Skip to main content

Odlazak izvrsne generacije maturanata

U našoj se školi svake godine istakne nekolicina učenika koja svojim trudom, znanjem i upornošću ostvaruje izvrsne rezultate. Među najuspješnijima ove se godine našlo i nekoliko maturanata – Karlo Ahel, Krešimir Bravić, Lana Milani, Nereo Rundić i Cristina Reš. Oni su ostvarili zapažene uspjehe na županijskim i državnim natjecanjima te se izborili za mjesto na međunarodnim natjecanjima, a svoja su iskustva, razmišljanja i dojmove podijelili za školski list.

Nereo Rundić i Lana Milani s mentoricama i ravnateljem, prije dvije godine

Na pitanje što ih je motiviralo da postignu ovakve uspjehe stigli su različiti odgovori.

Cristina Reš (4.1) priznaje: „Počela sam se natjecati još u osnovnoj školi i smatram da me najbolje motiviraju prijašnja pozitivna iskustva koja bih željela ponoviti. Ove godine mislim da je najviše pomogao opušten pristup natjecanjima. Također nije odmogla ni činjenica da prva tri mjesta donose dodatne bodove za studentski dom što je bila dodatna motivacija.“

Cristina Reš (prva slijeva) s kolegama i nastavnicama na ovogodišnjem Natjecanju iz povijesti


Mišljenje o smirenom pristupu s njom dijeli učenik 4.4, Nereo Rundić, koji je ove godine šesti put (dva puta u osnovnoj, četiri u srednjoj) postao državni prvak iz geografije: „Natjecanja su mi oduvijek i izazov, ali i svojevrsna zabava. Nikad nisam odlazio s velikim očekivanjima, što bude, bit će, jer  državno natjecanje već je uspjeh samo po sebi. Ali, kad bih trebao navesti što mi je najviše pomoglo, dobra priprema, koncentracija i odsustvo treme.“

Nereo Rundić na prošlogodišnjoj dodjeli Oskara znanja


„Pomogla mi je podrška koju sam imala od svojih mentora, od profesora u školi do bivših natjecatelja koji su nam držali dodatnu nastavu, obitelji i prijatelja te upornost i želja za napretkom“, otkriva Lana Milani (4.5).

Lana Milani (druga zdesna) sa svojim timom na 14. Europskoj matematičkoj olimpijadi za djevojke

„Pomogla mi je motivacija i pozitivan natjecateljski duh profesora Petra Jelače i već dugogodišnje zanimanje za područja fizike i astrofizike“, ističe Nereov kolega iz razreda, Krešimir Bravić. On je ove školske godine osvojio zlato na državnom prvenstvu iz astronomije, a šlag na torti bit će sudjelovanje na Međunarodnoj olimpijadi iz astronomije i astrofizike (IOAA) drugu godinu zaredom: „Prošlogodišnja IOAA u Brazilu bila mi je nezaboravno iskustvo. Osim natjecateljskog dijela imao sam priliku vidjeti strani kontinent i kulturu te upoznati ljude s različitih krajeva svijeta. Od ovogodišnjeg izdanja očekujem upravo to, a još sam sretniji zbog toga što nas ide čak dvojica iz Rijeke.“

Krešimir Bravić (u sredini) s kolegama uoči prošlogodišnje državne razine Natjecanja iz astronomije

Na 18. olimpijadi u ovome području, koja se održava u kolovozu u Mumbaiju, također će sudjelovati još jedan naš učenik Dan Roviš (3.5). 

Međunarodna olimpijada ovoga ljeta čeka i Karla Ahela. Ovaj izvrsni učenik 4.5 razreda nakon sudjelovanja na mnogim državnim i međunarodnim natjecanjima, poput Međunarodne prirodoslovne olimpijade, sada će Hrvatsku predstavljati u području fizike: „Dosadašnja natjecanja bila su izvrsna priprema, ne samo po znanju nego i mentalno. Znam kako izgleda kad si suočen sa zadatcima koje nitko ne zna riješiti do kraja i pritiskom da daš najbolje od sebe.“

Karlo Ahel (prvi zdesna), Nereo Rundić (u sredini) i Ana Šubat na dodjeli Oskara znanja 2022.


Uz fiziku Karlo voli i biologiju, kemiju i matematiku, kojom se planira baviti u životu, jer, kako kaže, oduvijek je volio rješavati probleme koji nisu imali očita rješenja i istraživati zašto stvari funkcioniraju baš tako kako funkcioniraju. U prirodoslovlju se uglavnom i natjecao, a sama natjecanja ne vidi isključivo kao šansu za osvajanje nagrade, već i kao priliku za osobni rast: „Nadam se da ću se vratiti bogatiji za iskustvo, nova poznanstva i možda još jasniju sliku o tome gdje se želim razvijati dalje.“

Karlo Ahel u prvome razredu

Krajem srpnja, na daleki put sprema se i Nereo. Svojim odličnim uspjehom na državnom natjecanju izborio je nastup na Međunarodnoj geografskoj olimpijadi, koju će ove godine ugostiti tajlandska prijestolnica Bangkok. Otkrio je kako teku pripreme i što su ga prijašnja natjecanja naučila: „Iskustva s natjecanja naučila su me da se upornost i trud uvijek isplate, da izvrsnost nađe svoju nagradu i da nikad ne treba odustati od svojih snova. Što se tiče Tajlanda, baš su mi stigle avionske karte i nekako je sve postalo stvarnije. Ali toliko dugo sam već u geografiji da posebne pripreme ne planiram, eventualno pokoje druženje s ostalima iz tima.“

Uz smijeh dodaje: „Samo da ne bude kao u Mamurluku 2.“

Prije novih i nezaboravnih iskustava na međunarodnim smotrama naše maturante očekuje vrhunac srednjoškolskoga obrazovanja – državna matura. Pripreme za najvažniju provjeru teku glatko jer, kako kažu, „četiri godine GAM-a sasvim su dovoljna priprema“. Neki su dio riješili već u prvome tjednu, a neki još uvijek vježbaju zadatke s prijašnjih matura. 

