Dana 20. svibnja 2025. našu je gimnaziju posjetio hrvatski edukator i astronom Korado Korlević. Gamovci su dosad dolazili k njemu u Višnjan, a ovoga je puta on njih iznenadio gostovanjem. Njega je dogovorio s nastavnikom fizike i astronomije Petrom Jelačom. Nakon predavanja pod naslovom „Kome pripada budućnost?“ pristao je na intervju za školski digitalni list.
Kada
ste shvatili da je znanost Vaš životni poziv? Jeste li oduvijek znali da ćete
se njome baviti ili se odluka dogodila nenadano?
– Znanost
nije moj poziv, ja sam učitelj. Znanost sam završio, ne bih rekao greškom, više
kao nusproizvod okolnosti. Kako bih mogao odgojiti nekoga da postane
znanstvenik, moram se i sam baviti znanošću, ali to nije moj posao. Na kraju
krajeva, moj cilj nije riješiti velike znanstvene probleme, već odgojiti
generaciju koja se može uhvatiti u koštac s tim problemima.
Možete
li nam opisati jedan uobičajen dan (ili noć!) u Zvjezdarnici Višnjan? Koji su
vam najdraži, a koji najzahtjevniji dijelovi posla?
Prije
svega, moj posao u zvjezdarnici je hobistički. To radim jer nitko drugi neće.
Također, nemamo novca zato jer Zvjezdarnica Višnjan nije državna ustanova.
Unatoč tome trenutno smo među pet najboljih zvjezdarnica u svijetu, ne zato što
je netko plaćao, već zbog našeg truda i upornosti. Zatim, unutra nije samo
zvjezdarnica. Bavim se i svim ostalim poslovima. Uzmimo za primjer današnji
dan. Išao sam spavati oko pet sati. Što sam radio? Čitao sam novele iz nekoliko
područja, od znanstvene fantastike, preko kaubojskih romana, sve do onih
ljubavnih, napisane umjetnom inteligencijom. Tražio sam koliko je u njima
ljudskog i koliko sarkazma, odnosno tražio sam nešto pomoću čega ću zaključiti
kako napreduje razvoj. Onda sam otišao spavati, u potpunosti zaboravivši da će
me u devet dignuti zbog raspada sustava koji hitno treba riješiti. Također su
nam u posjet došle neke škole kojima sam morao održati predavanja i pokazivanje
teleskopa, zato jer je cura koja inače to radi, bolesna. U pitanju su bili
učenici trećega razreda osnovne škole, što mi je predstavljalo izazov jer nisam
navikao raditi s tako malenima. Nakon toga otišao sam u Višnjan promijeniti
auto i uzeti sa sobom računalo i sve ostalo što mi treba kako bih na putu prema
vama mogao odraditi telekonferenciju na radio-televiziji Koper. Zaustavio sam
se u Pazinu na parkiralištu gdje sam promašio mjesto. Svi su oko mene
neprestano pričali i nisam uspijevao raditi u tišini. Onda sam krenuo prema
Rijeci i došao na Učku. Tamo su bili radovi i kolona, pa sam tako izgubio 45
minuta. Poslije toga spustio sam se u grad i primijetio da na Delti nema mjesta
za parkiranje. Nakon što sam ipak pronašao mjesto, pojurio sam ovamo i pritom
zaključio da imam pedeset kila više te da ne mogu juriti onako brzo kako sam
jurio prije. Eto, trenutno sam tu s vama, a nakon toga idem u Višnjan,
nahraniti mačku. To stvarno nema veze sa znanošću. Kada odem u zvjezdarnicu i
skinem podatke, meni je posao pjesma. To je toliko jednostavno i glupo, kao
cijepanje drva. Problem je doći do toga da možeš razumjeti što radiš. Na tom
putu ima puno učenja. Onda moraš prilagoditi tehnološku bazu da to možeš
napraviti. To što mi radimo, radimo zato što smo složili sustav koji drugi
nemaju. Zapravo, vrlo često izrada instrumenta troši više resursa nego sam
posao. To bi ukratko bio moj današnji dan, ali on je mogao izgledati u
potpunosti drugačije – mogao sam biti na nekom kongresu, držati predavanje
