Dan GAM-a 2025.: Fermijev paradoks

Povodom ovogodišnjega Dana škole učionica 306 bila je rezervirana za astronomski dio programa koji je otvorio naš nastavnik fizike Petar Jelača s predavanjem o Fermijevu paradoksu.

Petar Jelača

Fermijev paradoks označava jedno od najintrigantnijih pitanja u astronomiji i astrobiologiji. Ako u svemiru ima toliko zvijezda i planeta, zašto još uvijek nismo otkrili izvanzemaljske civilizacije? Nazvan je po talijansko-američkom znanstveniku, jednom od najvećih u 20. stoljeću, Enricu Fermiju. On je izveo nekoliko kalkulacija kako bi procijenio rasprostranjenost ljudima slične tehnologije u svemiru, a na temelju njegovih procjena izvanzemaljci su već trebali posjetiti naš planet. Sve je započelo iz Fermijeva pitanja: „Gdje su?“

Razni znanstvenici dosjetili su se nekoliko hipoteza kako bi objasnili taj paradoks, a jedna od najpopularnijih jest teorija velikoga filtera. Ona se temelji na Kardaševoj skali civilizacija. Prema ljestvici ruskoga fizičara civilizacije možemo podijeliti prema njihovoj sposobnosti iskorištavanja energije, a postoje tri tipa: planetarni (koristi svu energiju dostupnu na svom planetu), solarni (koristi svu energiju svoje zvijezde) i galaktički (koristi svu energiju galaksije). Pobornici teorije velikoga filtera smatraju da bi razlog zašto ne vidimo napredne civilizacije mogao ležati u izazovima koje je potrebno savladati kako bi se postigao napredak. Veliki filter može biti iza nas, primjerice, u fazi nastanka života, ili ispred nas, poput mogućega samouništenja tehnologijom, prirodnih katastrofa ili sličnih događaja. Nastavnik Jelača kao dobar primjer istaknuo je nestanak ljudske vrste na Uskršnjem otoku zbog sječe svih stabala.

Postoje još dvije teorije s kojima su se na predavanju prisutni mogli upoznati – teorija luđaka i teorija mračne šume. Obje teorije pretpostavljaju da postoji još civilizacija u svemiru, ali sve ostaju skrivene kako bi se zaštitile.

Jednosatno predavanje završilo je citatom britanskoga književnika Arthura C. Clarkea: „Postoje dvije mogućnosti: ili smo sami u svemiru ili nismo. Obje su jednako zastrašujuće.“

Iva Balent (3.4)

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025., održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue: https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...

MOHO

Search This Blog