U
razgovoru s knjižničarkom Leonilom Marač, istražili smo projekt ŠIZ (Škola i
zajednica). Ona nam je objasnila gdje se projekt provodi, kome je namijenjen te
kada i kako je pokrenut. Također, saznali smo više o dosadašnjim ŠIZ projektima
u GAM-u i raspravili o načinima kako privući više učenika da se priključe ovom
zanimljivom programu.
Učenici na ŠIZ-u
Možete
li nam ukratko objasniti što je ŠIZ, od kada se provodi i tko ga je osmislio?
– ŠIZ
je kratica za „Škola i zajednica“, što predstavlja građanski odgoj za srednje
škole. Namijenjen je prvenstveno drugim i trećim razredima. Međutim, s obzirom
na to da smo mi krenuli prije dvije godine, odlučili smo da ćemo učenike koji
su tada bili treći razred priključiti ŠIZ-u i sljedeće godine. Bilo bi
besmisleno da maturantima koji žele nastaviti to ne dopustimo. Zbog toga naša
se grupa sastoji od učenika drugih, trećih i četvrtih razreda. Nekima od njih
ovo je već treća godina, što može značiti dvije stvari, ili im je jako lijepo
na ŠIZ-u ili imaju stockholmski sindrom pa ne žele otići. ŠIZ je
primarno krenuo u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji prije četiri godine, u
suradnji s riječkim sveučilištem i Institutom za istraživanje u Zagrebu. Skup
entuzijasta koji se sastojao od profesora iz riječke gimnazije, Laure
Angelovske i Helene De Karine, ljudi s fakulteta poput Nebojše Zelića i Bojane
Ćulum te Borisa Jokića i ostalih s Centra za istraživanje u Zagrebu okupili su
se i napisali kurikulum za ŠIZ. Projekt je uspješno pokrenut zbog velike
potrebe za građanskim odgojem srednjoškolaca. Izrazito mi je drago da je
započeo baš u Rijeci, kao i građanski odgoj za osnovne škole koji se onda
postupno proširio na druge gradove i županije.
Možete
li nam reći kolika je zainteresiranost za projekt i kako se mijenja tijekom
godina?
– Rekla
bih da za sada u Primorsko-goranskoj županiji oko 16 škola provodi ŠIZ, dok su
u gradu Zagrebu sve škole uključene u projekt. Osim toga ŠIZ postoji i u
Krapinsko-zagorskoj županiji, a ove godine trebao bi krenuti i u Istarskoj.
Ukratko, ŠIZ se polako širi, a ravnatelji škola i profesori shvaćaju koliko je
važno uvođenje takva predmeta. Uviđa se važnost projektne nastave u kojoj se
zamjenjuju uloge profesora i učenika. Umjesto da učenici samo slušaju
predavanje profesora, oni su zapravo glavni akteri, sami osmišljavaju čime se
žele baviti, sami biraju temu i problem. Na taj način uči ih se da svijet oko
sebe promatraju nekim drugim očima i da obrate pažnju na detalje koje inače ne
bi primijetili. Uz nastavnika, odnosno mentora koji im pomaže u onome u čemu su
neiskusni, poput pisanja dopisa i stupanja u kontakt s ljudima iz grada,
županije ili neke firme, započinju projekt. Učenici moraju temeljito istražiti
odabranu temu i problem, započeti interakciju s ljudima koji su uključeni u taj
problem, intervjuirati ih i napraviti anketu te na kraju, ako je moguće,
pronaći i prezentirati rješenje. To je zaista zahtjevan posao.
Surađuje
li naš ŠIZ s drugim školama?
– Za
sada nismo surađivali s drugim školama jer nije bilo potrebe i nismo se bavili
istim temama. Međutim, definitivno bismo trebali organizirati neke suradnje u
budućnosti.
Koje
su aktualne teme na ŠIZ-u i koja je tema zasad učenicima bila najzanimljivija?
– Prve
godine tema je bila „Kultura i mediji“. Učenici su kao najveći problem naveli
manjak mjesta za izlaske i druženje srednjoškolaca u Rijeci. Zatim su napravili
anketu i intervjuirali oko 300 učenika naše škole, posjetili udrugu RiRock i
osmislili koncert u Palachu gdje su
svirala tri benda iz naše škole. Zapravo, dokazali su da je moguće napraviti
događaj koji je pogodan za srednjoškolce, u razumnom budžetu, s obzirom na to
da je naš budžet 660 eura. Prošle godine tema je bila zdravlje, a unutar te
teme pronašli su dva problema: nedostatak seksualne edukacije i nedostatak Sata
razrednika. Spojili su ta dva problema, obišli brojne udruge koje se bave tom
tematikom i na kraju školske godine, nakon istraživanja i dviju različitih
vrsta anketa rad je urodio plodom. Zajedno s udrugom PaRiter prijavili smo
projekt na Ministarstvo i sada čekamo rezultate.
Imate
li već neke veće ŠIZ projekte planirane za budućnost?
– Pa,
ljepota ŠIZ-a zapravo je da ne planiramo za budućnost. Ja ne znam šta će se
dogoditi sljedeće godine zato što učenici biraju čime se žele baviti. To je
najbolji dio ŠIZ-a, ja uopće nisam bitna, ja sam ovdje samo da pomognem
učenicima kako bi ostvarili projekt koji su zamislili, odnosno da ih usmjerim.
I za
kraj, što mislite, kako bismo mogli privući više učenika da se uključe u ŠIZ?
– To
je stvarno dobro pitanje, da znam odgovor na njega, bilo bi mi puno lakše.
Vjerujem da se radi o tome što naši učenici imaju jako puno fakultativnih i
izbornih predmeta, a dosta njih ide i na natjecanja. Puno puta učenici su mi
rekli da se, nažalost, ne mogu priključiti ŠIZ-u jer nemaju vremena. Jedna
učenica objasnila mi je da se ove godine priprema za više natjecanja te se želi
tome posvetiti. Također, robotičari nam oduzimaju dosta učenika koji bi se
možda priključili. Naravno da im je interesantnije s robotičarima otići u New
York, nego biti na ŠIZ-u i čučati u Rijeci. Tako da je možda jedan od načina za
privući učenike osmišljavanje projektne nastave koja će nam omogućiti otići nekamo,
idealno izvan Hrvatske te da posjetimo nešto zanimljivo. Tko zna, možda i mi
jednog dana odemo u New York.
Razgovarala:
Una Mastrović (2.4)