Putopis: Napulj, Pompeji i Rim

Matko Simić (3.1) napisao je putopis o izvanučioničkoj nastavi 3.1, 3.3 i 3.4 razreda u Italiji. Opisao je mnogobrojne znamenitosti i nezaboravnu atmosferu. Njihova su pratnja bile nastavnice Larisa Karlić Franjković i Dijana Gašparović Rukavina.

Kasno u srijedu navečer okupili smo se na Jelačićevu trgu u onoj živoj atmosferi koja prethodi svakom izletu. Svi smo bili pomalo uzbuđeni i spremni za novu avanturu, izlet u Napulj i Rim. Krenuli smo autobusom u noćnu vožnju do naših odredišta. Na početku su se priče nizale jedna za drugom, a glazba i smijeh ispunili su zrak; netko bi se čak mogao iznenaditi koliko zabave stane u jedan autobus. Dok smo prelazili granice Hrvatske, Slovenije, a potom i Italije, polako ali sigurno savladao nas je umor pa smo pokušali uhvatiti koji sat sna.

Naši prvi koraci u Italiji odveli su nas ravno u drevne Pompeje. Svi smo čuli priče o tom gradu zakopanom pod pepelom, ali boravak tamo, šetnja među ostacima rimskih kuća, s njihovim terasama i vrtovima, nije se mogla usporediti s onime što smo do tada vidjeli. Dok smo gledali antičke amfore, mozaike, rimske natpise, vodič nam je pričao nevjerojatne priče o životu stanovnika, pa smo osjećali kao da su to ljudi koji još žive među nama. Prolazili smo ulicama, amfiteatrom i nekadašnjim trgovinama u tišini i sa strahopoštovanjem, a cijelo vrijeme znali smo da je ondje zaustavljen trenutak povijesti na možda najneobičniji zamislivi način.

Iz Pompeja smo se odvezli u Napulj. Bučan i živopisan grad dočekao nas je onom južnjačkom energijom koja nas je sve odreda oduševila. Posjetili smo Castel Nuovo, veličanstvenu tvrđavu s pogledom na luku, zatim Galleriu Umberto, gdje svaki kutak odiše poviješću i ljepotom. Dok smo se vozili kroz živopisne ulice, nije bilo tipične napolitanske gužve, što nam je srećom omogućilo da ne žurimo dok smo razgledavali svaki detalj.

Druženje uz smijeh i prepričavanje doživljaja započelo je već kod večere i nastavilo se do kasnih sati tako da smo se već bojali hoćemo li dovoljno spavati prije nastavka putovanja.

Sljedeće jutro nakon doručka krenuli smo prema Vječnom gradu. Već na samom prilazu Rimu osjetili smo veličanstvenost toga povijesnog grada. Prva postaja bila je monumentalna bazilika svetog Pavla izvan zidina. Golema i po veličini i  po arhitektonskim i umjetničkim detaljima; a vodič nas je upoznao s njezinom poviješću. Nastavili smo do San Giovanni in Laterano, koja je bila prva kršćanska crkva u Rimu, a zatim u San Pietro in Vincoli, gdje smo bili zadivljeni Mojsijevom statutom koju je napravio Michaelangelo.

Nakon kraćeg zaustavljanja nastavili  smo do Rimskoga foruma, same jezgre staroga Rima. Šetnjom po ruševinama hramova i kod prolaska ispod slavoluka mogli smo zamisliti prizore iz zlatnih dana carstva. Ispred toga Foruma nalazio se slavni Konstantinov slavoluk, a dalje smo se našli pred Koloseumom, impresivnom  građevinom u  kojoj su nekada održavane gladijatorske borbe.

Dan smo završili u hotelu, gdje nas je čekala večera. Atmosfera za stolom bila je odlična, dojmovi iz protekloga dana prepričavali su se prilično glasno tako da je konobar nekoliko puta morao dolaziti i moliti nas da budemo tiši. Uzbuđeni zbog onoga što smo vidjeli i ugodnog druženja, otišli smo na spavanje, kasnije nego što smo mislili znajući da nas ujutro čeka Vatikan.

Nakon doručka jedva smo čekali izlet  u Vatikan, a prvo što smo tamo ugledali bio je Trg svetoga Petra. Ne postoji nijedna druga crkva koja se svojom veličinom i neobičnošću može mjeriti s bazilikom svetoga Petra; njezina nas je unutrašnjost potpuno ostavila bez riječi.

Kasnije smo imali slobodno vrijeme za kavu i šetnju, a obilazak je nastavljen do Castel Sant'Angelo, uz  Tiber i dalje do Piazze Navona s Berninijevom fontanom. Ondje smo stali na pauzu, osvježili se talijanskim gelatom i krenuli prema Panteonu. Ovaj hram svih bogova, sa svojim nevjerojatnim kupolastim stropom, impresionirao je svakoga od nas. 

Kod Fontane Trevi dogodilo se neizostavno bacanje novčića u vodu, da se legenda obistini i svakome da godine velike sreće. Prilikom povratka u hotel na večeru neki su već planirali kako se vratiti u Vatikan ili baciti pogled na ovaj ili onaj kutak Rima, atmosfera je bila dobra i bili smo toliko veseli da se više nitko nije osjećao umornim.

Zadnje jutro putovanja posjetili smo Kalistove katakombe. Bilo je uzbudljivo istraživati ​​taj podzemni svijet prolaza i grobnica, ali u isto vrijeme i jezivo – tihi, povijesni hodnici vratili su  nas u vrijeme ranih kršćana. 

Na kraju zaputili smo se polako do Rijeke, puni dojmova i uspomena, pri povratku su tekli razgovori, a putovanja su se planirala iznova. Italija nas je očarala svim svojim okusima, krajolicima, poviješću i ljepotom, a svatko bi, kada bi to bilo moguće, izvanučioničku nastavu ponovio. Naposlijetku čim je autobus prošao granicu, već se osjetila nostalgija za Italijom, ali i uzbuđenje zbog uspomena koje nosimo s ovog putovanja.

 

Matko Simić (3.1)