negdje drugdje ili pripremati podcast za radijsku emisiju. Ljudi me
često pitaju zašto ne pišem knjige. Mogao sam napisati deset knjiga do sada –
putopise iz Sibira, priče o preživljavanju, o Tunguziji… Pa zbilja, zašto ne
pišem? Zato jer nitko ne čita. Umjesto toga radim podcast koji ima preko
deset tisuća registriranih korisnika. Svakog utorka oni pažljivo slušaju, kao i
srijedom kada izlazi moj drugi podcast. U slučaju da ne želiš biti samo
novinar, već netko tko mijenja ljude svojim tekstovima, samo pisanje neće ti
biti dovoljno. Morat ćeš na sve moguće načine doći do onih koje želiš mijenjati
i učiniti boljim ljudima. Naravno, ako je to tvoja misija. Ti ne radiš nešto u
životu za novac, radiš zato što te veseli i zato što misliš da je to kvalitetno
upotrijebljeno vrijeme, a novac dođe sam. Dakle, ako je tvoja misija pretvoriti
svoju generaciju u bolje ljude koji razumiju znanost i tehnologiju, koji ne
rade kaos sa pseudoznanošću poput onoga koji smo vidjeli za vrijeme covida,
onda ih netko mora odgojiti. Nije jednostavno biti znanstveni novinar. Čak i
među onima koji su danas u Hrvatskoj ima jako dobrih, a ima i onih koji su
potpuna katastrofa. Ukratko, ako se želiš progurati i kreneš sada, pred tobom
je puno posla. Onda se zapitaš, želiš li to raditi na hrvatskom jeziku, za tri
milijuna ljudi? Vjerojatno ne želiš. Potom, moraš istražiti koji su najbolji
znanstveni novinari na svijetu. Postoji, primjerice, ona Njemica koja govori o
fizici i ima nekoliko milijuna sljedbenika, pa promisli možeš li biti nešto toga
tipa. Moraš procijeniti ima li tvoj podcast potencijala da sakupi
milijune sljedbenika, ne smiješ razmišljati u sitno. Razmisli ako te to zbilja
zanima jer potrebe definitivno ima. Ova Njemica (op. a. Sabine Hossenfelder) koja se time bavi nije
zauvijek, a ima i nekoliko muškaraca, poput Tysona, koji su zatupili i hitno ih
treba zamijeniti. Kada biste se našle dvije-tri cure i napravile svoj podcast,
to bi bila jako dobra ideja.
Poznato
je da provodite edukacijske programe za djecu osnovnoškolskoga i
srednjoškolskoga uzrasta. Možete li nam otkriti kako uspijevate zainteresirati
djecu za znanost?
– Mi
već osamdeset godina znamo kako se motivira. Pitanje nije znanost, već kako
odgojiti radoznalu osobu. Znanost je samo jedan dio toga i nemoguće je da si
znanstvenik, a da te ne zanimaju i druga područja, poput glazbe, čitanja i
filozofije. Znanstvenik kojeg zanima samo znanost ustvari je defektna osoba. U
dvadesetom stoljeću pojam znanstvenika bio je Einstein – izvrstan specijalist
za svoje područje, ali „Bože, sačuvaj“ njegove biografije! Znanstvenik je 21.
stoljeća Leonardo da Vinci, renesansna osoba koju zanima sve – slikarstvo,
kiparstvo, znanost, anatomija… Naprosto, sve te mora zanimati. U slučaju da se
baviš samo jednim uskim područjem, život ti je poprilično besmislen. Pokušajte
razmisliti o tome. Također, vama dolazi i ideja o nematerijalnom biću –
internetu, koje je razvilo samosvijest i daleko je sposobnije od nas te smo prvi
put mi „kućni ljubimci“. Ukratko, situacija se jako mijenja i bez filozofije
teško je znati kako pravilno postupiti. Moj cilj nije odgojiti vas u
znanstvenike, moj je cilj odgojiti vas u dobre ljude koji imaju otvoren način
razmišljanja. Ljude koji će raditi fiziku, ako je to u tom trenutku važno, ali
će isto tako znati kada je važna kristalografija, pa se prebaciti na proteine.
