Skip to main content

Jana Vinković, Antea Basan i Laura Afrić: O DSD-u

Nakon svečanoga obilježavanja 15. godišnjice DSD-a u GAM-u razgovarali smo sa sadašnjim i bivšim gamovkama. Ovom ćemo prigodom predstaviti Janu Vinković, Anteu Basan i Lauru Afrić te saznati što im je pohađanje fakultativne nastave omogućilo.


Bivši i sadašnji DSD-ovci

Jana Vinković prošle je godine završila preddiplomski studij strojarstva u Aachenu te je ove godine započela svoj diplomski studij strojarstva za rakete i avione na Tehničkom univerzitetu u Münchenu. Trenutno radi u jednoj tvrtki koja razvija borbene avione. Kaže kako ništa od toga ne bi bilo moguće da nije imala položen DSD 2, s kojim se mogla upisati na njemački fakultet.  

Što ti je omogućio DSD? 

– DSD mi je omogućio život koji sam htjela i zbog kojeg sam uopće upisala gimnaziju.

Što ti je omogućilo poznavanje njemačkoga jezika? 

– Njemački jezik nije mi samo omogućio da pratim predavanja, već da se integriram u društvo, razgovaram s ostalim studentima.

Jesu li Nijemci dragi? 

– Naravno, jako su dragi i isto bi sa mnom razgovarali na engleskome jeziku, ali se tako nikada ne bih mogla integrirati.

 

Antea Basan učenica je 3.2 razreda. Prošle je godine osvojila stipendiju Deutschland Plus.

Kakva je to stipendija Deutschland Plus? 

– Dakle, nas dvanaest učenika iz Hrvatske otišlo je k raznim obiteljima u jedan grad u Njemačkoj. Tamo smo pohađali nastavu, posjećivali gradove, učili o kulturi i družili se s ljudima. 

Što ti je omogućila stipendija? 

– Upoznala sam nove ljude, naučila puno bolje njemački jezik, bolje ga razumijem i govorim. 

Kakva ti je bila obitelj kod koje si boravila? 

– Obitelj je bila odlična! Osjećala sam se kao da sam oduvijek tamo. Ostali smo u kontaktu“. 

 

Laura Afrić, učenica 4.4 razreda, također je osvojila stipendiju Deutschland Plus.  

Budući da si DSD test polagala na daljinu, je li ti bilo teško? 

– Zapravo smo u prvome, drugom i ponekad u trećem razredu imali nastavu DSD-a online, ali smo i DSD I i DSD II ispite polagali uživo. Online nastava značila je da smo bili u pozivu na Zoomu i trebali smo, naravno, razgovarati na njemačkom. Moram priznati da mi je to bilo stresno jer me bilo sram govoriti njemački, ali s vremenom je postalo lakše (pogotovo na nastavi uživo u četvrtome razredu). Kod DSD nastave najbolje je to što se može napredovati u svim jezičnim vještinama (kao u govorenju, što sam već spomenula). Još jedan primjer, u prvome razredu mučila sam se sastaviti i nekoliko rečenica, a do četvrtoga smo bili osposobljeni sastaviti argumentativni esej u kojem se osvrćete na grafičke prikaze i članak. I moram priznati da na trenutke bude teško, ali se definitivno na kraju isplati i zapravo ni ne percipirate koliko ste napredovali otpočetka.

Što ti je omogućio DSD test? 

– DSD program omogućuje vam besplatne pripreme i polaganje ispita. DSD II ispit možete položiti na B2 ili C1 razini, ali odlično je to što s B2 razinom možete upisati većinu studija u Njemačkoj i Austriji (osim onih usko vezanih uz jezik poput novinarstva) ili se zaposliti u tim državama. Definitivno bih rekla da mi je DSD otvorio mnoge prilike u budućnosti, ali i izgradio nove vještine i strategije u učenju jezika! 

 

Berislava Srna Grgurić (1.1) i Tonia Čorba (3.3)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...