Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi.

Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu?

– Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh.

Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj?

– Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nestao, a taekwondo je postao njezin drugi dom.)

Je li netko iz tvoje obitelji ili okoline utjecao na tvoju odluku da se baviš taekwondoom?

– Ne, odluka je bila potpuno moja. Sama sam poželjela trenirati i okušati se u ovom sportu. – rekla je odlučno.

Koliko puta tjedno treniraš i kako izgleda tvoj tipičan trening?

– Treniram tri puta tjedno, osim kada se pripremamo za natjecanja – tada treniramo svaki dan, uključujući subotu i nedjelju. Tipičan trening započinje zagrijavanjem i istezanjem, nakon čega radimo na tehnikama, formama, sparingu ili kondicijskim vježbama. Na kraju se fokusiramo na istezanje i oporavak. Ukratko – puno znoja, ali i puno zabave!

Koji ti je najdraži dio treninga, a koji najzahtjevniji?

– Najdraži mi je dio sparing jer tu mogu testirati sve što sam naučila. Najzahtjevniji su mi kondicijski treninzi jer zahtijevaju puno snage i izdržljivosti. Ali što se mora, nije teško… Ili barem tako kažu!

Jesi li se ikada suočila s ozljedama i kako si ih prebrodila?

– U ovom sportu uvijek će biti modrica – na oku, po nogama, rukama…, ali nakon toliko vremena to postane i navika. – našalila se. (Ipak, ozbiljnijih ozljeda nije imala, osim problema s leđima 2019. godine.)

– Bila sam na snimanju i često odlazila na preglede, ali na kraju se sve pokazalo u redu jer sam se pridržavala savjeta liječnika.

Kako usklađuješ školu i treninge?

– U nekim trenutcima to je bilo dosta teško, pogotovo jer sam u trećem razredu srednje škole dosta izostajala s nastave, posebno sa zadnjih sati radi treninga. Također, zbog većih natjecanja znala sam izostati i po tjedan dana. (No, uz dobru organizaciju i malo odricanja, sve se može postići.)

Koji ti je dosad najvažniji turnir ili pobjeda u karijeri?

– Teško je izdvojiti samo jedan turnir, ali evo nekoliko onih koji su mi najvažniji:

Europska prvenstva

– 2022. (Poreč, HR) – viceprvakinja Europe u individualnim borbama

– 2023. (Jesolo, ITA) – dvije bronce (individualne i timske borbe)

– 2024. (Koper, SLO) – dvije bronce (individualne i timske borbe)

Državna prvenstva

– 2022. – zlato u formama, srebro u individualnim borbama

– 2023. – srebro u formama, zlato u individualnim borbama, pehar za najbolju juniorku prvenstva

– 2024. – zlato u formama, zlato u individualnim borbama

Koja ti je medalja posebno važna?

– Svaka medalja ima svoju priču, ali najviše mi znače ona europska prvenstva jer su to bila velika natjecanja gdje sam predstavljala Hrvatsku.

Kako se pripremaš za velika natjecanja, i fizički i mentalno?

– Fizički, treniram intenzivnije i fokusiram se na specifične tehnike. Mentalno, pokušavam ne razmišljati previše o tome hoću li pobijediti ili ne, već samo kako ću dati sve od sebe.

Imaš li neki poseban ritual ili tehniku za smanjenje treme prije borbe?

– Uvijek se pokušavam usredotočiti na borbu. Što manje razmišljam o tome hoću li pobijediti ili ne, to bolje odradim.

Koji su ti najveći ciljevi u sportu – sanjaš li o nastupu na Olimpijskim igrama?

– Moj je najveći cilj nastupiti na velikim natjecanjima poput Olimpijskih igara. San mi je predstavljati svoju zemlju i ostvariti najbolje moguće rezultate. – rekla je odlučno.

Što bi poručila mladima koji razmišljaju o tome da počnu trenirati taekwondo?

– Poručila bih im da se ne boje i da pokušaju. Taekwondo nije samo sport, već te uči disciplini, samopouzdanju i kako se nositi s izazovima. Osim toga steći će puno prijatelja i zabaviti se. A modrice? Na njih se brzo naviknete!

Zoa je dokaz da se trud, disciplina i ljubav prema sportu uvijek isplate. Hoćemo li je jednog dana gledati na Olimpijskim igrama? S obzirom na njezin dosadašnji uspjeh – ne bismo se čudili.

 

Doris Suvajac (3.1)