I onda, nakon toga, ako je potrebno, prebaciti se na gene i klaster gena – jer
postoji medicinski problem koji još nitko nije riješio, a vama je važno da se
riješi. Poslije svega, idete pisati knjigu iz filozofije ili se bavite nečim
sasvim drugim. Uopće nije ideja da budete samo jedno u životu.
Iza
Vas je velik broj nevjerojatnih postignuća u području astronomije i sigurni smo
da Vam je svako od njih drago na svoj način, ali možete li izdvojiti jedno koje
vam je najdraže?
– Nemojte
koristiti taj izraz – „nevjerojatna postignuća”. Ukratko, ja sam radio na način
da sam „nacijepao hrpetinu drva“. Tko normalan ide raditi istraživanje tisuće
asteroida pješke kao što sam ja to radio? Netko je to trebao napraviti i ja sam
bio dovoljno uporan da u tome uspijem. Drugi jednostavno nisu imali potrebnu
koncentraciju. Ja se mogu lagano fokusirati i raditi nešto u potpunosti
stupidno, a to je slikati i mjeriti položaj asteroida. Nevjerojatno je koliko
sam se u to udubio i uspio napraviti nešto od čega su mnogi prije mene
odustali.
Umjetna
inteligencija danas je vrlo aktualna tema. Koje je Vaše mišljenje o njezinu
utjecaju na društvo i svakodnevni život ljudi? Koristite li možda i sami
ponekad umjetnu inteligenciju?
– Ovo
je vrlo komplicirano pitanje. Umjetna inteligencija trenutno ne postoji. Imamo
ekspertne sustave koji su jako dobri, ali general aritificial intelligence
još uvijek nije samosvjesna umjetna inteligencija. Naravno, nešto od toga
koristi se u astronomiji za obradu slika. Ja trenutno koristim umjetnu
inteligenciju tako da čitam tekstove koje ona piše, na isti način na koji sam
čitao tekstove koje pišu učenici – na temelju tih tekstova mogao sam vidjeti
kakvo im je stanje svijesti i upravo to radim sada s umjetnom inteligencijom.
Dakle, istražujem kada će se pojaviti samosvijest jer nam ona to neće reći.
Samosvjesno biće ima jedan drugi problem –
strah od smrti. Više nije pitanje što rade informatičari, nego treba
pitati pedijatre, zoologe i učitelje kako prepoznati trenutak kada internet
postane samosvjestan. Situacija se jako mijenja, ne radi se više o onome: „Joj,
sad ćemo to iskoristiti da mi napiše seminarski.“ Naravno da će to napraviti,
isto kao što će napisati i govor gradonačelniku, ali odmah će biti jasno da je
to pisala umjetna inteligencija – zato jer je govor tup. Svi su ti tekstovi
korektni i tupi. Kada prestanu biti tupi, onda ćemo znati da je umjetna
inteligencija postala samosvjesna.
Možete
li nam otkriti nešto više o sebi? Koji su Vaši hobiji i postoji li nešto drugo
što biste voljeli raditi da niste astronom?
