Matko Simić (3.1) napisao je putopis o izvanučioničkoj nastavi 3.1, 3.3 i 3.4 razreda u Italiji. Opisao je mnogobrojne znamenitosti i nezaboravnu atmosferu. Njihova su pratnja bile nastavnice Larisa Karlić Franjković i Dijana Gašparović Rukavina.
Kasno
u srijedu navečer okupili smo se na Jelačićevu trgu u onoj živoj atmosferi koja
prethodi svakom izletu. Svi smo bili pomalo uzbuđeni i spremni za novu
avanturu, izlet u Napulj i Rim. Krenuli smo autobusom u noćnu vožnju do naših
odredišta. Na početku su se priče nizale jedna za drugom, a glazba i smijeh
ispunili su zrak; netko bi se čak mogao iznenaditi koliko zabave stane u jedan
autobus. Dok smo prelazili granice Hrvatske, Slovenije, a potom i Italije,
polako ali sigurno savladao nas je umor pa smo pokušali uhvatiti koji sat sna.
Naši
prvi koraci u Italiji odveli su nas ravno u drevne Pompeje. Svi smo čuli priče
o tom gradu zakopanom pod pepelom, ali boravak tamo, šetnja među ostacima
rimskih kuća, s njihovim terasama i vrtovima, nije se mogla usporediti s onime
što smo do tada vidjeli. Dok smo gledali antičke amfore, mozaike, rimske
natpise, vodič nam je pričao nevjerojatne priče o životu stanovnika, pa smo
osjećali kao da su to ljudi koji još žive među nama. Prolazili smo ulicama,
amfiteatrom i nekadašnjim trgovinama u tišini i sa strahopoštovanjem, a cijelo
vrijeme znali smo da je ondje zaustavljen trenutak povijesti na možda
najneobičniji zamislivi način.
.jfif)
Iz Pompeja smo se odvezli u Napulj. Bučan i živopisan grad dočekao nas je onom južnjačkom energijom koja nas je sve odreda oduševila. Posjetili smo Castel Nuovo, veličanstvenu tvrđavu s pogledom na luku, zatim Galleriu Umberto, gdje svaki kutak odiše poviješću i ljepotom. Dok smo se vozili kroz živopisne ulice, nije bilo tipične napolitanske gužve, što nam je srećom omogućilo da ne žurimo dok smo razgledavali svaki detalj.
Druženje
uz smijeh i prepričavanje doživljaja započelo je već kod večere i nastavilo se
do kasnih sati tako da smo se već bojali hoćemo li dovoljno spavati prije
nastavka putovanja.
Sljedeće
jutro nakon doručka krenuli smo prema Vječnom gradu. Već na samom prilazu Rimu
osjetili smo veličanstvenost toga povijesnog grada. Prva postaja bila je
monumentalna bazilika svetog Pavla izvan zidina. Golema i po veličini i po arhitektonskim i umjetničkim detaljima; a
vodič nas je upoznao s njezinom poviješću. Nastavili smo do San Giovanni in
Laterano, koja je bila prva kršćanska crkva u Rimu, a zatim u San Pietro in
Vincoli, gdje smo bili zadivljeni Mojsijevom statutom koju je napravio
Michaelangelo.
Nakon
kraćeg zaustavljanja nastavili smo do
Rimskoga foruma, same jezgre staroga Rima. Šetnjom po ruševinama hramova i kod
prolaska ispod slavoluka mogli smo zamisliti prizore iz zlatnih dana carstva.
Ispred toga Foruma nalazio se slavni Konstantinov slavoluk, a dalje smo se
našli pred Koloseumom, impresivnom
građevinom u kojoj su nekada
održavane gladijatorske borbe.
Dan
smo završili u hotelu, gdje nas je čekala večera. Atmosfera za stolom bila je
odlična, dojmovi iz protekloga dana prepričavali su se prilično glasno tako da
je konobar nekoliko puta morao dolaziti i moliti nas da budemo tiši. Uzbuđeni
zbog onoga što smo vidjeli i ugodnog druženja, otišli smo na spavanje, kasnije
nego što smo mislili znajući da nas ujutro čeka Vatikan.
Nakon doručka jedva smo čekali izlet u Vatikan, a prvo što smo tamo ugledali bio je Trg svetoga Petra. Ne postoji nijedna druga crkva koja se svojom veličinom i neobičnošću može mjeriti s bazilikom svetoga Petra; njezina nas je unutrašnjost potpuno ostavila bez riječi.
.jfif)
Kasnije smo imali slobodno vrijeme za kavu i šetnju, a obilazak je nastavljen do Castel Sant'Angelo, uz Tiber i dalje do Piazze Navona s Berninijevom fontanom. Ondje smo stali na pauzu, osvježili se talijanskim gelatom i krenuli prema Panteonu. Ovaj hram svih bogova, sa svojim nevjerojatnim kupolastim stropom, impresionirao je svakoga od nas.
Kod
Fontane Trevi dogodilo se neizostavno bacanje novčića u vodu, da se
legenda obistini i svakome da godine velike sreće. Prilikom povratka u hotel na
večeru neki su već planirali kako se vratiti u Vatikan ili baciti pogled na
ovaj ili onaj kutak Rima, atmosfera je bila dobra i bili smo toliko veseli da
se više nitko nije osjećao umornim.
Zadnje
jutro putovanja posjetili smo Kalistove katakombe. Bilo je uzbudljivo
istraživati taj podzemni svijet prolaza i grobnica, ali u isto vrijeme i
jezivo – tihi, povijesni hodnici vratili su
nas u vrijeme ranih kršćana.
Na
kraju zaputili smo se polako do Rijeke, puni dojmova i uspomena, pri povratku
su tekli razgovori, a putovanja su se planirala iznova. Italija nas je očarala
svim svojim okusima, krajolicima, poviješću i ljepotom, a svatko bi, kada bi to
bilo moguće, izvanučioničku nastavu ponovio. Naposlijetku čim je autobus prošao
granicu, već se osjetila nostalgija za Italijom, ali i uzbuđenje zbog uspomena
koje nosimo s ovog putovanja.
Matko
Simić (3.1)