenome 12. i 13.
lipnja 2021. godine. Na natjecanjima
nastupaju najbolji predstavnici određenih država. Imam izvrsnu ekipu, sport nas
itekako zbližava i u privatnom životu. Znamo svaki detalj jedna o drugoj te smo
zajedno svaki dan. Koliko često imaš treninge,
trpi li škola ili uspijevaš sve nadoknaditi? Misliš li da ti fizička aktivnost
omogućava odlične rezultate u školi? – Treninge imam svaki dan osim
srijede i nedjelje. Škola ima itekako razumijevanja prema sportašima pa sve
uspijem nadoknaditi. Fizička aktivnost ne omogućava bolje rezultate u školi, no
ona gradi karakter te počinjemo biti svjesni da samo trud i rad omogućuju uspjeh.
Sportaši poistovjećuju školu sa sportom te zato nerijetko imaju odlične
rezultate i što se tiče škole. Misliš li da je fizička
aktivnost potrebna i ključna za normalno funkcioniranje organizma, od kakve je
važnosti? – Mislim da je svaka fizička
aktivnost nužna za normalno funkcioniranje organizma. Čovjek je stvoren da se
kreće. Boravak na zraku isto je tako ključan za zdravlje tijela, a to sve sport
pruža. Koliko je teško/zamorno
trenirati skoro svaki dan? Imaš li dane kada se ne želiš ustati iz kreveta ili
te motivacija uvijek pokrene? – Priznajem, ponekad zna biti
teško! No motivacija koja me gura naprijed i uvijek vraća atletici jača je od
svega. Što je sve potrebno za biti
atletičar, jesu li ključne fizičke predispozicije ili je dovoljno biti usredotočen,
discipliniran i motiviran? – Talent je mali dio koji
atletičara čini izvrsnim, ali nije zanemariv. No biti izvrstan atletičar znači
puno znoja, krvi, usredotočenosti, poštivanja konkurencije i unutarnje
motivacije. Imaš li osjećaj da ljudi ne prepoznaju
vrijednost sporta i da ne razumiju koliko se zapravo svaki sportaš mora
odricati? – Neki ljudi razumiju
odricanje koje je potrebno da bi neki sportaš bio uspješan, ali većina ne
razumije kroz što sve prolazimo. Ne razumiju jer vjerojatno nikad nisu iskusili
takvo što. Česta je ona rečenica „Blago se njima“, ali važno je prije izricanja
te rečenice pogledati put koji smo morali savladati kako bismo došli do
željenog cilja. Kakav je tvoj režim prehrane? Što je najbitnije, na što više daješ pozornosti, što voliš jesti, a možda ne bi
trebala konzumirati? Ili bi barem trebalo konzumirati u manjim količinama? – Trenutno nemam režim
prehrane. No kako bude vrijeme odmicalo i to će doći na red. Koji su tvoji idoli? Imaš li
nekog velikog sportaša kojeg bi voljela jednog dana upoznati? – Svakako su to Usain Bolt,
Allyson Felix, Femke Bol... Ima ih još puno. Svaki je sportaš poseban na svoj
način, svojim stasom, pokretima, energijom i vještinom, ali svi imamo jednake
ciljeve. Kako se nosiš s kritikama? – Kritike ljudi mislim da su
suvišne. Smatram da bi svaka kritika trebala biti između četiri oka mog trenera
i mene. Ako mi trener savjetuje nešto, to ću prihvatiti kao „pozivnicu za
napredak“ te je taj način komunikacije sasvim u redu i normalan. No, ako mi to
kaže netko tko apsolutno nema veze s atletikom, zasigurno neću prihvatiti tu
kritiku. U svakodnevnom životu postoje
padovi i usponi, kako se ti nosiš s problemima na koje nailaziš u sportu, možeš
li to primijeniti na život? Tko su tvoji motivatori u kriznim vremenima? – Obitelj, trener i prijatelji
najveća su mi potpora u kriznim situacijama. Isto tako što sam starija, to se
lakše nosim s problemima. Svjesna sam da u sportu postoje usponi i padovi, kao
i u životu, ali poslije kiše dolazi sunce! J Može li se reći da je atletika
tvoj stil života? Misliš li da će to biti tvoj životni poziv? – Da, atletika je definitivno
moj stil života. Smatram da je isto tako moj životni poziv, no je li jedini, ne
znam. Ona je uvijek bila i uvijek će biti broj jedan. Što bi preporučila ljudima oko
sebe, onima koji nisu u sportu, možda onima koji ne vide, ali bi htjeli
upoznati ljepotu sporta? – Preporučujem atletiku svima. Nije naziv „kraljica sporta“ dobila bez razloga. J Ana Miculinić (2.1) |