Skip to main content

Upoznajmo učenike: Mia Vukanović („La vita è bella“ u GAM-u)

Razgovarale smo s Mijom Vukanović, maturanticom 4.4 razreda koja je ove godine na državnome Natjecanju iz talijanskoga jezika osvojila visoko drugo mjesto. O tome kakvi su njezini dojmovi s natjecanja, interesi i planovi za budućnost možete saznati u intervjuu kojim predstavljamo svestranu gamovku na odlasku…


Mia Vukanović na državnoj razini Natjecanja iz talijanskoga jezika


Kakvi su tvoji dojmovi s državnog natjecanja? Koliko si se dugo pripremala? Jesi li očekivala ovakav uspjeh?

– Nisam se dugo pripremala. Moja mentorica, Larisa Karlić Franjković, bila je jako opuštena oko svega toga. Rekla mi je da sada, kada smo već došli do državnog natjecanja, stvarno nije bitno koje mjesto osvojimo, nego da idemo uživati ta tri slobodna dana... Dojmovi s natjecanja su odlični, bilo nam je jako lijepo i toplo. Bili smo u Vodicama, gdje sam upoznala puno ljudi uglavnom iz našega kraja i iz Istre, ali bilo ih je dosta i iz Zagreba. Iskreno, nisam previše razmišljala o tome koje ću mjesto osvojiti, samo sam išla tamo i mislila „vidjet ćemo...“, ali ipak mi je drago da sam na kraju bila druga. Natjecanje je bilo za strane jezike općenito (francuski, španjolski i talijanski jezik, op. a.) pa su njemu prisustvovali i veleposlanici Belgije, Italije, Francuske i Španjolske koji su davali nagrade. To mi se jako svidjelo jer nisam očekivala da će oni biti tamo.


Mia Vukanović s mentoricom Larisom Karlić Franjković

Jesi li bila pod stresom na natjecanju i ako jesi, kako si se nosila s njim?

– Prvi dan imali smo slušanje i pisani dio i to mi nije bilo stresno, ali drugi je dan bio usmeni dio, kako bi provjerili kako govorimo, i bila sam malo nervozna prije toga. Iskreno, možda je to i pomoglo jer upravo zbog stresa nisam previše razmišljala o tome što pričam, nego sam samo pričala što mi je palo na pamet.

Jeste li imali vremena za druženje i upoznavanje grada?

– Da, naročito zbog toga jer je komisiji trebalo jako puno vremena za sve ispraviti i zbrojiti bodove. Imali smo vremena za šetnju po Vodicama, koje nisu preveliki grad. Hotel nam je bio blizu centra i plaže, dvije minute hoda i već si u centru. Vrijeme je bilo toplo, kao ljeti, a nije bilo turista, što je bila dodatna prednost.

Koji su tvoji interesi osim stranih jezika?

– Pa, imam puno interesa. Sviram klavir, tako da volim glazbu. Također sam veliki ljubitelj filmova. U školi… ne mogu reći da mi je jedan predmet najdraži. Sviđaju mi se prirodne, ali i društvene znanosti.  Zanima me i astronomija, iz koje sam prošle godine bila na državnom natjecanju. Uglavnom, moji su interesi prilično široki.

Kakvi su ti planovi nakon GAM-a? Planiraš li možda studirati u Italiji i jesi li odlučila koji studij želiš?

– Nisam još u potpunosti sigurna što želim studirati. Možda biomedicinsko inženjerstvo ili nešto u tom smjeru, ali da, Italija je kao mjesto za studiranje jedna od opcija.

Koji su tvoji najdraži filmovi talijanske kinematografije?

– Jedino što mi trenutačno pada na pamet je film La vita è bella“, koji sam gledala s mamom kad sam bila mala. Taj film jako mi se svidio, tako da bih možda rekla da mi je on najdraži.

Slušaš li talijansku glazbu i koji su tvoji favoriti?

– Moram priznati da ne slušam talijansku muziku, tako da ne mogu baš reći da imam neke favorite. 

I, za kraj, u kakvu će ti sjećanju ostati GAM?

– Joj, u predivnom. Na prvom mjestu zbog ekipe. Znam da ću te četiri godine uvijek pamtiti kao razdoblje kada mi je život bio najljepši. Bilo je super.

 

Una Mastrović (1.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...