– Za
početak, glupo je razmišljati što bih drugo volio raditi. Ja sam isprobavao sve
za što mi se pružila prilika te sam došao do zaključka da je život previše
kratak. Stoga, kada bih se ponovno rodio, ne bih radio isti posao jer sam to
već probao i znam kako ide. Cilj je u životu probati čim više toga, nije bitno
što – voziti Formulu 1 ili avion, roniti, biti likovni umjetnik – sve je
interesantno. Interesantno bi bilo vidjeti kako izgleda biti žena. Kao što bi
vama curama trebalo biti interesantno kako je to biti muškarac. Dakle, ključno steći
što više iskustva i živjeti čim više života. Vi ćete to moći, ako ove budale ne
zarate. Vaš životni vijek nema ograničenja. Bit ćete u mogućnosti, uz sve to
što sam rekao, deset godina biti umjetnici, deset godina istraživači, deset
godina baviti se nekom humanitarnom djelatnošću, a onda još i spašavati
životinje u skloništu. Naprosto, ako živiš 400 – 500 godina, sve stigneš. Čim
više toga. Nemojte razmišljati usko. Vi želite sve – i onda probate. Nažalost,
sav će se život zakomplicirati i neće biti tako jednostavno jer imamo kolapsno
stanje. Kompleksnost društva ovisi o broju jedinki, a broj jedinki, odnosno
broj stanovnika će pasti – ako ne bude uletjelo pomagati 15 – 20 milijardi
robota. Vaš život jako se mijenja i ide na lošije. Posebice za vas cure, u
slučaju da budale kroz one Projekte 2025 to uspiju. Ideja je da vam se
oduzme pravo glasa i morate se pobrinuti da se to ne dogodi. Dakle, kad se
pojavi vlast, vi je uzmite. Nemojte se micati na stranu, jedino u slučaju da
postane opasno. U povijesti, recimo, žene, poput one Amazonkinje, nisu uzele
vlast, zato jer je bilo previše opasno. U principu, ti koji su imali vlast su
ubijali. Žene, sve do dvadesetoga stoljeća, nisu bile žrtve ni u jednom ratu –
kako bi se zaštitila djeca. Ipak, bile su žrtve u ne-ratu. Kada budete čitali
tu povijest, samo znajte da imate nevjerojatnu odgovornost. Biti cura danas je
teško, društvo ide u kaos i vi ga morate izvući, jer neće muškarci.
Imate
li neki savjet za one koje zanima znanost i razmišljaju o tome da joj posvete
svoj život?
– Kao
što sam već rekao, cilj nije da postanete znanstvenici. Cilj je da postanete,
ono što se zove, renesansna osoba, a prije toga, da postanete hedonistička
osoba. Pogledajte primjer Hipatije. Jeste li gledali film Agora? Grozan
je. Hipatija je bila najpametnija cura ptolomejske obitelji i u aleksandrijskoj
biblioteci bila je najveći filozof povijesti. Ubili su je, odnosno kamenovali.
Dakle, cilj je znati, ali i naučiti upravljati. Tko je uspio apsolutno
mešetariti, biti „političko čudovište“ i zaratiti Rimljane same sa sobom?
Kleopatra, također dio ptolomejske obitelji iz Aleksandrije. Važno je imati
znanje, sposobnosti i manipulirati govorom. Ljude se programira govorom. Vi
ćete kao novinari naučiti kako se to radi, ali tu vještinu treba dignuti na
viši nivo. Jeste li gledali Dune? Bene Gesserit upravljale su glasom i
postizale što god su htjele. Na vama je da postanete poput njih.
.jpg)
Možete li nam dati još neki životni savjet za kraj?
– Kao
što i mnogi drugi često ističu, bogatstvo je biti različit. To je nešto što
naučiš. Biti čudak je bonus, to je cilj. Ako si besramno dobar, sve ti je
gratis, što nije nimalo loše. Život je kompliciran i smrtno opasan, svi umru na
kraju. Život je putovanje koje te nauči da nikada nećeš doći do cilja. Dakle,
ti postaviš cilj, ali ga staviš toliko daleko da ga je nemoguće doseći – i onda
život postaje putovanje – i vama i svima drugima. Smislite život tako da imate
jedno prekrasno putovanje.
Una
Mastrović (2.4)