„Pripreme za maturu teku solidno. Shvatio sam da sam već dosta dobro pripremljen, pa se ne pripremam previše, jedino još moram ponoviti gradivo iz Hrvatskoga jezika“, ističe Krešimir, koji uz to dodaje da su mu sudjelovanja na natjecanjima pomogla pri izboru studija: „Još nisam siguran za buduće zanimanje, ali natjecanja su mi pomogla pri odabiru budućeg fakulteta.“

Lani Milani, srebrnoj na 14. Europskoj matematičkoj olimpijadi za djevojke, održanoj u travnju, natjecanja su također donijela odgovor na bitno pitanje: Kuda nakon srednje? „Iskustva s natjecanja uvelike su mi pomogla kod pripreme za maturu iz Matematike i Fizike jer su me potaknula da dublje i detaljnije shvatim gradivo tih predmeta. Također su me usmjerila prema odabiru budućeg zanimanja te sam zbog njih odlučila studirati matematiku“, govori Lana, čiji odabir nimalo ne iznenađuje. 

Još u osnovnoj školi Lana je redovito sudjelovala na natjecanjima i ostvarivala zavidne rezultate, a ništa se nije promijenilo niti kada je krenula u prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Sve četiri godine zaredom bila je na državnom Natjecanju iz matematike, tri puta i na onome iz fizike te je gotovo svake godine izborila nastup na Matematičkoj olimpijadi. 

„Najizazovnije su bile pripreme i nošenje sa stresom i vlastitim očekivanjima prije natjecanja“, priznaje naša učenica, ali također ističe i svjetliji dio: „S druge strane, najzanimljivije mi je bilo putovanje na Kosovo, pogotovo zato jer je to zemlja koju inače vjerojatno ne bih posjetila, upoznavanje vršnjakinja iz cijelog svijeta i druženje s prijateljima.“

S druge strane, neki su, unatoč dugogodišnjem zanimanju za određeni predmet, otišli u različitome smjeru. 

„Što se tiče natjecanja i odabira zanimanja, geografija mi je od malena bila zanimljiva. Još u vrtiću volio sam geografske karte i globus te čitati o državama,  gradovima, narodima. Dugo vremena mislio sam da ću nastaviti u tom smjeru geografije,  geofizike… Međutim, prošle godine nekako se dogodilo da počnem  razmišljati o nečemu posve drugačijem“, objašnjava državni prvak iz geografije koji na jesen namjerava postati student medicine. 

Naša svestrana maturantica, Cristina Reš, strogo stoji iza toga da joj natjecanja nisu bila od velike koristi pri izboru budućega zanimanja: „Ne mislim da su mi iskustva s natjecanja pomogla u odabiru fakulteta. Volim sva područja u kojima sam se natjecala i teško je odabrati jedno s kojim bih se primarno bavila u životu zato što to znači stavljanje svega ostalog što me gotovo jednako zanima u drugi plan i status hobija.“

Ona je ove godine postigla sjajne uspjehe u dva područja koja su gotovo nespojiva. Na državnom Natjecanju iz povijesti svojim znanjem zaslužila je mjesto među prva tri dok je na Natjecanju iz astronomije zauzela visoko peto mjesto. Iako su oba predmeta dosta specifična, uskoro bivša učenica 4.1 priznaje da joj njihovo pripremanje nije bilo zahtjevno. 

„Nije mi bilo teško uskladiti pripreme s obzirom na to da su povijest i astronomija dva dosta različita natjecanja. Ne mogu se odlučiti koji mi je draži, postoje dijelovi astronomije koji su mi draži od dijelova povijesti i obrnuto.“  

Kao što je i sama navela, Cristina voli sva područja u kojima se natjecala pa u tu kategoriju također spadaju i filozofija i šah. U obje je kategorije ove godine predstavljala našu gimnaziju na državnoj sceni. 

Unatoč brojnim uspjesima koje su uspjeli ostvariti, na pitanje što će najviše pamtiti iz srednjoškolskih dana, njihovi su odgovori jednoglasni – prijateljstva koja su sklopili i ljude koje su po putu upoznali. 

„Srednju školu najviše ću pamtiti po ljudima – po prijateljima koji su uvijek bili tu, iako nas često nije spajao isti interes, i po profesorima koji su znali uložiti trud da nas motiviraju. Natjecanja, duga putovanja i odlasci na kampove – to su trenutci koje ću pamtiti“, kaže Karlo Ahel.

Cristina Reš (druga zdesna) s mentorom i šahovskom ekipom

Cristina Reš slaže se s kolegom: „Prva stvar koje ću se sjetiti kad pomislim na srednju školu jest druženje s prijateljima koje sam tijekom te četiri godine upoznala. Mislim da su moje srednjoškolsko obrazovanje također obilježila natjecanja u sklopu kojih sam posjetila brojna mjesta u Hrvatskoj i upoznala jako puno zanimljivih ljudi s kojima sam još uvijek u kontaktu.“

Zrelost, upornost i znatiželja već su ih daleko odvele, a tek su na početku. Sretno im na maturi i u svim izazovima koji slijede!

Iva Balent (3.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...